Richard Wolff: Ekonomska kriza uništava javno obrazovanje

Donosimo prijevod članka Richarda D. Wolffa, američkog ekonomista, “Ekonomska kriza uništava javno obrazovanje”. U tekstu, originalno objavljenom 18. prosinca 2009. na mrzine.monthlyreview.org, autor vrši studiju utjecaja ekonomske krize na sektor javnog obrazovanja SAD-a kroz rezanje državnih sredstava potrebnih za njegovo kontinuirano funkcioniranje te povećanje i uvođenje novih participacija, što ima kako neposredan tako i dugoročno negativan učinak po njegove korisnike.


Kapitalističke krize, osobito one ozbiljne, su analize slučaja društvenih troškova sistema. Budući da poslušnička konzervativna ekonomska profesija rijetko provodi studije takvih slučajeva, napravit ćemo jednu ovdje, fokusirajući se na to kako trenutna kapitalistička kriza šteti javnom obrazovanju. Škole kojima se smanjuje kvaliteta ostavljaju ožiljke koji traju dugo godina. One umanjuju kvalitetu vještina i znanja narednih generacija u njihovim individualnim sposobnostima kao radnika, građana, prijatelja, roditelja itd. Ništa manje nego budućnost ovog naroda je na kocki.

Na jednom kraju zemlje, u Kaliforniji, guverner Republikanske stranke reže milijarde dolara iz sredstava državnih obrazovnih institucija i programa kako bi se uhvatio u koštac s utjecajem 12%-ne stope nezaposlenosti na državne dohotke. Kalifornijsko vijeće regenata je 19. studenog 2009. izglasalo povećanje školarinâ na Sveučilištu u Kaliforniji (najvećem u državi) za 32% i nametanje sličnih povećanja u participacijama studenata diplomaca i profesionalaca. Deseci tisuća studenata ove su godine isključeni iz broja upisanih u sustav javnog visokog obrazovanja u Kaliforniji. Srozavajući studentski ekonomski uvjeti dijelom su ih primorali da se ispišu, a dijelom reagiraju na značajna povećanja u školarinama i participacijama proteklih godina. Čak i na državnim komunalnim fakultetima, participacije su lani porasle za 30%. Umjesto osiguravanja prihoda za državu od onih koji su to najviše u mogućnosti platiti i koji su ekonomski najbolje pozicionirani da prebrode trenutnu krizu, uništava se javno obrazovanje. U međuvremenu, prema Los Angeles Timesu, „tijekom protekla dva desetljeća, godišnji udio ukupnog kalifornijskog dohotka utržen od strane 1% najbogatijih porastao je sa 13,8% na 25,2%“.

Objašnjenje za ovakvo stanje stvari razotkriva temeljne probleme politike SAD-a. Političari ovise o korporacijama i bogatima za donacije i veze potrebne za izbore. Kampanje za sve glavne položaje na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini sada osobito ovise o kupnji skupog publiciteta u masovnim medijima. Promidžbene poruke kandidata moraju povlađivati idejama „zdravog razuma“, kao na primjer onima koje demoniziraju sve poreze i državne ekonomske intervencije. Te ideje promiču think tankovi, zaklade, sveučilišni instituti itd., koje također financiraju korporacije i bogati.

Političari zabrinuti za svoje karijere ne usude se tražiti dodatni državni dohodak kod korporacijâ i bogatih. Umjesto toga, režu državne servise koje njihovi pokrovitelji ne favoriziraju. A budući da djeca bogatih u sve većem broju pohađaju privatne škole ili određene elitne javne škole, političari uglavnom završe na rezanju javnog obrazovanja koje služi svima ostalima. Kako američke korporacije prebacuju sve više stručnih poslova u prekomorske zemlje, trebaju sve manje obrazovanih američkih radnika.

Na drugom kraju zemlje, na gusto naseljenom njujorškom Long Islandu, nedavna studija javnih osnovnih i srednjih škola nanovo bilježi duboke ekonomske nejednakosti ugrađene u tom dijelu sustava javnog obrazovanja u SAD. Financiranje takvih škola ovisi o lokalnim porezima na imovinu kao i pomoći federalne vlade (kao i u svim mogućnosti na koje su djeca ove države prisiljena: škole u bogatim četvrtima mogu si priuštiti daleko bolje obrazovanje nego sve ostale. Vodeći autor studije, profesorica Amy S. Wells sa Sveučilišta Columbia, piše: „U siromašnijim školama, plafon je udovoljavanje državnim propisima; za bogatije škole, čak je i akademski pod viši od plafona siromašnih škola.“. Nadalje kaže da „smo otkrili da u nekim bogatijim okruzima postoji stotine aplikanata za jedan učiteljski posao, dok u siromašnijim predjelima, samo par milja dalje, škole imaju poteškoća privući makar jednog aplikanta za učiteljski posao.“ U ključnom dijelu zaključka studije stoji da „postoje ogromne razlike u tome koliko okruzi troše po učeniku. Čak i državna formula za financiranje koja bi trebala poravnati nejednakosti između okruga to ne čini, kad se svi tokovi financiranja sagledaju u njihovoj cjelovitosti.“

Ekonomska kriza grubo pogoršava ove nejednakosti između javnih škola u New Yorku. Siromašni i srednje siromašni školski okruzi pokazuju više stope nezaposlenosti i ovrha nekretnina, brži pad vrijednosti nekretninâ, i jače stegnute obiteljske budžete nego bogati školski okruzi. Rezultirajući pritisci da se snize porezi na imovinu bit će veći u siromašnim i srednje siromašnim okruzima nego u bogatim. Shodno tome pati i financiranje školâ. Nejednakost unutar javnog obrazovanja rast će usporedo s onom između javnog i privatnog obrazovanja. Produbljujuća nejednakost u obrazovanju pojačat će kasnije nejednakosti u kvalifikacijama, poslovima i prihodima od kojih će ova generacija mladih ljudi patiti.

Država New York niti pomaže, a kamoli da prebija dugove srozavajućim javnim školama Long Islanda. Naprotiv, kao odgovor na ekonomsku krizu, guverner Demokratske stranke Patterson ovog je prosinca srezao 750 milijuna dolara iz trenutne proračunske pričuve za škole i lokalnu upravu i predložio proračun za 2009-2010. koji bi rezao pomoć školama za još 700 milijuna, istovremeno namećući nove pristojbe kao što je 18-postotni porez na prodaju bezalkoholnih pića („u ime borbe protiv pretilosti“), eliminirajući izuzeće od porezâ na prodaju odjeće i obuće čija je cijena ispod 110 dolara, i namećući porez na prodaju kablovske televizije i satelitskog radija. Dok u isto vrijeme takvo rezanje pomoći direktno šteti javnom obrazovanju, dodatne predložene mjere povećanja regresivnih poreza dodatno pogone zahtjeve za olakšicom na porez na imovinu koji potkopava financiranje za škole.

Reagirajući na ekonomsku krizu, i Busheva i Obamina administracija dopustile su da državne i lokalne potpore financiranju javnog obrazovanja padnu diljem cijele zemlje. Obrazovne mogućnosti se smanjuju dok u isto vrijeme nejednakost u pristupu obrazovanju raste. Od istočne obale do zapadne obale, većina studentskih poslovnih, dohodovnih i životnih perspektiva sve više opada iza onih koje imaju djeca bogatih. Odgovor vlade SAD na ekonomsku krizu mogao bi se ironično preimenovati u „ne ostavimo ni jednog bankara na cjedilu“. Međutim, slom sustava javnog obrazovanja ne prijeti budućnosti društva ništa manje nego slom kreditnog tržišta. Predsjednik koji je vodio kampanju na programu nade vodi prema njezinu nestajanju za većinu djece.

Rick Wolff

S engleskog preveo: Martin Beroš

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve