Izvještaj s plenuma, 18. lipnja 2009.

Na trideset i osmom plenumu, održanom u četvrtak, 18. lipnja 2009. godine, raspravljalo se o pet točaka dnevnog reda.

Stranica inicijative nalazi se na novoj adresi www.slobodnifilozofski.com.

Civilne udruge su na sastanku odlučile što je više moguće pomoći u senzibiliziranju javnosti. Tražit će promatrače u radnoj skupini Ministarstva koja radi na prijedlogu novog zakona.

Institut za javne financije
održao je okrugli stol o financiranju visokog školstva, koji je bio zatvoren za javnost. Na e-mail upit jedne studentice smije li prisustvovati okruglom stolu, stigao je sljedeći odgovor:

Postovana,
nazalost nije moguce, zamisljen je kao uzi skup strucnjaka i donositelja
odluka i nije moguce prisustvovanje nikoga tko nije pozvan tj. javnosti.
Lijep pozdrav,

Marina Nekic
IJF

Institut za javne financije u pozivnici sudionicima najavio je kako je cilj okruglog stola potaknuti, između ostaloga, “argumentiranu raspravu”, ali samo unutar odabranog kruga “stručnjaka i donositelja odluka, bez prisutnosti medija” – ili javnosti. Jedan od govornika na okruglom stolu bio je Petar Filipić s Ekonomskog fakulteta u Splitu, čiji je rad “Makroekonomija gubljenja statusa redovitog studenta ili fiskalne posljedice (ne)položenog ispita” dostupan na adresi: www.ijf.hr/FTP/2009/1/filipic.pdf.

Diskrepancija sredinom 11. mjeseca organizira simpozij o blokadi pod nazivom “Studentski prosvjedi 2009. – metode, konteksti i implikacije”. Svi zainteresirani neka se jave na e-mail: simpozij.kssd[at]gmail.com

Državni tajnik je 5. svibnja donio odluku da sljedeće akademske godine “pravo na smještaj nemaju ni studenti u statusu apsolventa koji su posljednji semestar odslušali akademske godine 2007./2008.” Svi koji se žele uključiti u borbu apsolvenata druge godine da i dalje imaju pravo na dom neka se jave Martini na 098/ 161 8554.

Radna grupa za forum je prezentirala svoj prijedlog za forum, a nakon rasprave je zaključeno da se prijedlog vraća radnoj grupi na doradu, uz još jedan poziv na sastanak radne grupe svima koji su zainteresirani za tu tematiku.

Kontakt osoba grupe za interdisciplinarnu suradnju je Luka: 091 546 9064.

Plenum je odabrao pet delegata koji će dati izjave za radio emisiju u Austriji.

Plenum daje podršku studenti(ca)ma i profesori(ca)ma iz Brazila čiji je prosvjed silom ugušen.

Prihvaćena su nova pravila i smjernice koja je iznijela grupa za tehničko funkcioniranje plenuma.

Članovi plenuma koji su prisustvovali skupštini studenata/ica Fakulteta političkih znanosti podnijeli su izvještaj.

U srijedu, 24. 06. održat će se tribina o magistarskih radovima. Detalji naknadno.

Idući plenum održat će se u srijedu, 24.lipnja, s početkom u 20 sati.

Plenum je završio u petak, 19. lipnja 2009. u 00:28.

Uredništvo Slobodnog Filozofskog se ispričavamo zbog kašnjenja s objavljivanjem izvještaja s posljednjeg plenuma!

Vezani članci

  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.