11teza: “Pouke okupacije – o smislu jednog bunta”

Ovaj tekst napisali su kolege iz časopisa 11teza kao podršku blokadi Filozofskog fakulteta. Zbog slučajne omaške ovaj tekst nismo objavili na vrijeme, točnije 24.4.2009., te se ovim putem ispričavamo časopisu 11teza, jer oni su nam među prvima pružili podršku. Uživajte u tekstu. Bujrum!



Zauzimanje Filozofskog fakulteta što nam se odvija pred očima od svog početka nazivano je najvećim i najznačajnijim studentskim prosvjedom u zadnje vrijeme. Misli se, možda, i od vremena revolucionarne šezdesetosme i kontrarevolucionarne sedamdeset i prve. Pitanje koje si moramo postaviti glasi: kome taj prosvjed i zbog čega ima da bude značajan? U čemu se očituje njegova eventualna veličina? Više je mogućih odgovora. Istinitost nekih treba primiti sa žalom. Drugih pak s oduševljenjem. Ovaj bi tekst prije svega htio podržati radikalnu političku dimenziju događaja, koja svojom izraženošću i osviještenošću prosvjed čini više nego zanimljivim. U tom smislu živost i uspjeh duha ove akcije u pravom svjetlu će se pokazati tek po svom svršetku, ovisno o mogućnosti novog oživljavanja i kontinuiteta borbe. No krenimo redom.

Postoji uvjerenje kako je jedna od zadaća studenata, omladine uopće, da prosvjeduju. Bunt i prosvjed ne pretpostavljaju se samo kao dio studentske kulture, već ključ njihova odgoja i obrazovanja. Naročito na području humanističkih znanosti čiju puninu nikada ne može otkriti sterilan i pasivan primatelj gotovih saznanja. Njegovo aktiviranje tu je dio njegova obrazovanja kao čovjeka i intelektualca. Studentsko prosvjedovanje, baz obzira na svoj sadržaj, u tom je smislu instrument odgoja (shvaćenog u najširem smislu). Istinitost takvih pretpostavki proizlazi iz činjenice kako praktično pokretanje i aktiviranje, ono nazivano borbom za ideale, oslobađa svu silu ličnih potencijala; od, bukvalno, fizičkih do intelektualnih sa svim svojim finesama. Ispravno bi bilo reći naprosto – borba. Jer ideali sa svojim sadržajem tu nužno ostaju sekundarni. Borba sama po sebi atomski je pokretač duha. Sva sila raznovrsne revolucionarne borbe šezdesetih proizvela je ekspoloziju kreativnosti buržoaskog društva desetljeća koja su usljedila. Sasvim nam je poznati u kakvom se odnosu nalaze sadržaji tih borbi i historijske manifestacije dotične kreativnosti. Famoznu metamorfozu hipija u japije pogrešno bi bilo gledati kao poništenje duha pobune – ono se, naizgled paradoksalno, pokazalo kao njegov rezultat. Rezultat pobune, promatrano sa odgojnog stanovišta, nedvojbeno je oslobađanje skrivenih potencijala. Zahtjev za proizvođenjem kvalitetnijeg ljudskog materijala nedvojbeno je ključ sveprisutnog žalovanja oko izostanka studentskih nemira u zadnje vrijeme. Okupacija FFZGa u tom smislu predstavlja melem na ranama prohtjeva buržoaske javnosti. Nakon dugo vremena studenti nisu samo odglumili prosvjed, što će reći: isiljeno pokušali biti ono što bi, u skladu sa ovim zahtjevom, trebali da budu. Lažno švercovanje u tom se smislu prepoznaje prvim pogledom. Spontanost i bogatstvo života zbiljskog prosvjeda očituje se na svim razinama; od organizacije, pametne artikulacije stavova, okretnosti u borbi itd. A upravo takvi indikatori govore: ovo je nešto drugačije, ovo je nešto veliko i značajno. Pa onda nepismeni novinari poneseni atmosferom staju na stranu studenata. Pa se onda stari profesori nostalgično prisjećaju svojih pobuna i zbunjeni govore o potrebi za dodatnom radikalizacijom zahtjeva. Netko će u javnosti podržati, a netko istupiti protiv zahtjeva. No zahtjevi sami padaju u drugi plan. Njihova istinitost izborena je samim činom pobune; upravo su metode te koje ovdje stvaraju legitimonst cilja. Stoga su sasvim smješni oni što govore o opravdanosti cilja, no neadekvatnosti sredstva. I Srbija do Karlovca prošla bi kao cilj kada bi se studenti tako živo za nju digli! I ponovo: sva podrška prosvjedu prolazi tu kao podrška specifičnom odgojnom procesu – pouke šezdesetih prokazuju nam Woodstock i Latinsku četvrt kao rasadnike građanske vitalnosti.

Dalje: načelno govoreći angažiranje građana oko određenog posebnog cilja odavno je poznato kao jedno od najkoristijih sredstava osiguranja političke performativnosti. Kompleksnost suvremenog društva otežava rad specijaliziranih, tehnificiranih političkih institucija. Prepuštene sebi oficijelne političke instance, sa svom silom svojih tehničara, teško su u mogućnosti dovoljno učinkovito artikulirati i izbalansirati posebne interese društva koji se pojavljuju u sve većoj varijaciji. Donošenje odluka i rješavanje problema u novom se kontekstu pojavljuju kao nerješivi problemi prikupljanja i selekcije informacija, kao i iznalaženja učinkovitih tehnika (sa stanovišta političke performativnosti sve od uvjerenja do zakona ima da bude reducirano na tehniku). Real-socijalistički poreci, recimo, sasvim očito su pali su upravo na tom planu. Jedino učinkovito rješenje problema involviranje je samih građana u tehniku političke artikulacije. Njihov aktivizam pojavljuje se kao most između kompleksnosti socijalnog života i ograničenih mogućnosti politike kao tehnike. Građani se aktiviranjem (bilo da se povode za pravima životinja, uređenjem parkova ili visine školarina), sprežu u politički mehanizam kojim država učinkovitije izvršava svoju funkciju. Ovdje nećemo dalje govoriti o stravičnoj bezobzirnosti takvog reduciranja politike. Ono što jedino moramo primjetiti je kako ovaj studentski prosvjed može da posluži ovakvoj svrsi. Konkretna vlada, od Sanadera do Čobankovića i natrag, može biti bijesna i neprijateljski raspoložena prema prosvjednicima; no vlada uopće, država i sistem dugoročno potrebuju i koriste upravo takve akcije. Ovdje, za razliku od prethodne svrhe borbe kao odgoja, sadržaj zahtjeva jedini je značajan. Tu ima da se oslušuju konkretni zahtjevi, da ih se prevede na egzaktan i mjerljiv jezik, da bi ih se potom kao faktore ubacilo u jednadžbu. Studenti vrište kako žele besplatno obrazovanje. Političko-tehnokratska mašinerija to prevodi na svoj jezik; dovodi u vezu sa ostalim faktorima, i na koncu više ili manje uspješno dolazi do politički najperformativnijeg rješenja. Politička performativnost je pak općeprihvaćen kriterij legitimnosti ovog ili onog zahtjeva. Vlast je na koncu sudija istine, jer njena je bit maksimalizacija političke performativnosti. Optimalno rješenje o obliku financiranja visokog školstva biti će iznađeno – bez ikakve sumlje. Kao što borba u prvom slučaju biva instrument odgoja neovisno o sadržaju zahtjeva, tako u drugom slučaju biva instrument političke tehnike upravo po tom sadržaju. Istinski prosvjedi studenata, pa tako i ovaj na FFZG, za građansko su društvo uistinu veliki i značajni u ova dva smisla. Nad istinom te veličine i značajnosti možemo jedino žalovati.

Ovaj je prosvjed, na sreću, bogat i drugim dimenzijama. Prije svega onom radikalno političkom. To naravno ne znači kako mnoštvo praktičnih sudionika u događanju ne sudjeluje isključivo zbog želje da manje plaća školovanje, ili pak poneseno borbom i atomsferom. No sam karakter zahtjeva, njegova svjesna artikulacija i, na koncu, samo praktično naličje događanja na sebi nose jasan politički žig. Sudionici sami naglašavaju kako im je jasno da njihova borba za besplatno obrazovanje može završiti uspješno jedino pod pretpostavkom ukidanja onoga što nazivaju neoliberalnim kapitalizmom, dok s druge strane pretpostavljaju kako ta borba i nije ništa drugo doli konkretiziranje borbe protiv istog. Ukoliko to i ne naglašavaju i ne pretpostavljaju na takav način oni bi to trebali, jer upravo tako djeluju. Tu se u suštini uopće ne radi o racionalnom osporavanju postojeće fiskalne računice, već upravo suprotno: osporavanju njene racionalnosti same. Politička radikalnost ovog prosvjeda očituje se u činjenici da su stvarni zahtjevi studenata, sa stanovišta buržoaske racionalnosti sasvim neostvarivi. Neki komentatori naglašavaju kako obrazovanje uvijek košta, jedino je pitanje tko ga plaća. Oni su naravno sasvim ideologizirani jer ne shvaćaju da obrazovanje kao obrazovanje zapravo ne košta ništa. Ili drugačije: tko je platio Aristotelovu školarinu? Obrazovanje košta utoliko ukoliko postoji u obliku kapitala, tj. ukoliko se kupuje, koristi i prodaje. Ukoliko je roba. U tom smislu parola znanje nije roba jedna je od uistinu genijalnih. Iako realno netočnih jer znanje je upravo roba i to čini cijeli problem.Reći znanje nije roba jednako je političkom zahtjevu za ukidanjem znanja kao robe. Prosvjednici su, očito, svijesni paradoksalnosti cijele situacije i nemogućnosti sporazumjevanja dvaju nepomirljivih principa. No istovremeno su dovoljno inteligentni da komunikaciju održavaju u granicama u kojima je sporazumijevanje prividno moguće: besplatno obrazovanje interpretirano kao obrazovanje koje ne plaća student, tj. plaća ga država; zahtjev za ukidanjem znanja kao robe dobija naličje zahtjeva za jednakim mogućnostima svih, bez obzira na primanja. Puni smisao političkog zahtjeva za besplatnim obrazovanjem i ukidanjem znanja kao robe (što znači ukidanje odnosa kapitala i robe kao takve) u sebi, naravno, sadrži zahtjev za socijalnom jednakošću. S druge strane zahtjev za socijalnom jednakošću, čak i obliku običnog ukidanja participacije, pojavljuje se kao sasvim iracionalan u kontekstu kapitalističkog društva. Tu otprilike, jezgrovito rečeno, leži sva nesporazumljivost prosvjedika sa protivnicima, kao i njihova nepomirljiva suprostavljenost. Ovdje naravno nećemo dalje analizirati sam sadržaj općeg problema. Bitno je primjetiti kako prosvjed u sebi ima dovoljno radikalnog političkog sadržaja da bi isti mogli uzeti kao jedno od njegovih specifičnih obilježja. U tom smislu zauzimanje FFZGa bez daljnjega oživljava neprijateljtvo u odnosu kapitalističkog društva i njegovih članova. I to u sasvim artikuliranom obliku. S druge strane potrebno je razumjeti ograničenja radikalnog političkog zahtjeva u takvim okvirima. Utoliko ukoliko se okupacija pojavljuje kao konkretno uobličenje općeg političkog zahtjeva ona svoj život može nastaviti jedino u novom obliku. Dakle: ili kontinuitetom uobličenja iste svrhe u drugom predmetu, ili svojim praktičnim zamiranjem. U tom smislu okupacija filozofskog fakulteta svojim je ostvarenjem već napola svršena stvar – praktično realiziranje određenog načela samo po sebi težište prebacuje na mogućnosti svog budućeg oživotvorenja. S druge strane nepregledno mnoštvo raznovrsnih praktičnih pokretača cijele stvari zabranjuje nam stavljanje znaka jednakosti među samim događajem i radikalnom političkom svrhom. Cijela stvar još ima da se odigra do kraja i sasvim je neodredivo kakav će praktični karakter na koncu zadobiti sama okupacija. O kontinuitetu cijele priče da niti ne govorimo. Ograničavanje na prve dvije (unutarsistemske) dimenzije, još izrazitije artikuliranje treće (radikalno političke) ili pak prevladavanje neke četvrte – mogućnosti su, naravno, sasvim otvorene. Radikalna politička dimenzija cijele stvari, kao i uvijek, ima da ovisi o praktičnom umijeću i teorijskoj inteligenciji svojih protagonista.

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve