Uništavanje proizvodnje hrane

Sustavno uništavanje proizvodnje u određenoj grani privrede teško da je vijest u Hrvatskoj. Nestanak velike većine proizvodnih kapaciteta posljedica je svjesne i namjerne politike privatizacije koja je počela još u Jugoslaviji za vrijeme posljednje, Markovićeve vlade u dogovoru s MMF-om, a revno su je nastavile sve vlade devedesetih, pa ponovo vlada “koalicije” 2000. koja je započela još jedan veliki val privatizacija. Netko tko danas pogleda stanje hrvatskog gospodarstva teško će moći uopće vjerovati da je ova zemlja nekad bila div tekstilne i strojarske industrije od kojih je ova druga posebno važna za razvoj svake zemlje. Gotovo je nevjerojatno da se unatoč svim tim katastrofalnim iskustvima Vlada priprema zabiti posljednji čavao u još jednu granu proizvodnje koja još uvijek čini presudan dio izvoza – brodogradnju. Sve to nakon što je već uništila željezare vezane uz nju.

Neće biti pretjerano reći da su sve te privatizacije s katastrofalnim posljedicama u znatnoj mjeri potaknute stranim faktorom, u početku MMF-om, a sada Europskom unijom, kao i interesima malog broja profitera i kompradora. Ali privatizacije iz devedesetih i one sada razlikuju se u tome što je tada bilo ljudi koji su zaista vjerovali da je privatizacija preduvjet brzog gospodarskog uspona Hrvatske, dok nas danas samo sluge kapitala pokušavaju uvjeriti da je to nužno. No, dok je svaka od uništenih grana proizvodnje pojedinačno važna, postoji jedna koja je strateški presudna, a to je proizvodnja hrane. To zadovoljenje osnovne ljudske potrebe previše je važno da bi bilo prepušteno fluktuacijama tržišta. Zato najveće svjetske imperijalističke sile gorljivo štite vlastitu poljoprivredu: Kina izravnim ograničavanjem uvoza, a SAD i EU prije svega subvencijama. Poljoprivredne subvencije čine nevjerojatnih 40% budžeta EU. Ta ogromna sredstva imaju samo jednu ulogu – da zadrže status izvoznika hrane za zapadnoeuropske zemlje, status koji bi u “slobodnoj trgovini” brzo izgubile u konkurenciji s Afrikom i Azijom. Ulaskom novih članica iz Istočne Europe u EU dolazi do promjena u Zajedničkoj poljoprivrednoj politici (CAP) EU. Plan je učiniti poljoprivredu “konkurentnijom” i “dinamičnijom” što je samo šifra za usmjeravanje subvencija prema velikim tvrtkama umjesto prema malim proizvođačima. Time se osigurava da istočnoeuropski seljaci koji još nisu dio CAP-a neće u budućnosti konkurirati u proizvodnji hrane zapadnoeuropskim firmama. Te mjere pomoći će koncentraciji kapitala u zemljama zapadnoeuropskog centra, a istočnoeuropsku periferiju ostavit će trajno zavisnom direktnom intervencijom, a sve pod izgovorom tržišne održivosti. Odrazi ove politike vidljivi su i kod nas u zagovaranju “tržišno orijentirane” i “europske” poljoprivrede, ali i još više po nedavnim potezima Vlade. Početkom ove godine subvencije za stočarsku proizvodnju smanjena su na manje od četvrtine, a negdje i posve ukinute! Ovime je Vlada trajno onemogućila razvoj hrvatske proizvodnje hrane. Naime, ovogodišnja proizvodnja će bez sumnje biti znatno smanjena i vjerojatno će predstavljati minimum proizvodnje u zadnje vrijeme. Taj minimum bit će ubuduće maksimum pošto će se po ovogodišnjoj proizvodnji određivati kvote za Hrvatsku u Europkoj uniji.

Ova politika imat će katastrofalne posljedice na još jednoj razini. Nije nikakva tajna da sela u Hrvatskoj ubrzano stare i depopuliziraju, te postaju sve manje aktivna u proizvodnji. Ipak, u Hrvatskoj je prema zadnjem popisu još bilo preko preko 100 000 sitnih seljaka, tj. onih koji ne zapošljavaju tuđu radnu snagu. Politika EU i vlade imat će kao trajnu posljedicu gubitak izvora sredstava za život tih ljudi za koje nije osmišljen nikakav program zbrinjavanja, a još manje budućnost u proizvodnji hrane. Ova politika predstavlja dakle dvostruki zločin jer uništava budućnost hrvatskih seljaka, a uništavanjem domaće proizvodnje stavlja Hrvatsku u poziciju zavisnosti, što ugrožava budućnost svih nas. Ironično je da tu politiku provodi vlada koja je sastavljena od jedne stranke koja se predstavlja kao domoljubna stranka i druge koja se predstavlja kao seljačka. Još gore, u svemu tome je potpuno podržavaju sve one stranke koje se predstavljaju kao opozicija, a koje nikada nisu uspjele predložiti politiku koja bi bila manje katastrofalna po našu budućnost.

Preuzeto sa stranice Crvene akcije

Vezani članci

  • 27. rujna 2024. Solidarnost kao uzajamna pomoć Ako se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
  • 23. rujna 2024. Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizam Na tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
  • 10. rujna 2024. Zapadni kanon i kontrakanon: nedostatak historijsko-materijalističke analize u književnoj kritici U tekstu se razmatraju manjkavosti zapadnog "kanona" i alternativnog "kontrakanona" u književnoj kritici i teoriji. I dok konzervativni branitelji uspostavljenog zapadnog kanona konstruiraju sakralni status za zaslužne ''genije'' i ''velikane", produbljujući larpurlartističke pretpostavke o tobožnjoj autonomiji umjetnosti obrisanoj od svakog traga politike, ni kontrakanonska kritika koja je nastala zamahom tzv. Nove Ljevice ne usmjerava se na političko-ekonomske dinamike, već prije svega na jezik i tekst. Unutar radikalne književne kritike (poststrukturalizma, feminističke kritike inspirirane Lacanom, postmarksističke kritike itsl.), posebno mjesto zauzimaju postkolonijalna kritika i na njoj utemeljene subalterne studije, jer preispituju uspostavu zapadnog kanona na leđima imperijalizma i kolonijalizma. Međutim, i postkolonijalna učenja su ustrajala na tomu da marksistička tumačenja ne mogu obuhvatiti korporealnost života na Istoku. Na tragu marksističkog književnog kritičara Aijaza Ahmada i teoretičara Viveka Chibbera, tekst stoga kritički propituje i postkolonijalni pristup Edwarda Saida (i drugih).
  • 5. rujna 2024. Nema većeg Nijemca od Antinijemca Autor analizira tzv. „antinjemačku” frakciju njemačko-austrijske ljevice, koja se iz povijesnih i političkih razloga snažno zalaže za podršku Izraelu, što ju odvaja od globalne ljevice koja uglavnom podržava borbu za slobodnu Palestinu. Ova frakcija smatra njemački nacionalizam i antisemitizam duboko ukorijenjenim problemima germanofonih društava, a u anticionizmu vidi rizik antisemitizma, te svoje proizraelsko stajalište opravdava kao nužno u kontekstu povijesne odgovornosti Njemačke za Holokaust. Takav stav izaziva sukobe na lijevoj sceni u Njemačkoj i Austriji, pri čemu antinjemački ljevičari druge ljevičarske skupine smatraju regresivnima zbog njihove podrške Palestini.
  • 25. kolovoza 2024. Oteta revolucija i prepreke emancipaciji: Iran na ivici Knjiga „Iran on the Brink: Rising of Workers and Threats of War‟ („Iran na ivici: radnička pobuna i prijetnje ratom‟), napisana u koautorstvu Andreasa Malma i Shore Esmailian, donosi historijski pregled Irana kroz klasnu analizu i globalnu geopolitiku. Konkretna analiza historijskih događaja i radikalno-demokratskih tradicija prije svega pokazuje kako se od Iranske revolucije 1979., kao najmasovnije revolucije i radničke borbe u svjetskoj povijesti, došlo do uspostavljanja Islamske republike te zaoštravanja odnosa SAD-a i Izraela s Iranom. Zauzimajući značajno mjesto u „palestinskom pitanju‟, odnosima s Libanom i Irakom, ova historija je značajna i radi razumijevanja suvremene situacije, te daje orijentire za internacionalnu ljevicu koja bi solidarnost s iranskim narodom gradila u pravcu emancipacije.
  • 23. kolovoza 2024. Izraelska kampanja protiv palestinskih stabala masline Autorica u ovome članku razmatra izraelsko sustavno uklanjanje palestinskih stabala masline, koje značajno utječe na palestinsku ekonomiju i kulturu. Masline su ključne za životne prihode mnogih obitelji te simbol otpora i kulturnog identiteta. Osim što se stabla uklanjaju, priječi se i ograničava njihova ponovna sadnja, što dodatno pogoršava ekonomsku nesigurnost naroda Palestine. Unatoč naporima da se maslinici obnove, dugotrajni rast ovih stabala otežava njihov oporavak.
  • 21. kolovoza 2024. Novi iracionalizam Tekst se bavi iracionalizmom u filozofiji, znanosti, historiji i ideologiji 19. i 20. stoljeća, pokazujući kako ova struja ima duboko reakcionaran i defetistički karakter. Iracionalizam u filozofiji i društvenoj teoriji nije slučajna pojava. György Lukács mu je u „Razaranju uma‟ pristupao kao sastavnom djelu mišljenja i djelovanja u uvjetima imperijalizma i kapitalističke ekspanzije. Bellamy Foster se na tom tragu osvrće na ključne figure moderne i suvremene filozofije iracionalizma, osvjetljujući njihovu reakcionarnu i apologetsku funkciju. Pored potiskivanja marksističke teorije i analize, te indirektne apologetike kapitalističkih društvenih odnosa, u ovim učenjima pod maskom radikalne kritike krije se mistifikacija tih odnosa i zakriva potreba za prevladavanjem kapitalizma. Autor se zalaže za racionalno orijentirani pristup, koji nosi potencijal za promjenom i ukidanjem sistema zasnovanog na eksploataciji, dominaciji, otuđenju, uništenju životnog prostora, iscrpljivanju prirodnih bogatstava i sveukupnom podrivanju opstanka čovječanstva.
  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve