Upravljanje stresom je podvala

Cinizam korporativnih modela upravljanja stresom mjerljiv je samo time koliko je stres nusproizvod kapitalističkog sistema akumulacije profita. Rješenja koja neće biti puko palijativna treba tražiti u domeni politike namjesto u individualistički postavljenom idealu brige o sebi.

Prodavaonica sportske odjeće tvrtke Lululemon Athletica s natpisom u izlogu „Posao je stresan, joga pomaže“, Georgetown, Washington D.C., SAD, 19. kolovoza 2010. godine (izvor: Ted Eytan@ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Korporativne tehnike upravljanja stresom naglašavaju opuštanje ili kontaktiranje prijatelja – ali jedino pravo rješenje za društvo koje muči stres je rješavanje društvenih problema koji ga uzrokuju.



Uporno sam dobivala te neke račune. Jedan je bio iz bolnice, a drugi od Labcorpa, i pisalo je da im sve skupa dugujem 700 dolara za rutinski pregled i dijagnostički test. Taman sam počela raditi na novom radnom mjestu – prvom po završetku poslijediplomskog studija – i nisam još bila ni dobila prvu plaću. Bila sam iscrpljena konzultacijama s novim pacijentima na terapiji, upoznavanjem novih kolega na poslu i navikavanjem na svoje nove dužnosti. Suvišno je naglasiti da mi ovi računi iznenađenja nisu stigli u dobro vrijeme.
 
Znala sam da mi osiguranje pokriva i pregled i test. Stoga sam učinila što sam i morala: nazvala sam bolnicu da pokušam otkriti o čemu se radi. Javili su se nakon što su me stavili na čekanje, ali su mi rekli da je problem u platitelju, a ne pružatelju usluge. Pa sam nazvala svoje osiguravajuće društvo. Tamo su mi rekli obrnuto: moram nazvati pružatelja usluge. Pa sam ponovno nazvala bolnicu. No, tamo su mi opet rekli da je problem moje osiguravajuće društvo. I tako dalje. Bilo je dugih čekanja. Šetali su me po različitim odjelima.
 
Nažalost, svi ti uredi imali su radno vrijeme, koje je bilo gotovo identično vremenu kad sam bila na poslu. Stoga sam vrijeme za telefonske pozive hvatala prije i poslije posla, često dok sam pokušavala izbjeći prometnu gužvu na autocesti. Ili bih nazvala tijekom pauze za ručak, ili kad bi netko od mojih pacijenata otkazao. Proces se razvlačio danima, koji su se pak pretvorili u tjedne. U međuvremenu, računi su nastavili stizati, sada označeni crvenim pečatima, ‘OPOMENA’. Misli su mi jurile. Hoće li me poslati agenciji za naplatu? Hoće li ovi računi naštetiti mojem kreditnom rejtingu? Nisam ja kriva što je bolnica pogriješila i što ih nisam mogla dobiti na telefon da riješim problem. Možda bih jednostavno trebala platiti, pa da sam gotova s time.
 
Otprilike u to vrijeme počela sam zametati svoje ključeve – što nije tipično za mene. Krenula bih na posao bez telefona i morala se voziti natrag kući po njega. Parkirala bih se u pogrešnoj ulici u krivo vrijeme i dobila bih kaznu od 32 dolara, iako nije da nisam znala pravila. U jednom sam trenutku izgubila svoju karticu zdravstvenog osiguranja i morala sam naručiti drugu, što nije jednostavno kad te stalno stavljaju na čekanje i prebacuju na drugi odjel. Kumulativno, život mi je postajao sve stresniji; začarani krug.
 
Napokon sam – nakon nekoliko tjedana – riješila problem. Ubrzo nakon toga, počela sam se osjećati više kao ja. Drugim riječima, prestala sam gubiti ključeve.
 
Ne pričam ovu priču kako bih potegnula raspravu o američkoj politici zdravstvene skrbi (iako je užasna), niti kako bih ilustrirala zamku siromaštva (privremeni problem s likvidnošću nije isto što i siromaštvo) ili probleme s regresivnim prikupljanjem općinskih prihoda na temelju kazni i naknada. Prepričavam ovu osobnu anegdotu kako bih konkretno objasnila način na koji stres kratkoročno oštećuje kognitivne funkcije.
 
Prema Američkom psihološkom udruženju, kognitivna funkcija je ‘izvedba mentalnih procesa percepcije, učenja, pamćenja, razumijevanja, svijesti, rasuđivanja, prosuđivanja, intuicije i jezika.’
 
‘Psihološki stres može kratkoročno utjecati na kognitivnu funkciju (npr. kada su misli pojedinca okupirane svađom koja se dogodila ranije tijekom dana, što rezultira smanjenom sposobnošću obraćanja pozornosti na, praćenja ili pamćenja koraka u određenome zadatku),’ navodi se u članku u časopisu BMC Psychiatry iz 2015. godine. ‘Kratkoročno gledano, manji svakodnevni stresori mogu proizvesti prolazne učinke na kogniciju, smanjujući količinu resursa pažnje koji su dostupni za obradu informacija.’
 
No, životni vijek pun akumuliranog stresa također može imati štetne dugoročne učinke – osobito kada je riječ o starenju. ‘Oni koji doživljavaju kronični stres pokazuju ubrzano kognitivno nazadovanje u usporedbi s vršnjacima koji su pod manje stresa’, stoji u članku.
 
Ta i druge studije čak sugeriraju vezu između povećanog stresa i Alzheimerove bolesti. ‘Upravljanje stresom može smanjiti zdravstvene probleme povezane sa stresom, koji uključuju kognitivne probleme i veći rizik od Alzheimerove bolesti i demencije’, stoji u članku s bloga Harvard Health.
 
U članku se predlaže da ‘zaštitite svoj mozak’ od ovih problema smanjenjem stresa: dobro se naspavajte, napravite popis obaveza i potražite pomoć i podršku. Sve su to sjajne ideje koje koristim u vlastitom životu i predlažem svojim pacijentima koji se osjećaju preopterećenima svakodnevnim problemima.
 
Ali ova rješenja za upravljanje stresom uvijek će se činiti kao plivanje uzvodno u društvu koje se bavi – riječima Marka Fishera – ‘enormnom privatizacijom stresa’. Zbog čega točno upravljanje stresom koji je uzrokovan javnim uslugama preopterećenima mjerama štednje, opresivnim uvjetima rada, rasizmom, seksizmom i drugim netrpeljivostima pada na pojedinca?
 
Objašnjavam pacijentima privatizaciju stresa nakon što razgovaramo o spavanju, popisima obaveza i traženju pomoći. Kažem im da si ne zamjeraju, pogotovo jer je problem sistemski. Ali ni to nije dovoljno. Tijekom terapije radimo na pronalaženju pravih rješenja za probleme pacijenata. Zato razgovaramo o tome kako bi stvari mogle biti drugačije.
 
Što ako je upravljanje stresom zapravo povezano sa izgradnjom društva koje funkcionira na način koji je manje stresan za sve? Mogli bismo smanjiti administrativno opterećenje pojedinaca zapošljavanjem više ljudi i olakšavanjem korištenja usluga (ovo vrijedi i za javne i za privatne usluge). Vlada bi mogla u potpunosti financirati učinkovit prijevoz. Vlada bi mogla odrediti veće plaće, veću sigurnost zaposlenja i više plaćenog slobodnog vremena, kako bi se ljudi mogli brinuti o sebi i opustiti.
 
Smanjenje stresa valja tretirati kao ozbiljan javnozdravstveni problem. To je i pitanje pravednosti. Kao i kod svake društvene bolesti, najsiromašniji ljudi su najizloženiji i imaju najgore ishode. Ako stvarno želimo smanjiti stres, jedino rješenje je sustav izgrađen da služi ljudima – a ne obrnuto.





Colette Shade je kolumnistica Tribunea. Spisateljica je i psihoterapeutkinja koja živi u Baltimoreu.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.






Vezani članci

  • 28. lipnja 2022. Palmino ulje: mazivo imperija Iako se to na prvi pogled možda ne čini, palmino ulje igra iznimno važnu ulogu u kontekstu suvremenog globalnog kapitalizma. Činjenica da ga pronalazimo u gotovo 50% prehrambenih proizvoda u našim dućanima samo je vrh ledenog brijega. Od kozmetičkih proizvoda, sredstava za čišćenje, podmazivanje, raznih aditiva u brojnim industrijama, palmino ulje je zaslužno za nevjerojatno veliki broj predmeta s kojima svakodnevno dolazimo u dodir, kao i za brojne svakodnevne prakse. Njegova obimna proizvodnja samim tim zahtijeva velike površine zemlje, enormne količine rada, te emitiranje nezanemarive količine zagađenja. Od ekonomskih do ekoloških učinaka i njegove bitne povijesne uloge u rasističkim kolonijalnim praksama, palmino ulje zbilja zaslužuje titulu podmazivača kapitalističkog imperija.
  • 22. lipnja 2022. Kriptovalute su beskorisne za društvene potrebe "Kriza omogućava zatvaranje ili spajanje nekompetitivnih kompanija koje ne stoje dobro; prolaženje kroz niz bankrota; otpuštanje radnika kako ih ne biste morali plaćati; zaustavljanje investicija u nove tehnologije itd. Oni koji prežive krizu potom mogu iznova pokrenuti ekonomiju uz višu profitnu stopu i nastaviti s proizvodnjom. Kapitalizam tako funkcionira i napreduje – ne ide u korist običnih ljudi. U ovakvoj se, prilično teškoj situaciji, nalazimo trenutno."
  • 17. lipnja 2022. Je li životinjska agrikultura jednako loša kao izgaranje fosilnih goriva? Iako ne polazi uvijek iz antispecističke pozicije, svijest o neodrživosti i štetnim utjecajima stočarstva pomalo jača u aktivističkim krugovima, ali i popularnoj kulturi. "Ljudi pojedu samo 55% kalorija svjetskih usjeva, dok je 36% stočna hrana (9% otpada na biogoriva). Ova ionako užasavajuća statistika zapravo je obrnuta diljem globalnog sjevera, Rusije i Brazila, pa 62% žitarica koje se uzgajaju u EU konzumira stoka. Unatoč apsurdnom argumentu da su vegani jednako odgovorni za klimatski krah, 77% soje u svijetu uzgaja se za prehranu životinja (samo 7% je za ljudsku prehranu)."
  • 30. svibnja 2022. Proglas Kolektiva rijeke Combahee Combahee River Collective sačinjavale su Crne lezbijske feministkinje i socijalistkinje koje su tijekom druge polovine 1970-ih prokrčile put važnim borbenim konceptima, političkim artikulacijama i antikapitalističkim praksama. Smatra ih se pretečom lijevih struja intersekcionalnog feminizma, jer su promišljanje oslobođenja Crnih žena utemeljivale kao oslobođenje svih potlačenih od isprepletenih vrsta opresije i eksploatacije koje kapitalistički sistem strukturno proizvodi i reproducira.
  • 9. svibnja 2022. Deficiti „dioničarske demokracije“ Lajtmotiv tačerizma, dioničarska demokracija, na tragu neoklasične maksime glasovanja novčanikom, daleko je od toga da bi bila dostojna da je nazivamo ekonomskom demokracijom, već se ispostavlja kao mehanizam reprodukcije nejednakosti, s detrimentalnim posljedicama po sustav mirovinskog osiguranja koji je postao isprepleten s financijskim sektorom, kao još jedan segment života koji je potpao pod štetni utjecaj financijalizacije.
  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 19. travnja 2022. „Crveni“ New Deal u Kini? Politike kineske države s obzirom na regulaciju nekih novih fleksibilnih oblika radnih praksi i aranžmana te slobodnotržišnih ambicija korporativnih giganata daju naslutiti pozitivne pomake u kineskom političko-ekonomskom krajoliku. Međutim, motivacija u njihovoj pozadini nije progresivna već izvire iz potrebe stabilizacije bujajućeg kineskog kapitalizma.
  • 8. travnja 2022. Protiv novog Hladnog rata Zabrinjavajuće intenziviranje kinesko-američkih odnosa u analizama dijela ljevice dovelo je do usporedbe s hladnoratovskom situacijom prošloga stoljeća. Iako umnogome neodgovarajuća, ova analogija ima smisla kada su u pitanju tropi i ideje koje su bile karakteristične za navedeni period. Od kempizma do idealizacije autoritarne Kine, dio ljevice nije u stanju kritički preispitati i situirati ovaj geopolitički sukob, a to je vidljivo i na primjeru nekih poznatijih figura poput Davida Harveyja i Naomi Klein. Razlog tome leži u nedostatku izvora, zastupljenosti i popularnosti gledišta kineske dijaspore, te slabom fokusu na postojeće alternativne izvore koji ukazuju na drugačije perspektive.
  • 31. ožujka 2022. Osmomartovski manifest „Za feministički otpis dugova“ "Dug ugnjetava ljude i na globalnom Jugu i na globalnom Sjeveru (bilo kroz politike strukturne prilagodbe bilo kroz štednju koju su nametnule međunarodne financijske institucije) i ima posebno razorne posljedice za žene* (kao i za najranjivije skupine stanovništva) kao radnice, male proizvođačice, seljakinje, korisnice ciljanih usluga, osobe kojima je „delegirana“ rad brige, i dr."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve