Dean Duda: “Solidarnost”

Nakon Viktora Ivančića, evo još jednoga britkog teksta za naš blog! Profesor Dean Duda s Odsjeka za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu poslao nam je, ustupivši nam ujedno i sva prava na tekst, svoje viđenje sad već poprilično rasplamsanog studentskoga blokadnog bunta i rekacija na isti. Tekst, osim na našemu blogu, možete čitati u današnjem izdanju Novoga lista, 27. travnja 2009. Profesore, zahvaljujemo na potpori! Jedan svijet – jedna borba. Ama nego kako drugačije, u zemlji već predugo kontaminiranoj ustajalom atmosferom u kojoj je glavna zabava prebacivanje loptice odgovornosti za nastalu situaciju s jedne beskorisne političke stranke na drugu? Pred oštrom i izuzetno zrelom aktivističkom i verbalnom lekcijom što im ove mlade generacije studenata i studentica svakodnevno dijele i u izjavama za medije i kroz sjajnu organizaciju blokada, političari i mediji u ovoj zemlji nikada nisu bili manji nego sad.

Izgleda da neke osnovne stvari treba neprestano ponavljati. Ni šest brojeva Skripte, ni dokumenti dostupni na blogu, niti sedam jasno i razgovjetno sročenih izjava za medije, nije dovoljno da bi zahtjevi studenata probili barijeru unaprijed zacementiranog nerazumijevanja. Ispada da je u Hrvatskoj obrazovanje doista u dubokoj krizi kad ni oni koji su institucionalno licencirali vlastitu pismenost na nešto zahtjevnijim razinama ne znaju čitati. Na elementarnu zbunjenost što je u reprezentativnim sistemskim glavama izaziva učinak direktne demokracije, plenumskog odlučivanja i depersonalizacije prosvjeda, gotovo da je izlišno trošiti energiju.

U međuvremenu, međutim, množi se legija zaduženih za cipelarenje. HTV se nakon Primorčeva istupa ponaša kao da blokada ne postoji (jer su očevidno instrukcije napokon stigle), a tiskanim medijima paradiraju ugledne inozemne znanstvene karijere čija se retorika sažimlje dubokim uvidima sloganskoga tipa «kavu plaćaju, a znanje ne bi platili» ili «najskuplje je najbolje». Istu razinu smisla, nažalost, zauzimaju i brojna naklapanja o impotenciji, kolateralnim žrtvama, pravu na rad, dostojanstvu, strančarenju ili predstojećem izboru dekana. Zato vrijedi ponavljati.

Duboko je zazorno odricati se društvenih stečevina koje smo svojedobno i sami uživali. Svaki upravljač, čelnik ili pak tzv. dužnosnik koji, nakon što se domogao trona, reducira u javnom polju, osobito kad je obrazovanje posrijedi, prava i slobode što ih je i sam iskusio i od njih profitirao, politički je promašaj. Kako zagovarati plaćanje studija ako se trošilo njegovu besplatnost? Kako se, na primjer, zalagati za jednopredmetnost ako se profitiralo od dvopredmetnog sistema studija koji je svojedobno nakon uspješne dvije godine omogućavao i upis treće studijske grupe?

Drugi problem koji proizlazi iz nerazumijevanja studentskih zahtjeva obuhvaća položaj studenata doktorskog studija koji socijalna i zdravstvena prava ne ostvaruju zahvaljujući studentskom statusu. Sustav zagovara aktivno obrazovanje i tobože doživljava poslijediplomski studij kao očekivani i kvalitetan nastavak, ali svoja socijalna i zdravstvena prava nezaposleni poslijediplomski studenti, ako ih nije nekim projektom zaskočila akademska elita, ne ostvaruju kao studenti, nego kao nezaposleni s burze rada. U tom smislu prosvjed jest, naravno, i njihov prosvjed.

Vijeće FF samo je sebi zavezalo ruke odlučivši da prekid nastave traje do petka, uz sjednicu zakazanu u srijedu, do kada se, paradoksalno, očekuje očitovanje resornog ministra odnosno Vlade RH. Ministar se u međuvremenu očitovao, a Vijeće je ostavilo nastavnike da administrativno lebde u zbunjenosti između prekida nastave do kraja radnog tjedna, blokade i sljedeće sjednice. Nesnalaženje je očevidno u samoj činjenici zapitkivanja ima li u ponedjeljak nastave. Ako je podrška iskrena, onda dvojbe ne bi trebalo biti. Ako je cilj zajednički, štoviše, službeno podržan odlukama središnjega predstavničkog fakultetskog tijela, nedoumice teško da postoje. Alternativni oblici nastave ionako su otvoreni svim nastavnicima FF. Ovdje se, naime, ni oko čega ne pregovara, niti se funkcionira po starom dobrom hrvatskom načelu da tražimo sedam i da smo, zatim, zadovoljni ako dobijemo tri, dakle kompromisa nema.

Stoga vrijedi razmisliti da se sjednica Vijeća održi u D7 uz slobodnu participaciju studenata, mimo delegatskog odnosno zastupničkog modela. Ako nastavnici mogu slobodno participirati u radu plenuma, često larpurlartistički i ne baš odviše smisleno oslobađajući potisnuti glas, zašto se doista do kraja ne bi ispoštovao način studentske borbe (ako smo već suglasni u metodi i ciljevima). Nastavnici moraju kao nastavnici sudjelovati u ostvarenju cilja. Paradoks izigravanja takve pozicije iskusio je rektor: došao je na plenum kao građanin, a otišao kao kurir u smjeru Senata.

Ukratko, zahtjevi studenata jasno su iskazani, artikulirani i politički iznimno pismeni. Adresa kojoj su upućeni jednako tako. Sveučilišni nastavnici uvijek mogu biti tutori, mentori i savjetnici zbog naravi svoga posla. Jesu li odgojitelji preodgojeni ili je preodgoj samo skrivanje, dodvoravanje ili taktičko kupovanje vremena? Solidarnost i respekt. Bez fige u džepu, tutorstva i diplomatske medijacije.

Jedan svijet, jedna borba. Ako nam je imalo stalo.

Vezani članci

  • 27. rujna 2024. Solidarnost kao uzajamna pomoć Ako se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
  • 23. rujna 2024. Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizam Na tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
  • 10. rujna 2024. Zapadni kanon i kontrakanon: nedostatak historijsko-materijalističke analize u književnoj kritici U tekstu se razmatraju manjkavosti zapadnog "kanona" i alternativnog "kontrakanona" u književnoj kritici i teoriji. I dok konzervativni branitelji uspostavljenog zapadnog kanona konstruiraju sakralni status za zaslužne ''genije'' i ''velikane", produbljujući larpurlartističke pretpostavke o tobožnjoj autonomiji umjetnosti obrisanoj od svakog traga politike, ni kontrakanonska kritika koja je nastala zamahom tzv. Nove Ljevice ne usmjerava se na političko-ekonomske dinamike, već prije svega na jezik i tekst. Unutar radikalne književne kritike (poststrukturalizma, feminističke kritike inspirirane Lacanom, postmarksističke kritike itsl.), posebno mjesto zauzimaju postkolonijalna kritika i na njoj utemeljene subalterne studije, jer preispituju uspostavu zapadnog kanona na leđima imperijalizma i kolonijalizma. Međutim, i postkolonijalna učenja su ustrajala na tomu da marksistička tumačenja ne mogu obuhvatiti korporealnost života na Istoku. Na tragu marksističkog književnog kritičara Aijaza Ahmada i teoretičara Viveka Chibbera, tekst stoga kritički propituje i postkolonijalni pristup Edwarda Saida (i drugih).
  • 5. rujna 2024. Nema većeg Nijemca od Antinijemca Autor analizira tzv. “antinjemačku” frakciju njemačko-austrijske ljevice, koja se iz povijesnih i političkih razloga snažno zalaže za podršku Izraelu, što ju odvaja od globalne ljevice koja uglavnom podržava borbu za slobodnu Palestinu. Ova frakcija smatra njemački nacionalizam i antisemitizam duboko ukorijenjenim problemima germanofonih društava, a u anticionizmu vidi rizik antisemitizma, te svoje proizraelsko stajalište opravdava kao nužno u kontekstu povijesne odgovornosti Njemačke za Holokaust. Takav stav izaziva sukobe na lijevoj sceni u Njemačkoj i Austriji, pri čemu antinjemački ljevičari druge ljevičarske skupine smatraju regresivnima zbog njihove podrške Palestini.
  • 25. kolovoza 2024. Oteta revolucija i prepreke emancipaciji: Iran na ivici Knjiga „Iran on the Brink: Rising of Workers and Threats of War‟ („Iran na ivici: radnička pobuna i prijetnje ratom‟), napisana u koautorstvu Andreasa Malma i Shore Esmailian, donosi historijski pregled Irana kroz klasnu analizu i globalnu geopolitiku. Konkretna analiza historijskih događaja i radikalno-demokratskih tradicija prije svega pokazuje kako se od Iranske revolucije 1979., kao najmasovnije revolucije i radničke borbe u svjetskoj povijesti, došlo do uspostavljanja Islamske republike te zaoštravanja odnosa SAD-a i Izraela s Iranom. Zauzimajući značajno mjesto u „palestinskom pitanju‟, odnosima s Libanom i Irakom, ova historija je značajna i radi razumijevanja suvremene situacije, te daje orijentire za internacionalnu ljevicu koja bi solidarnost s iranskim narodom gradila u pravcu emancipacije.
  • 23. kolovoza 2024. Izraelska kampanja protiv palestinskih stabala masline Autorica u ovome članku razmatra izraelsko sustavno uklanjanje palestinskih stabala masline, koje značajno utječe na palestinsku ekonomiju i kulturu. Masline su ključne za životne prihode mnogih obitelji te simbol otpora i kulturnog identiteta. Osim što se stabla uklanjaju, priječi se i ograničava njihova ponovna sadnja, što dodatno pogoršava ekonomsku nesigurnost naroda Palestine. Unatoč naporima da se maslinici obnove, dugotrajni rast ovih stabala otežava njihov oporavak.
  • 21. kolovoza 2024. Novi iracionalizam Tekst se bavi iracionalizmom u filozofiji, znanosti, historiji i ideologiji 19. i 20. stoljeća, pokazujući kako ova struja ima duboko reakcionaran i defetistički karakter. Iracionalizam u filozofiji i društvenoj teoriji nije slučajna pojava. György Lukács mu je u „Razaranju uma‟ pristupao kao sastavnom djelu mišljenja i djelovanja u uvjetima imperijalizma i kapitalističke ekspanzije. Bellamy Foster se na tom tragu osvrće na ključne figure moderne i suvremene filozofije iracionalizma, osvjetljujući njihovu reakcionarnu i apologetsku funkciju. Pored potiskivanja marksističke teorije i analize, te indirektne apologetike kapitalističkih društvenih odnosa, u ovim učenjima pod maskom radikalne kritike krije se mistifikacija tih odnosa i zakriva potreba za prevladavanjem kapitalizma. Autor se zalaže za racionalno orijentirani pristup, koji nosi potencijal za promjenom i ukidanjem sistema zasnovanog na eksploataciji, dominaciji, otuđenju, uništenju životnog prostora, iscrpljivanju prirodnih bogatstava i sveukupnom podrivanju opstanka čovječanstva.
  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve