Richard Wolff: Ekonomska kriza uništava javno obrazovanje

Donosimo prijevod članka Richarda D. Wolffa, američkog ekonomista, “Ekonomska kriza uništava javno obrazovanje”. U tekstu, originalno objavljenom 18. prosinca 2009. na mrzine.monthlyreview.org, autor vrši studiju utjecaja ekonomske krize na sektor javnog obrazovanja SAD-a kroz rezanje državnih sredstava potrebnih za njegovo kontinuirano funkcioniranje te povećanje i uvođenje novih participacija, što ima kako neposredan tako i dugoročno negativan učinak po njegove korisnike.


Kapitalističke krize, osobito one ozbiljne, su analize slučaja društvenih troškova sistema. Budući da poslušnička konzervativna ekonomska profesija rijetko provodi studije takvih slučajeva, napravit ćemo jednu ovdje, fokusirajući se na to kako trenutna kapitalistička kriza šteti javnom obrazovanju. Škole kojima se smanjuje kvaliteta ostavljaju ožiljke koji traju dugo godina. One umanjuju kvalitetu vještina i znanja narednih generacija u njihovim individualnim sposobnostima kao radnika, građana, prijatelja, roditelja itd. Ništa manje nego budućnost ovog naroda je na kocki.

Na jednom kraju zemlje, u Kaliforniji, guverner Republikanske stranke reže milijarde dolara iz sredstava državnih obrazovnih institucija i programa kako bi se uhvatio u koštac s utjecajem 12%-ne stope nezaposlenosti na državne dohotke. Kalifornijsko vijeće regenata je 19. studenog 2009. izglasalo povećanje školarinâ na Sveučilištu u Kaliforniji (najvećem u državi) za 32% i nametanje sličnih povećanja u participacijama studenata diplomaca i profesionalaca. Deseci tisuća studenata ove su godine isključeni iz broja upisanih u sustav javnog visokog obrazovanja u Kaliforniji. Srozavajući studentski ekonomski uvjeti dijelom su ih primorali da se ispišu, a dijelom reagiraju na značajna povećanja u školarinama i participacijama proteklih godina. Čak i na državnim komunalnim fakultetima, participacije su lani porasle za 30%. Umjesto osiguravanja prihoda za državu od onih koji su to najviše u mogućnosti platiti i koji su ekonomski najbolje pozicionirani da prebrode trenutnu krizu, uništava se javno obrazovanje. U međuvremenu, prema Los Angeles Timesu, „tijekom protekla dva desetljeća, godišnji udio ukupnog kalifornijskog dohotka utržen od strane 1% najbogatijih porastao je sa 13,8% na 25,2%“.

Objašnjenje za ovakvo stanje stvari razotkriva temeljne probleme politike SAD-a. Političari ovise o korporacijama i bogatima za donacije i veze potrebne za izbore. Kampanje za sve glavne položaje na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini sada osobito ovise o kupnji skupog publiciteta u masovnim medijima. Promidžbene poruke kandidata moraju povlađivati idejama „zdravog razuma“, kao na primjer onima koje demoniziraju sve poreze i državne ekonomske intervencije. Te ideje promiču think tankovi, zaklade, sveučilišni instituti itd., koje također financiraju korporacije i bogati.

Političari zabrinuti za svoje karijere ne usude se tražiti dodatni državni dohodak kod korporacijâ i bogatih. Umjesto toga, režu državne servise koje njihovi pokrovitelji ne favoriziraju. A budući da djeca bogatih u sve većem broju pohađaju privatne škole ili određene elitne javne škole, političari uglavnom završe na rezanju javnog obrazovanja koje služi svima ostalima. Kako američke korporacije prebacuju sve više stručnih poslova u prekomorske zemlje, trebaju sve manje obrazovanih američkih radnika.

Na drugom kraju zemlje, na gusto naseljenom njujorškom Long Islandu, nedavna studija javnih osnovnih i srednjih škola nanovo bilježi duboke ekonomske nejednakosti ugrađene u tom dijelu sustava javnog obrazovanja u SAD. Financiranje takvih škola ovisi o lokalnim porezima na imovinu kao i pomoći federalne vlade (kao i u svim mogućnosti na koje su djeca ove države prisiljena: škole u bogatim četvrtima mogu si priuštiti daleko bolje obrazovanje nego sve ostale. Vodeći autor studije, profesorica Amy S. Wells sa Sveučilišta Columbia, piše: „U siromašnijim školama, plafon je udovoljavanje državnim propisima; za bogatije škole, čak je i akademski pod viši od plafona siromašnih škola.“. Nadalje kaže da „smo otkrili da u nekim bogatijim okruzima postoji stotine aplikanata za jedan učiteljski posao, dok u siromašnijim predjelima, samo par milja dalje, škole imaju poteškoća privući makar jednog aplikanta za učiteljski posao.“ U ključnom dijelu zaključka studije stoji da „postoje ogromne razlike u tome koliko okruzi troše po učeniku. Čak i državna formula za financiranje koja bi trebala poravnati nejednakosti između okruga to ne čini, kad se svi tokovi financiranja sagledaju u njihovoj cjelovitosti.“

Ekonomska kriza grubo pogoršava ove nejednakosti između javnih škola u New Yorku. Siromašni i srednje siromašni školski okruzi pokazuju više stope nezaposlenosti i ovrha nekretnina, brži pad vrijednosti nekretninâ, i jače stegnute obiteljske budžete nego bogati školski okruzi. Rezultirajući pritisci da se snize porezi na imovinu bit će veći u siromašnim i srednje siromašnim okruzima nego u bogatim. Shodno tome pati i financiranje školâ. Nejednakost unutar javnog obrazovanja rast će usporedo s onom između javnog i privatnog obrazovanja. Produbljujuća nejednakost u obrazovanju pojačat će kasnije nejednakosti u kvalifikacijama, poslovima i prihodima od kojih će ova generacija mladih ljudi patiti.

Država New York niti pomaže, a kamoli da prebija dugove srozavajućim javnim školama Long Islanda. Naprotiv, kao odgovor na ekonomsku krizu, guverner Demokratske stranke Patterson ovog je prosinca srezao 750 milijuna dolara iz trenutne proračunske pričuve za škole i lokalnu upravu i predložio proračun za 2009-2010. koji bi rezao pomoć školama za još 700 milijuna, istovremeno namećući nove pristojbe kao što je 18-postotni porez na prodaju bezalkoholnih pića („u ime borbe protiv pretilosti“), eliminirajući izuzeće od porezâ na prodaju odjeće i obuće čija je cijena ispod 110 dolara, i namećući porez na prodaju kablovske televizije i satelitskog radija. Dok u isto vrijeme takvo rezanje pomoći direktno šteti javnom obrazovanju, dodatne predložene mjere povećanja regresivnih poreza dodatno pogone zahtjeve za olakšicom na porez na imovinu koji potkopava financiranje za škole.

Reagirajući na ekonomsku krizu, i Busheva i Obamina administracija dopustile su da državne i lokalne potpore financiranju javnog obrazovanja padnu diljem cijele zemlje. Obrazovne mogućnosti se smanjuju dok u isto vrijeme nejednakost u pristupu obrazovanju raste. Od istočne obale do zapadne obale, većina studentskih poslovnih, dohodovnih i životnih perspektiva sve više opada iza onih koje imaju djeca bogatih. Odgovor vlade SAD na ekonomsku krizu mogao bi se ironično preimenovati u „ne ostavimo ni jednog bankara na cjedilu“. Međutim, slom sustava javnog obrazovanja ne prijeti budućnosti društva ništa manje nego slom kreditnog tržišta. Predsjednik koji je vodio kampanju na programu nade vodi prema njezinu nestajanju za većinu djece.

Rick Wolff

S engleskog preveo: Martin Beroš

Vezani članci

  • 28. lipnja 2022. Palmino ulje: mazivo imperija Iako se to na prvi pogled možda ne čini, palmino ulje igra iznimno važnu ulogu u kontekstu suvremenog globalnog kapitalizma. Činjenica da ga pronalazimo u gotovo 50% prehrambenih proizvoda u našim dućanima samo je vrh ledenog brijega. Od kozmetičkih proizvoda, sredstava za čišćenje, podmazivanje, raznih aditiva u brojnim industrijama, palmino ulje je zaslužno za nevjerojatno veliki broj predmeta s kojima svakodnevno dolazimo u dodir, kao i za brojne svakodnevne prakse. Njegova obimna proizvodnja samim tim zahtijeva velike površine zemlje, enormne količine rada, te emitiranje nezanemarive količine zagađenja. Od ekonomskih do ekoloških učinaka i njegove bitne povijesne uloge u rasističkim kolonijalnim praksama, palmino ulje zbilja zaslužuje titulu podmazivača kapitalističkog imperija.
  • 22. lipnja 2022. Kriptovalute su beskorisne za društvene potrebe "Kriza omogućava zatvaranje ili spajanje nekompetitivnih kompanija koje ne stoje dobro; prolaženje kroz niz bankrota; otpuštanje radnika kako ih ne biste morali plaćati; zaustavljanje investicija u nove tehnologije itd. Oni koji prežive krizu potom mogu iznova pokrenuti ekonomiju uz višu profitnu stopu i nastaviti s proizvodnjom. Kapitalizam tako funkcionira i napreduje – ne ide u korist običnih ljudi. U ovakvoj se, prilično teškoj situaciji, nalazimo trenutno."
  • 17. lipnja 2022. Je li životinjska agrikultura jednako loša kao izgaranje fosilnih goriva? Iako ne polazi uvijek iz antispecističke pozicije, svijest o neodrživosti i štetnim utjecajima stočarstva pomalo jača u aktivističkim krugovima, ali i popularnoj kulturi. "Ljudi pojedu samo 55% kalorija svjetskih usjeva, dok je 36% stočna hrana (9% otpada na biogoriva). Ova ionako užasavajuća statistika zapravo je obrnuta diljem globalnog sjevera, Rusije i Brazila, pa 62% žitarica koje se uzgajaju u EU konzumira stoka. Unatoč apsurdnom argumentu da su vegani jednako odgovorni za klimatski krah, 77% soje u svijetu uzgaja se za prehranu životinja (samo 7% je za ljudsku prehranu)."
  • 30. svibnja 2022. Proglas Kolektiva rijeke Combahee Combahee River Collective sačinjavale su Crne lezbijske feministkinje i socijalistkinje koje su tijekom druge polovine 1970-ih prokrčile put važnim borbenim konceptima, političkim artikulacijama i antikapitalističkim praksama. Smatra ih se pretečom lijevih struja intersekcionalnog feminizma, jer su promišljanje oslobođenja Crnih žena utemeljivale kao oslobođenje svih potlačenih od isprepletenih vrsta opresije i eksploatacije koje kapitalistički sistem strukturno proizvodi i reproducira.
  • 15. svibnja 2022. Upravljanje stresom je podvala Cinizam korporativnih modela upravljanja stresom mjerljiv je samo time koliko je stres nusproizvod kapitalističkog sistema akumulacije profita. Rješenja koja neće biti puko palijativna treba tražiti u domeni politike namjesto u individualistički postavljenom idealu brige o sebi.
  • 9. svibnja 2022. Deficiti „dioničarske demokracije“ Lajtmotiv tačerizma, dioničarska demokracija, na tragu neoklasične maksime glasovanja novčanikom, daleko je od toga da bi bila dostojna da je nazivamo ekonomskom demokracijom, već se ispostavlja kao mehanizam reprodukcije nejednakosti, s detrimentalnim posljedicama po sustav mirovinskog osiguranja koji je postao isprepleten s financijskim sektorom, kao još jedan segment života koji je potpao pod štetni utjecaj financijalizacije.
  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 19. travnja 2022. „Crveni“ New Deal u Kini? Politike kineske države s obzirom na regulaciju nekih novih fleksibilnih oblika radnih praksi i aranžmana te slobodnotržišnih ambicija korporativnih giganata daju naslutiti pozitivne pomake u kineskom političko-ekonomskom krajoliku. Međutim, motivacija u njihovoj pozadini nije progresivna već izvire iz potrebe stabilizacije bujajućeg kineskog kapitalizma.
  • 8. travnja 2022. Protiv novog Hladnog rata Zabrinjavajuće intenziviranje kinesko-američkih odnosa u analizama dijela ljevice dovelo je do usporedbe s hladnoratovskom situacijom prošloga stoljeća. Iako umnogome neodgovarajuća, ova analogija ima smisla kada su u pitanju tropi i ideje koje su bile karakteristične za navedeni period. Od kempizma do idealizacije autoritarne Kine, dio ljevice nije u stanju kritički preispitati i situirati ovaj geopolitički sukob, a to je vidljivo i na primjeru nekih poznatijih figura poput Davida Harveyja i Naomi Klein. Razlog tome leži u nedostatku izvora, zastupljenosti i popularnosti gledišta kineske dijaspore, te slabom fokusu na postojeće alternativne izvore koji ukazuju na drugačije perspektive.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve