Izvještaj i pismo podrške iz Heidelberga

Primili smo danas od naših kolega i kolegica iz Heidelberga pismo podrške i izvještaj o događanjima na njihovu fakultetu. Pročitajte!

Pozdrav!

Bili smo jako iznenađeni što je informacija o našem zauzeću došla do Hrvatske i zbog toga smo se jako obradovali vašoj elektroničkoj poruci.

Mi, studentice i studenti romanistike iz Heidelberga, u srijedu prošloga tjedna na plenarnom smo zasjedanju odlučili da ćemo preuzeti Odsjek. Uvjete studija koji trenutačno vladaju više nismo mogli izdržati. Grupe su bile prepopunjene iznad svake norme jer ima premalo docenata i docentica. Stigli smo čak do toga da prvostupnici i prvostupnice ne mogu pohađati obvezne kolegije jer se u nekim slučajevima oni izvode istovremeno ili se uopće ne izvode.

Zbog toga smo od utorka, 21. travnja u 19 sati do petka, 24. travnja preuzeli Odsjek. U petak je s profesorima postignut privremen kompromis koji će zajednički biti predstavljen sljedećeg utorka rektoru Sveučilišta. Nakon tog razgovora s rektorom raspravit ćemo o tome kako ćemo nastaviti dalje i hoćemo li ponovo zauzeti Odsjek (jer smo zauzimanje samo privremeno prekinuli).

Tijekom zauzimanja više su nas puta posjetili novinari. Dodatne informacije i izvještaje možete naći i na www.rosig.org.

Želimo vam puno uspjeha u vašoj blokadi! We’re united in our struggle!

Puno pozdrava solidarnosti iz Heidelberga,
Caro (u ime romanistica i romanista)

Pismo na njemačkom, odnosno u originalu:

Hallo!

wir waren sehr erstaunt, dass die Kunde unsrer Besetzung bis nach Kroatien vorgedrungen ist und haben uns deshalb sehr über eure Mail gefreut.

Wir RomanistInnen aus Heidelberg haben Mittwoch letzte Woche in einer Vollversammlung beschloßen, das Seminar zu besetzen. Die Studienbedingungen, wie sie momentan herrschen, waren so für uns nicht mehr zu ertragen. Die Kurse waren hoffnungslos überfüllt, da es viel zu wenige DozentInnen gibt. Es geht sogar so weit, dass BachelorstudentInnen Pflichtkurse nicht besuchen können, da diese teilweise zeitgleich stattfinden oder erst gar nicht angeboten werden.

Daraufhin haben wir das Seminar ab Dienstag 21. April um 19Uhr besetzt und diese bis Freitag 24. April aufrechterhalten. Am Freitag kam es zu einem vorläufigen Kompromiss mit den Professoren, der so gemeinsam am kommendem Dienstag dem Rektor der Universität vorgelegt werden soll. Nach diesem Gespräch mit dem Rektor wird besprochen, wie wir weiter vorgehen werden und ob wir die Besetzung wieder aufnehmen (wurde nur temporär unterbrochen, aber nicht beendet).

Im Laufe der Besetzung wurden wir mehrmals von der Presse besucht (Artikel im Anhang). Weitere infos und Berichte auch unter: www.rosig.org.

Wir wünschen Euch viel Erfolg bei eurer Besetzung! We’re united in our struggle!

Viele solidarische Grüße aus Heidelberg,
Caro (i.A. der RomanistInnen)

Vezani članci

  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.