kolumna

Otvoreno pismo studenata političkih znanosti

Prenosimo otvoreno pismo studenata Fakulteta političkih znanosti kojim reagiraju na novi u nizu fizičkih napada na profesora tog fakulteta – Tončija Kursara. Ovog puta kritika je usmjerena na (ne)djelovanje snaga reda i mira koji su, kako se da iščitati iz pisma kolega s FPZG-a, ponovno zakazali nereagiravši pravodobno.

Zagreb, 19. prosinca 2009.

POLICIJA SNOSI ODGOVORNOST ZA NOVI NAPAD NA PROF. KURSARA
Studenti Fakulteta političkih znanosti najoštrije osuđuju ponovni napad na profesora Fakulteta političkih znanosti dr. sc. Tončija Kursara.
Smatramo da za treći fizički napad na profesora Kursara potpunu odgovornost snose Policijska uprava zagrebačka Ministarstva unutarnjih poslova i nadležna Policijska postaja Trnje. Naime, studenti Fakulteta političkih znanosti su još 18. lipnja 2009. nakon drugog fizičkog napada poslali dopis gore navedenim institucijama te zatražili da informiraju javnost o policijskoj istrazi i osiguraju policijsku zaštitu za profesora Kursara. Obje institucije nisu se udostojale čak ni odgovoriti na dopis pa su studenti 14. srpnja poslali i žalbu zahtijevajući da se odgovori prema Zakonu o upravnom postupku. Nadležne institucije ignorirale su čak i žalbu te i dalje nisu ništa poduzimale na otkrivanju počinitelja napada na profesora Kursara.

Prema našim saznanjima policija je prilikom ispitivanja sugerirala profesoru Kursaru da bude blaži na ispitima što smatramo porazom pravne države i društva znanja. Pitamo se kakva je to država gdje odgovorne institucije traže od profesora da snižavaju svoje kriterije ocjenjivanja kako bi ostali na životu.

Profesor Kursar uživa poštovanje kolega i studenata koji su mu na Skupštini studenata FPZG-a i peticijom iskazali bezrezervnu podršku. Želimo istaknuti i da je profesor Kursar javno podržao borbu studenata za javno financirano visoko obrazovanje. Odbijamo vjerovati da iza ovih brutalnih napada stoji student Fakulteta političkih znanosti no ukoliko je to istina zahtijevamo osim najoštrijih kaznenih sankcija i izbacivanje odgovornog studenta s Fakulteta. Isto tako, ovim putem želimo demantirati medijske napise da je riječ o zahtjevnom profesoru na ispitima jer statistika i naše iskustvo pokazuje drugačije.
Strahujemo za život našeg profesora. Ukoliko policija uskoro ne uhiti napadača, najavljujemo zajednički prosvjed studenata i profesora Fakulteta političkih znanosti 12. siječnja 2010. godine ispred Ministarstva unutarnjih poslova.
Skupština studenata Fakulteta političkih znanosti
19. prosinca 2009.
Tagovi:
,

Vezani članci

  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
Arhiva članaka