Sindikalni igrokazi protiv izmjena Zakona o radu

Donosimo tekst objavljen na službenoj stranici Crvene akcije kojim se dovode u pitanje iskrene namjere naše sindikalne vrhuške u borbi za radnička prava. Je li aktualni zahtjev za referendumom o izmjenama Zakona o radu samo puki performativ udruženih sindikalnih čelnika već unaprijed osuđen na neuspjeh? Zašto sindikati umjesto “mobilizacije” 450 tisuća potpisa potrebnih za raspisivanje referenduma ne mobiliziraju radnike i građane za izlazak na ulice? Krajnje je vrijeme!

Prošlog je tjedna Vlada u hitnu saborsku proceduru uputila prijedlog izmjena Zakona o radu kojim se produžetak kolektivnog ugovora nakon njegova isteka ograničava na šest mjeseci. Tako više ne bi bilo automatskog produženja kolektivnog ugovora već bi otkazni rok, ukoliko se drugačije ne ugovori, trajao mjesec dana. Izmjenama članka 262. i 263. ZOR-a omogućilo bi se otkazivanje svih kolektivnih ugovora bez obzira da li su sklopljeni na određeno ili na neodređeno vrijeme. Mijenjao bi se i stavak 3. članka 79. čime se olakšava otkaz radniku kod kojeg postoji profesionalna nesposobnost za rad ukoliko nema radničkog vijeća ili sindikalnog povjerenika.
To bi već bila druga izmjena ZOR-a u posljednjih šest mjeseci. Podsjetimo, novi Zakon o radu je prošao krajem prošle godine nakon igrokaza sindikata koji su organizirali prosvjed unaprijed osuđen na propast. Tako je bez ozbiljnijeg otpora prošao zakon kojim su se drastično smanjila prava radnika u korist kapitalista. Svi su se ti napadi na radnike, kao krizni porez, šestpostotno skidanje plaća zaposlenima u državnim službama i slična oduzimanja prava, događala pod izgovorom krize. Novo oduzimanje ranije izborenih prava se događa pod istim izgovorom. Vlada želi prikazati kako se izmjene donose zbog recesije, ali da to nije ništa čudno jer se slična rješenja provode u Europi. To su čiste besmislice koje jedva prikrivaju otvoreno ulizivanje Vlade kapitalistima. Naime, Međunarodna organizacija rada donijela je Deklaraciju o temeljnim načelima i pravilima pri radu prema kojoj sve države, bile one članice ili ne, moraju priznati ovu deklaraciju, a koju Vlada, ograničavanjem slobode ugovaranja, svjesno krši. Izmjenama ZOR-a postoji velika mogućnost da radnici izgube ugovorenu, višu razinu prava, odnosno sva prava iz radnog odnosa koja nisu uređena zakonom. Tako radnici mogu izgubiti prava poput uvećane plaće za noćni i prekovremeni rad, rad nedjeljom i državnim blagdanom, povećanje plaće za 0,5% po godini staža, naknadu putnih troškova, jubilarne nagrade, povećani broj dana godišnjeg odmora ovisno o godinama radnoga staža, regres za godišnji odmor, božićnicu, darove za djecu, naknadu troškova prijevoza na posao i s posla, topli obrok, uskrsnicu, regres, terenski dodatak, dnevnice, naknade za odvojeni život, razne jednokratne pomoći (primjerice zbog dugog bolovanja), veće otpremnine, dužih otkaznih rokova, veće razine zaštite zdravlja i sigurnosti na radu i druga. Rezultat toga će biti smanjenje broja kolektivnih ugovora uz povećanje broja pravilnika o radu, koje jednostrano donose kapitalisti po principu “uzmi ili ostavi” čime su radnici prepušteni na milost i nemilost gazdi. Time se nakon protunarodnog Programa gospodarskog oporavka donose nove, još žešće mjere protiv radnika koje će obuhvatiti svih milijun i pol zaposlenih u zemlji. Kako ove mjere direktno idu protiv radnika, a vladajući ni na koji način nisu mogli umiriti svoje dojučerašnje saveznike sindikate, započeo je blagi otpor protiv izmjena ZOR-a. Sindikati su se odlučili za referendum. Tako će od 9. do 23. lipnja trebati sakupiti 450.000 potpisa, koliko zakon nalaže, za raspisivanje referenduma o tome da li su građani za “zadržavanje važeće zakonske odredbe o produženoj primjeni pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima”. Crvena akcija smatra da je odabrana pogrešna metoda sindikata protiv izmjena ZOR-a koja samo ide na ruku Vlade i kapitalista. Sindikati, koji imaju oko 400.000 članova, trebali su pozvati svoje članstvo na generalni štrajk, kojemu bi se priključili i ostali radnici u Hrvatskoj, sve do ispunjenja jednog jedinog zahtjeva – odustajanja Vlade od izmjena Zakona o radu. No, sindikati su se odlučili za avanturu bez sigurnog ishoda. Zašto je to avantura, a ne organizirana akcija, pokazuju nam sindikati iz dana u dan. Referendumsko pitanje postavljeno je tako da Vlada, čak i da referendum uspije, može pronaći rješenje koje joj odgovara, a referendum ne škodi. U tu svrhu već su se aktivirali i koalicijski partneri. Osim toga, referendum je najavljen tek prije nekoliko dana što nije dovoljno za detaljnu pripremu da bi se ispunili svi zakonski uvjeti. Kako se potpisi se mogu skupljati jedino na za to predviđenim mjestima, dobivanje dozvola može potrajati onoliko koliko vladajući žele. Upravo ograničeni broj mjesta za skupljanje potpisa, uz lošu medijsku kampanju zbog koje većina građana Hrvatske niti ne zna za ovu inicijativu, dovodi do toga da ogroman broj ljudi, bilo zbog neznanja o kampanji, ili nedostupnosti štandova, neće moći potpisati peticiju. Za potpisivanje peticije potreban je velik broj volontera pa su sindikati, svjesni svojih slabosti i fijaska nakon tragikomičnog sindikalnog Prvog maja, tražili podršku svih, pa čak i raznih “celebrityja”. Većina podrške je samo verbalna, a ne materijalna i ljudska. Tako referendum podržavaju razne udruge, stranke, crkve i pojedinci. Oporba licemjerno podržava referendum za koji su još nedavno rekli kako je neprovediv i kako je on čista floskula čime, dokazani protivnici radničke klase, samo žele dobiti političke bodove bez da išta daju zauzvrat. Tako su i neke sindikalne središnjice, do jučer sumnjale u uspjeh. Čak i da sindikati uspiju sakupiti potreban broj potpisa, referendum mora biti odobren od strane Sabora. Ako Vlada odustane u bilo kojem trenutku od prijedloga ili ga promijeni tada raspisivanje referenduma nema smisla, ako se ocijeni da je pitanje postavljeno pogrešno tada se zahtjev za referendumom odbacuje, a ako sve prođe u najboljem redu, referendum će se održati. Da bi uspio, na njega treba izaći polovica glasača, što je jedva ostvareno tek u drugom krugu posljednjih

Vezani članci

  • 12. svibnja 2025. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju peti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2025. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 6. lipnja 2025. Vidimo se!
  • 19. ožujka 2025. Izvještaj s 222. plenuma, 11. ožujka, 2025.

    Na 222. plenumu održanom 11. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme su bile strategija za Fakultetsko vijeće 19. 3., plan za Dan otvorenih vrata, izbori za Studentski zbor i novi zahtjev i stav plenuma. Izglasano je sljedeće: 1. Studentski predstavnici će na sjednici fakultetskog vijeća ponovno pokrenuti temu prijedloga odluke o participaciji, ako uprava to ne stavi na dnevni red. 2. Akcijska radna grupa će organizirati špalir za narednu sjednicu Fakultetskog vijeća. 3. Plenum će imati akciju na Dan otvorenih vrata koja neće ometati izlaganje uprave. 4. Birački odbor za izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta. […]

  • 10. ožujka 2025. Izvještaj s 221. plenuma, 4. ožujka, 2025.

    Na 221. plenumu održanom 4. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme bile su stavovi plenuma, potencijalni zahtjevi plenuma, rotacija studentskih predstavnika na Fakultetskog vijeća te Dan otvorenih vrata na fakultetu. Izglasano je sljedeće: 1. Medijskoj sekciji daje se mandat za revidiranje već napisanog i poslanog odgovora upravi, te njegovu objavu na društvene mreže i Slobodni Filozofski 2. Nova koordinatorica radne grupe za procjenu trenutne situacije 3. Plenum i dalje zauzima stavove koje je RG za procjenu trenutne situacije izvukla iz izvještaja prošlih plenuma 4. Akcijska radna grupa organizirat će izradu transparenata, u prostoriji A113 u petak, […]

  • 15. veljače 2025. Jedan svijet, kolektivna borba Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 23. prosinca 2024. Autonomna umjetnost na krilima tolerantnog dijaloga Prostori kulture, specifično filmski, demonstriraju različite oblike suočavanja s izazovima globalnog društvenog i političkog krajolika – od otvorenog angažmana do apologetske šutnje. Autorica teksta mapira pozicioniranje međunarodnih i domaćih kulturnih institucija, filmskih festivala i filmaša te nezavisnih inicijativa u odnosu na genocid koji Izrael provodi nad palestinskim narodom. Podsjećajući na borbene kinematografije 60-ih i 70-ih, autorica dovodi u pitanje kontroliranu gestu solidarnosti unutar postojećih neoliberalnih, opresivnih struktura. Poziva na otpor i organiziranje filmskih radnika_ca te proizvodnju drugačije slike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve