Thomas Paine, najgorljiviji kritičar britanske krune u povijesti

"Ideja da postoji inherentna plemenitost kraljevske obitelji, napisao je Paine, potpuna je besmislica. „Kada bismo mogli skinuti tamni pokrov antiknosti i trasirati ih do njihovog prvog uspona, više je nego vjerojatno da bismo uvidjeli kako prvi od njih nije ništa bolji od glavnog lupeža neke nemirne družine, čiji su mu divlji maniri ili nadmoć u suptilnosti pribavili titulu glavnog među razbojnicima; i koji je, povećavajući svoju moć i šireći svoje pustošenje, izazvao strahopoštovanje kod tihih i bespomoćnih, koji bi kupovali vlastitu sigurnost čestim prilozima.“"

„Noćna napast Toma Painea“, karikatura Jamesa Gillrayja, 10. prosinca 1792. godine. Satira je komentar na britansko suđenje Thomasu Paineu u odsustvu. 8. prosinca 1792. proglašen je krivim zbog klevete. Na crtežu Paine leži u krevetu i sanja o sudskom procesu. (izvor: The Metropolitan Museum of Art, preuzeto prema Public domain licenci)
Američka revolucija bila je inspirirana nemilosrdnom kritikom britanske monarhije. Zašto sada prestati?

Otkako je objavljena vijest o smrti Elizabete II u dobi od devedeset i šest godina, američki društveni mediji preplavljeni su odavanjem počasti, memovima i nemilosrdnim sprdnjama na račun preminule kraljice – od kojih su potonja nekima zasmetala.

 

Jeff Bezos, glavni izvršni direktor Amazona, koji je pomogao modernizirati carstvo za korporativno doba, doživio je uvredljivim to da je profesor lingvistike Uju Anya opisao pokojnu kraljicu kao monarhinju „lopovskog, silovateljskog, genocidnog carstva“.

 

„Ovo je čovjek koji navodno radi na tome da učini svijet boljim mjestom? Ne bih rekao. Zapanjujuće.“, reagirao je Bezos na Twitteru. Čini se da se Twitter slaže; njegovi su moderatori izbrisali Anyinu objavu.

 

Bezosu i drugim američkim rojalističkim ulizicama dobro bi došao podsjetnik da Anya ima srodnu dušu među ocima utemeljiteljima – osobito jednom od njih. Nitko se nije toliko divljački obrušio na englesko prijestolje kao Thomas Paine, pisac i urednik iz osamnaestog stoljeća, čiji je pamflet od četrdeset sedam stranica Zdravi razum (Common Sense) postao viralan u američkim kolonijama kada je objavljen u siječnju 1776. godine.

 

Dio popularnosti Paineove proze bila je kritička oštrica njegovih stavova o matičnoj zemlji, koji danas zvuče poput zajedljivih tweetova.

 

U Zdravom razumu naziva engleskog kralja Georgea III „kraljevskim siledžijom Velike Britanije“, koji je „zlokobno prekršio svaku moralnu i ljudsku obvezu, pogazio prirodu i savjest pod svojim nogama, te postojanim i konstitutivnim duhom drskosti i okrutnosti priskrbio sebi sveopću mržnju.“

 

Paine nije prezirao samo jednog konkretnog britanskog vladara, već monarhe općenito.

 

„Ima nešto krajnje smiješno u sastavu monarhije“, napisao je. „Ona najprije isključuje čovjeka iz sredstava informiranja, da bi ga potom osnažila da djeluje u slučajevima kada je potrebna najviša prosudba. Pozicija u kojoj se nalazi kralj odvaja ga od svijeta, dok posao kralja zahtijeva od njega da ga temeljito poznaje; stoga različiti dijelovi, neprirodnim suprotstavljanjem i uništavanjem jedan drugoga, dokazuju da je čitava ličnost apsurdna i beskorisna.“

 

Apsurdna, beskorisna – čak i zla. Monarhija je „najuspješnija izmišljotina za promicanje idolopoklonstva koju je Đavo ikada ustanovio“.

 

Ideja da postoji inherentna plemenitost kraljevske obitelji, napisao je Paine, potpuna je besmislica. „Kada bismo mogli skinuti tamni pokrov antiknosti i trasirati ih do njihovog prvog uspona, više je nego vjerojatno da bismo uvidjeli kako prvi od njih nije ništa bolji od glavnog lupeža neke nemirne družine, čiji su mu divlji maniri ili nadmoć u suptilnosti pribavili titulu glavnog među razbojnicima; i koji je, povećavajući svoju moć i šireći svoje pustošenje, izazvao strahopoštovanje kod tihih i bespomoćnih, koji bi kupovali vlastitu sigurnost čestim prilozima.“

 

Za Painea nije bila slučajnost da su zemlje bez kraljeva manje ratovale. „Ponos kraljeva ono je što čovječanstvo dovodi u zbrku“, primijetio je. Dio te zbrke, tvrdio je, sastoji se u ludoriji rodovskog nasljeđivanja. „Priroda to ne odobrava; inače to ne bi toliko često činila ridikuloznim, dajući čovječanstvu magarca umjesto lava.“

 

Zbog ovakve rečenice Paine je 2022. godine lako mogao biti otkazan („Onaj tko se ne usuđuje vrijeđati, ne može biti iskren“, jednom je odgovorio svojim kritičarima), ali 1776. godine Zdravi razum bio je ključan za inspiriranje Američke revolucije.

 

„Bez pera autora Zdravog razuma“, jednom je priznao John Adams, „Washingtonov mač bio bi uzalud podignut.“

Ryan Zickgraf je novinar iz Atlante.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.

Vezani članci

  • 27. rujna 2024. Solidarnost kao uzajamna pomoć Ako se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
  • 23. rujna 2024. Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizam Na tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
  • 10. rujna 2024. Zapadni kanon i kontrakanon: nedostatak historijsko-materijalističke analize u književnoj kritici U tekstu se razmatraju manjkavosti zapadnog "kanona" i alternativnog "kontrakanona" u književnoj kritici i teoriji. I dok konzervativni branitelji uspostavljenog zapadnog kanona konstruiraju sakralni status za zaslužne ''genije'' i ''velikane", produbljujući larpurlartističke pretpostavke o tobožnjoj autonomiji umjetnosti obrisanoj od svakog traga politike, ni kontrakanonska kritika koja je nastala zamahom tzv. Nove Ljevice ne usmjerava se na političko-ekonomske dinamike, već prije svega na jezik i tekst. Unutar radikalne književne kritike (poststrukturalizma, feminističke kritike inspirirane Lacanom, postmarksističke kritike itsl.), posebno mjesto zauzimaju postkolonijalna kritika i na njoj utemeljene subalterne studije, jer preispituju uspostavu zapadnog kanona na leđima imperijalizma i kolonijalizma. Međutim, i postkolonijalna učenja su ustrajala na tomu da marksistička tumačenja ne mogu obuhvatiti korporealnost života na Istoku. Na tragu marksističkog književnog kritičara Aijaza Ahmada i teoretičara Viveka Chibbera, tekst stoga kritički propituje i postkolonijalni pristup Edwarda Saida (i drugih).
  • 5. rujna 2024. Nema većeg Nijemca od Antinijemca Autor analizira tzv. „antinjemačku” frakciju njemačko-austrijske ljevice, koja se iz povijesnih i političkih razloga snažno zalaže za podršku Izraelu, što ju odvaja od globalne ljevice koja uglavnom podržava borbu za slobodnu Palestinu. Ova frakcija smatra njemački nacionalizam i antisemitizam duboko ukorijenjenim problemima germanofonih društava, a u anticionizmu vidi rizik antisemitizma, te svoje proizraelsko stajalište opravdava kao nužno u kontekstu povijesne odgovornosti Njemačke za Holokaust. Takav stav izaziva sukobe na lijevoj sceni u Njemačkoj i Austriji, pri čemu antinjemački ljevičari druge ljevičarske skupine smatraju regresivnima zbog njihove podrške Palestini.
  • 25. kolovoza 2024. Oteta revolucija i prepreke emancipaciji: Iran na ivici Knjiga „Iran on the Brink: Rising of Workers and Threats of War‟ („Iran na ivici: radnička pobuna i prijetnje ratom‟), napisana u koautorstvu Andreasa Malma i Shore Esmailian, donosi historijski pregled Irana kroz klasnu analizu i globalnu geopolitiku. Konkretna analiza historijskih događaja i radikalno-demokratskih tradicija prije svega pokazuje kako se od Iranske revolucije 1979., kao najmasovnije revolucije i radničke borbe u svjetskoj povijesti, došlo do uspostavljanja Islamske republike te zaoštravanja odnosa SAD-a i Izraela s Iranom. Zauzimajući značajno mjesto u „palestinskom pitanju‟, odnosima s Libanom i Irakom, ova historija je značajna i radi razumijevanja suvremene situacije, te daje orijentire za internacionalnu ljevicu koja bi solidarnost s iranskim narodom gradila u pravcu emancipacije.
  • 23. kolovoza 2024. Izraelska kampanja protiv palestinskih stabala masline Autorica u ovome članku razmatra izraelsko sustavno uklanjanje palestinskih stabala masline, koje značajno utječe na palestinsku ekonomiju i kulturu. Masline su ključne za životne prihode mnogih obitelji te simbol otpora i kulturnog identiteta. Osim što se stabla uklanjaju, priječi se i ograničava njihova ponovna sadnja, što dodatno pogoršava ekonomsku nesigurnost naroda Palestine. Unatoč naporima da se maslinici obnove, dugotrajni rast ovih stabala otežava njihov oporavak.
  • 21. kolovoza 2024. Novi iracionalizam Tekst se bavi iracionalizmom u filozofiji, znanosti, historiji i ideologiji 19. i 20. stoljeća, pokazujući kako ova struja ima duboko reakcionaran i defetistički karakter. Iracionalizam u filozofiji i društvenoj teoriji nije slučajna pojava. György Lukács mu je u „Razaranju uma‟ pristupao kao sastavnom djelu mišljenja i djelovanja u uvjetima imperijalizma i kapitalističke ekspanzije. Bellamy Foster se na tom tragu osvrće na ključne figure moderne i suvremene filozofije iracionalizma, osvjetljujući njihovu reakcionarnu i apologetsku funkciju. Pored potiskivanja marksističke teorije i analize, te indirektne apologetike kapitalističkih društvenih odnosa, u ovim učenjima pod maskom radikalne kritike krije se mistifikacija tih odnosa i zakriva potreba za prevladavanjem kapitalizma. Autor se zalaže za racionalno orijentirani pristup, koji nosi potencijal za promjenom i ukidanjem sistema zasnovanog na eksploataciji, dominaciji, otuđenju, uništenju životnog prostora, iscrpljivanju prirodnih bogatstava i sveukupnom podrivanju opstanka čovječanstva.
  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve