Izjava za medije – 10. lipnja 2010.

Nakon što su studenti upali na sjednicu Senata Sveučilišta, rektor je nonšalantno odmahnuo rukom, jer studenti, naime, nisu niti provjerili što je na dnevnom redu. No zaključio je da “u programu studenata Filozofskog koji traže u potpunosti besplatno studiranje ima ‘puno elemenata koji su dobro koncipirani i koji bi Sveučilištu mogli pomoći'”, a da bi zatim okrenuo ploču i studente optužio za nasilnu i “neakademsku” akciju.


Studentska akcija prekida sjednice Senata Sveučilišta u Zagrebu svojom je „apsurdnošću“ i „deplasiranošću“, kako su je okarakterizirali javni mediji i autonomni rektor, ukazala na jedinu preostalu mogućnost očitovanja instanci na Sveučilištu, a to je zaobilazak merituma stvari ili pak iznalazak izlaska birokratskim putovima, pozivanjem na dnevni red sjednice na kojoj se, prema riječima rektora, nije trebalo raspravljati o modelu naplaćivanja studija. Međutim, politika skrivanja iza birokratskih zastora ovaj put je spriječena blokadom same sjednice, ali i razotkrivena dokumentom koji potvrđuje da se 8. lipnja na sjednici senata doista trebalo raspravljati o modelu zasnovanom na već dobro poznatom prijedlogu Rektorskog zbora – samo se „izvrsnim“ i „revnim“ i samo u toj kombinaciji omogućuje studiranje bez financijske participacije. Naime, pod petom točkom dnevnog reda sjednice trebala se vodit rasprava o Ugovoru o financiranju troškova studija u akademskoj godini 2010./2011. U materijalu sjednice Senata koji smo dobili od neimenovanog člana istog tijela stoji:

  • Uvjet za ostvarenje prava na svaku pojedinačnu godinu studija bez plaćanja participacije jest zadovoljenje studijskih obaveza propisanih od strane Sveučilišta iskazanih u ECTS bodovima

  • Studenti/studentice koji nisu zadovoljili propisane uvjete iz prethodne točke, iskazane ECTS bodovima koje određuje sveučilište, odnosno njegova sastavnica, za upis u višu godinu studija dužni su platiti participaciju utvrđenu općim aktom Sveučilišta

  • Sveučilište se obvezuje da će sa studentima sklopiti ugovor o studiranju


Senat je doista trebao raspravljati o modelu i potom usvojiti ugovor s Ministarstvom obrazovanja znanosti i športa kojim bi se odredio model sudjelovanja studenata u financijskoj participaciji tijekom svog studija, iako to rektor Bjeliš niječe, birokratski nas optužujući da nismo pogledali dnevni red. Konačnu potvrdu smjera u kojem se kreće model koji će biti predložen Senatu Sveučilišta u Zagrebu dobili smo i od samog rektora tijekom akcije blokade sjednice. Na studentsko pitanje o plaćanju studija na višim godinama rektor Bjeliš je izjavio: »Na višim godinama će biti plaćanja ovisno o tome kakva je prolaznost.« Doista, kako i sam rektor voli ustvrditi, Sveučilište u Zagrebu nastavlja s tradicijom – tradicijom ne samo financijskih penalizacija, nego i tradicijom uspostavljanja okvira za tržišnu utakmicu i među samim studentima stvaranjem prisline kompetitivnosti.

Spomenutim nastupom i izjavama o potrebi za omogućivanjem studentskog zaduživanja kod komercijalinih banaka ne daje se samo pogrešan odgovor na naše zahtjeve – nego se napokon jasno nudi odgovor koji vodi daljnjoj i potpunoj komercijalizaciji visokog školstva koja stupa na snagu novim zakonskim regulativama u području visokog obrazovanja. Cijeli koncept: od modela Rektorskog zbora preko Vladina programa gospodarskog oporavka do novih zakona u području visokog školstva imaju samo jedan cilj: skidanje fiskalne odgovornosti države pri financiranju visokog školstva i javnog sektora uopće. Ono što je apsurdno i ono o čemu nije deplasirano govoriti jest da država ovaj put ima saveznika u provođenju takvih mjera, a to su ni manje ni više nego čelnici naših visokoškolskih institucija. Jasno je da pozivi na solidarnost i zauzimanje zajedničkog zahtjeva prema Ministarstvu koje šaljemo samim provođenjem direktne demokracije koja omogućuje sudjelovanje svih u raspravi stvarajući jedini mogući politički okvir za dijalog, nisu naišli na odgovor od instanci na Sveučilištu koje vole ponavljati floskule o komunikacijskoj blokadi s naše strane. Ne čekajući njihov dolazak bili smo prisiljeni posjetiti jedino mjesto pod autonomijom sveučilišta na kojem možemo dobiti odgovor. Nakon dobivenog odgovora želimo poručiti javnosti i odgovornima da mi kao i rektor nastavljamo s tradicijom – tradicijom borbe protiv daljnje komercijalizacije visokog školstva!

Na kakav politički dijalog misli rektor dâ se saznati iz njegove retorike, kao i izjavâ članova senata prema studentskom tobože nasilnom prekidu sjednice kao jedinom mogućem odgovoru na sistemsko nasilje koje se vrši partnerstvom sveučilišnih čelništva i političke vlasti u svrhu onemogućavanja pristupa obrazovanju najnižim socijalnim slojevima. Pozivanje na (ne)kompetentnost i (ne)obaviještenost studenata koji su ušli u dvoranu Senata doista se čini kao očajnički potez ad hominem prema onima koji bi trebali činiti sastavni dio sveučilišne zajednice, a što im se u ovakvom uređenom predstavničkom sistemu ne dopušta.

Želimo istaknuti da nastavak takvog odnosa, te konstantnog javnog ignoriranja naše prisutnosti, naših zahtjeva i naše političke borbe (koja traje već dvije godine) ne znači ni naše povlačenje. Naš zahtjev je ostao isti: potpuno javno financirano obrazovanje na svim razinama. A na pokušaje rektora Bjeliša, ali i partnerâ mu u Vladi i Ministarstvu da taj dvogodišnji pritisak što prosvjedima, što blokadama fakulteta svede na hir studenata Filozofskog fakulteta izazvan modelom svog studiranja, odgovorili smo već puno puta: naša borba nije partikularna – borimo se za pravo svakog građanina ove države da ima pristup obrazovanju na svim razinama bez obzira na svoj imovinski status. Miran i nenasilan ulazak na sjednicu Senata Sveučilišta kao zadnja u nizu akcija imao je za cilj upozoriti članove Senata na njihovu ulogu pri osiguravanju zakonskog terena za stvaranje još većih socijalnih razlika.

Borba za javno visoko školstvo očišćeno od svakog vida komercijalizacije: linearnih ili nelinearnih modela participacija, kreditiranja kod komercijalnih banaka ili privatizacija do jučer javnih visokoškolskih ustanova – to je naše obećanje ovom društvu.

Vezani članci

  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.
  • 8. studenoga 2023. O čemu govorimo kada govorimo o trans genocidu Za kapitalističku nacionalnu državu važna je institucija obitelji, samostojna biološki i socijalno reproduktivna jedinica besplatnog socijalnorepoduktivnog rada te biološkog očuvanja nacije. Kvir ljude koji žive onkraj heteronormativne obitelji, i u svojim se zajednicama nužno ne prokreiraju, ne percipira se ni kao pripadnike_ce iste kulture, te postaju neka vrsta prijetnje očuvanju patrijarhalne nacije i jasno podijeljenim orodnjenim ulogama te strukturama moći. Na tom tragu, tekst donosi teorijske koncepte kojima se preispituje strukturna logika genocidnog nasilja, njegov diskurs i veza s nacionalizmom te normativni artikulacijski okvir koji previđa rod i seksualnost kao relevantne faktore genocida nad određenom društvenom skupinom.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve