Četiri stvari koje trebate znati o granicama

Međudržavne granice ne samo da su simbol susreta i razdvajanja, onoga što omeđuje i razlikuje nacije, nego ih se također u posljednje vrijeme prevalentno promatra u kontekstu kontrole migracija. Donosimo prilog o povijesti sustavnog nasilja nad migrantkinjama i migranitma, o ciljevima i metodologiji učvršćivanja granica, te o migracijama povezanima s kapitalnim investicijama i vojnim operacijama – koje se odvijaju daleko od fizičke američko-meksičke granice, koja je i dalje u središtu interesa imigracijskih politika.

Granica između SAD-a i Meksika uz Pacifički ocean u državnom parku Border Field, Imperial Beach, San Diego, Kalifornija, 14. prosinca 2014. godine (izvor: Tony Webster @ wikipedia.org, preuzeto prema Creative Commons licenci)
U posljednje je vrijeme pokrenut vrtoglav broj inicijativa granične kontrole, a američko-meksička granica u tim je nastojanjima imala istaknutu ulogu. Granica je moćan simbol inkluzije i ekskluzije koji se proteže mnogo dalje od doslovnog zida koji uokviruje granice neke nacije. Ona je snažna prisutnost promjenjivog oblika koja se može posvuda osjetiti putem kako otvorene, tako i prikrivene provedbe. Možda ne znate sljedeće četiri stvari o granicama, ali biste trebali.
 
1. Nasilje nad migrantima koje sankcionira država nije nikakva novost. Razdvajanja obitelji, detencije na neodređeno vrijeme i druge humanitarne krize koje su dio iskustva današnjih migranata nastavak su duge povijesti hostilnosti koja poprima različite oblike. Razmotrimo slučaj medicinske deportacije – prisilnog premještanja kronično bolesnih ili teško ozlijeđenih imigranata u druge države – koja se već godinama događa u SAD-u. To je manje poznati, kontinuirani primjer nasilja na granici čiji su učinci nečuveni. Neki od najspornijih slučajeva uključuju prijevoz onesviještenih imigranata kojima je potrebna ozbiljna dugotrajna skrb do rudimentarnih klinika u drugim zemljama koje ove pacijente pristaju prihvatiti u zamjenu za skupu medicinsku opremu. Nije riječ samo o nereguliranoj bolničkoj praksi, već i o kršenju američkog zakona u kojem je izričito navedeno kako su deportacije isključiva odgovornost saveznog Ministarstva domovinske sigurnosti. Savezne granične vlasti i mnoge lokalne agencije za provedbu zakona uporno šute o ovome problemu i tako dopuštaju da se nastavlja. Orkestriranjem deportacija bolnice proširuju doseg države i zapravo je zamjenjuju svojim izravnim sudjelovanjem u činu premještaja u slučajevima za koje država nema interesa ili odbija djelovati. Medicinska deportacija grubo je kršenje ljudskih prava (a da pravni postupak, informirani pristanak i privatnost ni ne spominjemo) koje su osporili American College of Physicians i American Medical Association. Međutim, i dalje se događa. Nužna je povijesna analiza kako bi se okrutnost i zlostavljanje na granici razumjelo kao dio većeg sustava koji dopušta takve radnje. Koliko god to poražavajuće bilo, stavljanje djece u kaveze nije, niti je ikad bilo, „abnormalno” djelovanje u okviru sistemske logike granične kontrole.
 
2. Granična kontrola poprima mnoge različite oblike te moramo biti svjesni kako prikrivenih, tako i otvorenih metoda. Primjerice, „javni teret” (public charge) ključna je useljenička politika koja se prečesto zanemaruje. Već više od stotinu godina ova zakonska odredba opstoji pod nadležnošću nesudskog osoblja i bez nadzora zakonodavstva ili sudova. Omogućila je prisilno premještanje imigranata, uključujući one s legalnim prebivalištem, na temelju diskrecijske odluke o tome ima li neki pojedinac potencijal postati teret državi. U svojoj ranoj fazi, tijekom masovnih migracija Europljana početkom prošlog stoljeća (1892.-1920.), „javni teret” bio je najčešće korištena kategorija isključenja, jer ga njegova nedefiniranost čini vrlo praktičnim u primjeni.
 
U novije vrijeme, 12. kolovoza 2019. godine, Trumpova administracija najavila je skore promjene Zakona o javnom teretu kojima se ozbiljno ograničava legalna imigracija putem uskraćivanja stalnog prebivališta (odnosno „zelenih karata”) migrantima koji koriste Medicaid, bonove za hranu, subvencije za javno stanovanje i druge oblike socijalne skrbi. Ovo nastojanje da se dramatično promijeni nacionalni imigracijski sustav priprema se od početka Trumpovog mandata, a s obzirom na to da je riječ o upravnom zakonu, za ovu promjenu nije potrebno odobrenje Kongresa. Dapače, nedugo nakon inauguracije Donalda Trumpa, iz Ministarstva domovinske sigurnosti procurio je interni dopis u kojem su predložene nove smjernice koje znatno proširuju definiciju toga kome je zabranjen pristup na osnovu korištenja ili potencijala da koristi javne naknade, iako na to ima pravo. Trumpova administracija u suštini je u javnom teretu vidjela priliku da „legalne” imigrante učini „ilegalnima” – što je praksa koja se prije koristila kako bi se imigrantima uskratile zdravstvene usluge i programi socijalne skrbi. Osim toga, navedeno naglašava neiskrenu retoriku antiimigrantskih skupina koje pozivaju na oštre mjere protiv „ilegalne” odnosno „loše” imigracije jer šteti „legalnim” odnosno „dobrim” imigrantima. Među njima nema nikakve razlike. Dapače, mjere protiv „ilegalnih migracija” naprosto su nastojanje da se prikrije prava meta: svi migranti.
 
3. Granica nije odvojiva od unutrašnjih mehanizama nacije. Zapravo, moglo bi se reći da je u SAD-u granica mjesto gdje se artikuliraju unutrašnji strahovi nacije. Od 1990-ih godina granica je poprimila još veću simboličku i kulturnu važnost za nacionalni identitet SAD-a. Tjeskoba u vezi s nacionalnom sigurnošću pomogla je učvrstiti južne pogranične krajeve kao opipljivu frontu u često nematerijalnom „globalnom ratu protiv terorizma”. U isto vrijeme brzorastuća imigrantska populacija počela se naseljavati u netradicionalne odredišne države. Prilike za rad u državama jugoistoka, srednjeg zapada i Stjenjaka odvukle su imigrante daleko od uobičajenih obalnih gradova. Stanovništvo stranog mjesta rođenja više se nego udvostručilo u mnogim od tih novih odredišta između 1990. i 2000. godine. I dok Kitty Calavita, Ruth Milkman i druge znanstvenice_i opetovano naglašavaju povijesnu činjenicu da su nadnice pale, a dohodovna nejednakost porasla kao rezultat deindustrijalizacije, odljeva kapitala, ekonomskog restrukturiranja i ukidanje sindikata u 1970-ima i 80-ima (što se sve dogodilo prije trenutnog priljeva imigranata u središnju Ameriku), imigranti ostaju laka meta tijekom ovih nemirnih vremena. Jačanje američko-meksičke granice, prema tome, smatra se neophodnim za vraćanje osjećaja stabilnosti, osobito u slučaju zajednica udaljenih od pograničnih područja, koje uočavaju kako se njihov život u „srcu zemlje” mijenja na načine koji više ne stavljaju fokus na njihova iskustva.
 
4. Migracijski obrasci nisu nasumični. Masovno iseljavanje izravno je povezano s američkim imperijem, bilo kapitalnim ulaganjima, političkim vezama ili vojnim angažmanom. Primjerice, američka trgovina s Meksikom porasla je za osam puta u razdoblju od 1986. do 2004. godine. Međutim, nacionalna useljenička politika ostaje gotovo u potpunosti fiksirana na graničnu kontrolu unatoč ovoj ugrađenoj povezanosti između kretanja kapitala i kretanja ljudi. Popularna zaokupljenost doslovnom američko-meksičkom granicom poslužila je kao žrtveno janje raznim nacionalnim strepnjama, posebno onima koje se tiču nacionalne i ekonomske sigurnosti. Na taj način trenutna naizgled nepotrebna humanitarna kriza na granici zapravo donosi velike političke dobitke. Proizašlo rušenje ljudskih prava i mreže socijalne sigurnosti za građane i negrađane u ime granične kontrole ima važnu ulogu u izgradnji imperija. Granice su u suštini demarkacijske linije moći.




Napomena urednika: ovaj esej je dio serijala The Border is the Crisis u sklopu portala Abusable Past.




Lisa Sun-Hee Park je profesorica i predsjednica Azijsko-američkih studija, te članica Feminističkih studija i Sociologije na Kalifornijskom sveučilištu u Santa Barbari. Interdisciplinarno istraživanje Lise Sun-Hee Park usredotočeno je na politiku migracije, rase, zdravstvene zaštite i ekološke pravde. Trenutno radi na dva različita projekta: 1) medicinska deportacija i stanje mreže zdravstvene zaštite za neosigurane imigrante s niskim primanjima u SAD-u i 2) Environmental Privilege, Climate Change, and Making a Killing On the Coming Apocalypse.




Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Vezani članci

  • 30. lipnja 2021. Interseks osobe i njihovi problemi Interseks stanja obično se razumijevaju kao stanja koja variraju „između“ ženskog i muškog spola, i čija genetska, kromosomska, hormonska, i anatomska (ne)preklapanja uzdrmavaju binarnu konstrukciju „ženske“ i „muške“ spolnosti. Patrijarhalna proizvodnja medicinsko-biologijskog znanja ne samo da diskurzivno gura interspolne osobe u identitetske kutije „ženskosti“ i „muškosti“ te produbljuje njihovu marginalizaciju, već nameće i opasne prakse sakaćenja tijela koja se ne uklapaju u dominantnu taksonomiju. Raspršivanje ustajalih mitova možemo započeti ozbiljnijim informiranjem o iskustvima interseks osoba, kao i povezivanjem s organizacijama koja štite njihova prava.
  • 19. travnja 2021. Startupi neće riješiti nezaposlenost u Italiji Talijanski i strani korporativni gurui koji već desetljećima mantraju neoliberalne trope poput digitalizacije, očekivano pozdravljaju Draghijeve najave poreznih olakšica digitalnim startupima kao inovativne. Međutim, dosadašnji digitalizacijski napori, usmjereni na privlačenje stranog kapitala i zaogrnuti agendom društvene mobilnosti kroz malo poduzetništvo, niti su doveli do smanjenja nezaposlenosti, niti do procvata tehnološke učinkovitosti od koje bi stanovništvo zaista imalo koristi.
  • 17. travnja 2021. Tesla proglašena krivom za razbijanje sindikata "„Ovo je ogromna pobjeda za radnice i radnike koji su imali hrabrosti usprotiviti se i organizirati u sistemu koji trenutno u velikoj mjeri ide u prilog zapošljavatelja poput Tesle koji ne prezaju od kršenja zakona“, izjavila je potpredsjednica UAW-a Cindy Estrada „Iako slavimo pravdu sadržanu u današnjoj presudi, ona naglašava supstancijalne mane američkog Zakona o radu. Ovdje imamo primjer kompanije koja je očito prekršila zakon, a ipak mora proći tri godine prije negoli radnice i radnici pogođeni time dobiju ikakvu pravdu.“"
  • 10. travnja 2021. Nema dokaza za zabranu sudjelovanja trans žena u sportu Ideologem kojim se učvršćuju anti-trans norme i regulative, te legitimira isključivanje trans žena i interspolnih osoba iz ženskog sporta, zasniva se na vizuri spola kao biološkog. Potom se, još vulgarnije, sport razumije kao polje kompeticije koje poglavito zavisi od hormona, veličine organa i sličnih spolnih obilježja. Međutim, ne postoje utemeljena znanstvena istraživanja koja bi potkrijepila pretpostavku da trans žene općenito imaju bolje sportske performance u odnosu na cis žene, niti je istraženo kako točno na njihove predispozicije utječe hormonska terapija, dok je mit o automatski boljim rezultatima zahvaljujući većoj razini testosterona već srušen. S obzirom na to da su razlike u izvedbi unutar svih sportskih kategorija prije svega individualne, možda je vrijeme da se dovede u pitanje i mit o podjeli sporta na „ženski“ i „muški“.
  • 25. ožujka 2021. Spomenici, nazivi ulica i osporeno sjećanje "Ponosno „anti-woke“ pozicioniranje samo je posljednji u nizu vladinih pokušaja da memorijalizira bjelačku supremaciju. Meghan Tinsley izvještava o politici komemoracije."
  • 20. ožujka 2021. Talijanska vlada outsourceala je ekonomsku strategiju privatnoj konzultantskoj firmi McKinsey Još jedno postavljanje premijera „odozgo“ u Italiji znači nastavak tehnokratskih politika u sklopu kojih se čelnike_ce ne bira demokratski, dok se potez legitimira navodnim kompetencijama koje posjeduje izabrana osoba. Nekoć vodeća figura Europske centralne banke, premijer Mario Draghi formirao je kabinet koji je također sastavljen od „stručnjaka“, onih koji pretežno podupiru ekonomske politike već potvrđene kao devastirajuće po živote stanovništva u Italiji. Vrhunac ove navodno neutralno-ekspertne misije potez je kojim ekonomski plan oporavka od posljedica pandemijske krize ne donose čak ni ovi stručnjaci, nego je zadaća delegirana drugoj „stručnoj“ instanci ‒ privatnoj konzultantskoj firmi za upravljanje McKinsey. Birače i biračice i dalje nitko ništa ne pita.
  • 13. ožujka 2021. Zeleni feministički val u Čileu Zelena marama simbol je prosvjeda latinoameričkih feministkinja i feminista protiv kriminalizacije pobačaja, sveprisutna i u Čileu – jednoj od država u kojoj su zakoni u pogledu reproduktivnih prava najkonzervativniji. Nakon trodesetljetnog učvršćivanja neoliberalnog modela i drakonskog napada na reproduktivnu pravdu, Čileanke_ci dobivaju priliku da u procesu promjene pinočeovskog ustava kreiraju strukture koje bi mogle poboljšati njihove živote. Jedna od ključnih stavki koje feminističke skupine nastoje ugraditi u nacrt novog ustava upravo je emancipatorna reproduktivna politika koja će odlučno dekriminalizirati pobačaj.
  • 13. ožujka 2021. Pobjeda za radnike i radnice u sudskom sporu oko Ubera Odlukom britanskog Vrhovnog suda koja daje pravo zaposlenima u Uberu na minimalnu nadnicu i plaćeni godišnji odmor, konačno ih se legalno prepoznaje kao radnice i radnike, a ne kao samozaposlene. Ova važna pobjeda za radničku klasu u sukobu rada i kapitala dolazi nakon dugotrajne borbe, prije svega zahvaljujući inovativnim sindikalnim grupama koje su prepoznale da novi oblici eksploatacije u okviru ekonomije honorarnih poslova iziskuju i nove oblike otpora i kolektivnog radničkog udruživanja.
  • 13. ožujka 2021. Prijedlog izgradnje ugljenokopa u Cumbriji duguje svoju popularnost izostanku zelene alternative "Vlada je odgovorna za stvaranje održivih radnih mjesta u dijelu zemlje koji još uvijek nosi ožiljke nanesene desetljećima deindustrijalizacije te se oporavlja od ekonomskih psoljedica pandemije COVID-19"

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve