Dean Duda: “Solidarnost”

Nakon Viktora Ivančića, evo još jednoga britkog teksta za naš blog! Profesor Dean Duda s Odsjeka za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu poslao nam je, ustupivši nam ujedno i sva prava na tekst, svoje viđenje sad već poprilično rasplamsanog studentskoga blokadnog bunta i rekacija na isti. Tekst, osim na našemu blogu, možete čitati u današnjem izdanju Novoga lista, 27. travnja 2009. Profesore, zahvaljujemo na potpori! Jedan svijet – jedna borba. Ama nego kako drugačije, u zemlji već predugo kontaminiranoj ustajalom atmosferom u kojoj je glavna zabava prebacivanje loptice odgovornosti za nastalu situaciju s jedne beskorisne političke stranke na drugu? Pred oštrom i izuzetno zrelom aktivističkom i verbalnom lekcijom što im ove mlade generacije studenata i studentica svakodnevno dijele i u izjavama za medije i kroz sjajnu organizaciju blokada, političari i mediji u ovoj zemlji nikada nisu bili manji nego sad.



Izgleda da neke osnovne stvari treba neprestano ponavljati. Ni šest brojeva Skripte, ni dokumenti dostupni na blogu, niti sedam jasno i razgovjetno sročenih izjava za medije, nije dovoljno da bi zahtjevi studenata probili barijeru unaprijed zacementiranog nerazumijevanja. Ispada da je u Hrvatskoj obrazovanje doista u dubokoj krizi kad ni oni koji su institucionalno licencirali vlastitu pismenost na nešto zahtjevnijim razinama ne znaju čitati. Na elementarnu zbunjenost što je u reprezentativnim sistemskim glavama izaziva učinak direktne demokracije, plenumskog odlučivanja i depersonalizacije prosvjeda, gotovo da je izlišno trošiti energiju.

U međuvremenu, međutim, množi se legija zaduženih za cipelarenje. HTV se nakon Primorčeva istupa ponaša kao da blokada ne postoji (jer su očevidno instrukcije napokon stigle), a tiskanim medijima paradiraju ugledne inozemne znanstvene karijere čija se retorika sažimlje dubokim uvidima sloganskoga tipa «kavu plaćaju, a znanje ne bi platili» ili «najskuplje je najbolje». Istu razinu smisla, nažalost, zauzimaju i brojna naklapanja o impotenciji, kolateralnim žrtvama, pravu na rad, dostojanstvu, strančarenju ili predstojećem izboru dekana. Zato vrijedi ponavljati.

Duboko je zazorno odricati se društvenih stečevina koje smo svojedobno i sami uživali. Svaki upravljač, čelnik ili pak tzv. dužnosnik koji, nakon što se domogao trona, reducira u javnom polju, osobito kad je obrazovanje posrijedi, prava i slobode što ih je i sam iskusio i od njih profitirao, politički je promašaj. Kako zagovarati plaćanje studija ako se trošilo njegovu besplatnost? Kako se, na primjer, zalagati za jednopredmetnost ako se profitiralo od dvopredmetnog sistema studija koji je svojedobno nakon uspješne dvije godine omogućavao i upis treće studijske grupe?

Drugi problem koji proizlazi iz nerazumijevanja studentskih zahtjeva obuhvaća položaj studenata doktorskog studija koji socijalna i zdravstvena prava ne ostvaruju zahvaljujući studentskom statusu. Sustav zagovara aktivno obrazovanje i tobože doživljava poslijediplomski studij kao očekivani i kvalitetan nastavak, ali svoja socijalna i zdravstvena prava nezaposleni poslijediplomski studenti, ako ih nije nekim projektom zaskočila akademska elita, ne ostvaruju kao studenti, nego kao nezaposleni s burze rada. U tom smislu prosvjed jest, naravno, i njihov prosvjed.

Vijeće FF samo je sebi zavezalo ruke odlučivši da prekid nastave traje do petka, uz sjednicu zakazanu u srijedu, do kada se, paradoksalno, očekuje očitovanje resornog ministra odnosno Vlade RH. Ministar se u međuvremenu očitovao, a Vijeće je ostavilo nastavnike da administrativno lebde u zbunjenosti između prekida nastave do kraja radnog tjedna, blokade i sljedeće sjednice. Nesnalaženje je očevidno u samoj činjenici zapitkivanja ima li u ponedjeljak nastave. Ako je podrška iskrena, onda dvojbe ne bi trebalo biti. Ako je cilj zajednički, štoviše, službeno podržan odlukama središnjega predstavničkog fakultetskog tijela, nedoumice teško da postoje. Alternativni oblici nastave ionako su otvoreni svim nastavnicima FF. Ovdje se, naime, ni oko čega ne pregovara, niti se funkcionira po starom dobrom hrvatskom načelu da tražimo sedam i da smo, zatim, zadovoljni ako dobijemo tri, dakle kompromisa nema.

Stoga vrijedi razmisliti da se sjednica Vijeća održi u D7 uz slobodnu participaciju studenata, mimo delegatskog odnosno zastupničkog modela. Ako nastavnici mogu slobodno participirati u radu plenuma, često larpurlartistički i ne baš odviše smisleno oslobađajući potisnuti glas, zašto se doista do kraja ne bi ispoštovao način studentske borbe (ako smo već suglasni u metodi i ciljevima). Nastavnici moraju kao nastavnici sudjelovati u ostvarenju cilja. Paradoks izigravanja takve pozicije iskusio je rektor: došao je na plenum kao građanin, a otišao kao kurir u smjeru Senata.

Ukratko, zahtjevi studenata jasno su iskazani, artikulirani i politički iznimno pismeni. Adresa kojoj su upućeni jednako tako. Sveučilišni nastavnici uvijek mogu biti tutori, mentori i savjetnici zbog naravi svoga posla. Jesu li odgojitelji preodgojeni ili je preodgoj samo skrivanje, dodvoravanje ili taktičko kupovanje vremena? Solidarnost i respekt. Bez fige u džepu, tutorstva i diplomatske medijacije.

Jedan svijet, jedna borba. Ako nam je imalo stalo.

Vezani članci

  • 9. prosinca 2019. Indikator trenutnog raspoloženja Na valu široke podrške javnosti, zahtjev za dostojanstvom koji su prosvjetne radnice i radnici artikulirali kroz ustrajnu trideset i šestodnevnu štrajkačku borbu za povećanje plaća kroz 6,11% veće koeficijente složenosti poslova, nagovijestio je potencijale, ali i ograničavajuće faktore idućih etapa borbe za širu političku i društvenu promjenu. Unatoč visokoj aktivnosti u štrajkačkoj bazi i dobro pogođenom trenutku, sindikalna su vodstva zbog selektivnog uvažavanja imperativnog mandata u konačnici kapitulirala, pristavši na tek gradualno povećanje koeficijenata samo za nastavno osoblje, čime su pogazila jedinstvo i solidarnost štrajkačkog pokreta.
  • 10. listopada 2019. Rosa Luxemburg i Clara Zetkin – Politička suradnja kao revolucionarna praksa Zajednička borba Luxemburg i Zetkin za revolucionarnu poziciju i ciljeve socijalističkog pokreta, a protiv revizionizma u njemačkom i međunarodnom radničkom pokretu, najuočljivija kroz kritiku oportunističkih praksi socijaldemokratskih partija s kraja 19. i početka 20. stoljeća, trajala je više od dva desetljeća. Zbog česte razdvojenosti, represije sustava i zdravstvenih tegoba, dvije su revolucionarke svoje prijateljstvo održavale putem pisama, čija analiza ukazuje na dodirne točke i intenzitet njihove suradnje.
  • 30. rujna 2019. Paradoks neplaćenog umjetničkog rada: ljubav u ritmu eksploatacije Na tragu naturalizacije kućanskog rada i umjetnost se percipira kao „rad iz ljubavi“. Narativi koji svode umjetnost na emanaciju individualnog kreativnog genija, prikrivajući njezin status kao rada u navodno autonomnom umjetničkom polju, sprečavaju, odnosno otežavaju borbu umjetnica i umjetnika za bolje uvjete rada, te ih prepuštaju prekarnim, potplaćenim i neplaćenim pseudopoduzetničkim aranžmanima.
  • 31. kolovoza 2019. Ulančavanje umetničkih i političkih borbi u međuraću U okviru šireg ilegalnog i legalnog djelovanja revolucionarnog pokreta, a u dodiru sa zenitističkim i nadrealističkim praksama te sve dostupnijom marksističkom literaturom, u međuratnoj Jugoslaviji dolazi do proliferacije progresivnih umjetničkih udruženja, među kojima se isticala i beogradska grupa Život. Njihove strategije i taktike preuzimanja ključnih umjetničkih institucija toga vremena bile su i nakon rata strukturno važne za daljnji razvoj umjetničke scene, a danas su dio revizionističkog zaborava.
  • 7. kolovoza 2019. Spomenik nacionalističkoj pomirbi Revizionističkim konceptom narodne, odnosno nacionalne pomirbe nastoji se prekrojiti povijest zemalja s iskustvom građanskog rata. Bilo da je riječ o SAD-u, Rusiji, Španjolskoj ili zemljama bivše Jugoslavije, primjena ovog načela je neumoljiva. U Sloveniji, gdje je ideja narodne pomirbe dobila zalet u liberalno-disidentskim krugovima osamdesetih, partizanske borce odnedavno se „Spomenikom žrtvama svih ratova“ komemorira zajedno s fašističkim kolaboracionistima protiv kojih su se borili, po ključu „nije bitno jesmo li komunisti ili nacionalisti, sve dok je nacija na prvom mjestu“.
  • 31. srpnja 2019. Skvotiranje je deo stambenog pokreta Teorijska i politička razmatranja praksi skvotiranja moraju uzeti u obzir sve veći broj ljudi koji ostaje bez krova nad glavom zbog nemogućnosti otplate stambenih kredita, preniskih plaća te vrtoglavog rasta cijena najma, kao i historijske borbe za stanovanje te organiziranje u lokalnim zajednicama. Izostanak adekvatne socijalne raspodjele stambenog prostora i sve učestalije deložacijske prijetnje u Srbiji su pokrenule val recentnih borbi koje ukazuju na važnost uspostavljanja saveza militantnih i drugih oblika skvoterskih praksi te politički snažnog stambenog pokreta.
  • 31. srpnja 2019. Igra prijestolja i Khaleesi od liberala Jesu li kraljevi i kraljice češće bili nositelji emancipatornih ili retrogradnih tendencija? Jesu li usporedbe između Daenerys Targaryen i današnjih političkih liderica nakon dramatičnog završetka Igre prijestolja izgubile ili dobile na težini? Pozivajući se na karakteristike feudalnih vlastodržaca iz stvarne povijesti, James Crossley, profesor na Sveučilištu u Twickenhamu koji se bavi temama politike i religije, ističe kako je kraj serije barem u historijsko-političkom smislu očekivan, a bijes dijela obožavatelja neopravdan.
  • 31. srpnja 2019. Tko su ultrakonzervativci? Djelovanje ultrakonzervativnih inicijativa, udruga i stranaka u Hrvatskoj, ali i diljem Europe i svijeta, govori nam da se ne radi o vjerskim organizacijama, već o sve snažnijim elementima dobro umreženih političkih pokreta čiji štetni, protusocijalni i antidemokratski programi udaraju po najslabijim društvenim grupama. Sa stranice društvenog kolektiva za demokraciju i socijalizam ISKRA prenosimo FAQ o ultrakonzervativcima.
  • 30. srpnja 2019. Spiritualnost kapitalizma Iako new age spiritualnom šminkom zakriva društvene koordinate kapitalizma kao sustava proizvodnje fokusiranog na oplođivanje novca, njegove tehnike i prakse korespondiraju potrebi da se pojedinačno nosimo s nestalnošću i prolaznošću u razvijenom kapitalizmu, odnosno napustimo ideju o trajnom vezivanju uz stvari i ljude uime vježbanja spremnosti za neprestane promjene i odricanja.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve