Izvještaj sa 64. plenuma – 2.12. 2009

Na šezdeset i četvrtom plenumu održanom u srijedu, 2. prosinca, raspravljalo se o devet točaka dnevnog reda. Između ostalog, raspravljalo se o nastupu studenata politologije u emisiji Otvoreno, o alternativnim metodama borbe, te o pismu dekana Filozogskog fakulteta u kojem je studente pozvao na prekid blokade. Detaljnije pročitajte u nastavku.

Na 64. plenumu održanom 2. prosinca 2009. godine raspravljalo se o devet točaka dnevnog reda.

Traže se volonteri za prijevod kuharice na engleski jezik. Zainteresirani se mogu javiti mejlom na medijska_prijevodi[at]googlegroups.com

Predavanja gostujućih profesora koji održavaju redovnu nastavu u ovom semestru se blokiraju.

Raspravljalo se o nastupu studenata Fakulteta političkih znanosti u emisiji Otvoreno i zaključeno je da je svaki plenum autonoman te da se plenumi međusobno mogu upozoravati na potencijalne probleme. Na grupi za međuplenumsku suradnju će se diskutirati s kolegama politolozima.

Plenum je obaviješten o suradnji s riječkim brodogradilištem čiji nam radnici u petak dolaze u posjet, kao i s očitovanjem RAND-a i CMS-a koji podržavaju studentsku borbu i ne slažu se s HRT-om koji je izvijestio da je jučerašnji prosvjed pred Ministarstvom obrazovanja, znanosti i športa bio nasilan.

Plenumu je predstavljen bogat program sutrašnje alternativne nastave.

Pročitano je pismo dekana FFZG-a u kojemu je ponovno pozvao članove inicijative da prekinu blokadu nastavnog procesa, nakon čega je uslijedila rasprava.

Radne grupe su podnijele izvješća. Redarska služba izvijestila je da je jedan profesor redare okitio raznoraznim uvredama iz čega je bilo vidljivo da je iznimno antifašistički nastrojen. Potreban je veći broj redara u jutarnjoj smjeni.

Grupa za analizu dokumenata nastavila je secirati na Zakon o sveučilištima. Na sljedećem sastanku koji će se održati u petak, Zakon će se obraditi do kraja, a pažnja će se obratiti i na GATS. Zainteresirani, pridružite se radu grupe.

Plenum se složio da neće blokirati posljednja dva dana koncentrirane nastave kolegija Vidne kognicije kojeg u vijećnici fakulteta održava profesor situiran u Frankfurtu i koji nastavu nikako ne može provesti na alternativne načine.

Plenum je raspravljao o alternativnim oblicima borbe. Nakon brainstorminga koji je iznjedrio nekoliko prijedloga dogovoreno je da se zainteresirani za osmišljavanje novih načina borbe uključe u rad miniakcija (miniakcije[at]gmail.com). Kolege s Fakulteta političkih znanosti organiziraju dosta miniakcija i pozvali su zainteresirane da im se pridruže s prijedlozima.

Plenum je nakon kratke rasprave daljnju raspravu i glasanje o pozivu slovenskog Radio Študenta na gostovanje u emisiji o studentskim borbama u Austriji, Njemačkoj, Hrvatskoj i Sloveniji odgodio za sutra.

Plenum je izglasao nastavak blokade i sutra. Izglasani su glasnogovornici, moderatorice te promatrači sutrašnje sjednice Vijeća fakulteta. Plenum je zaključen u 23:15 h.

Vezani članci

  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.