Poziv za osnivanje Komisije za reviziju grčkog javnog duga

Prije nego se ljudi odreknu stečenih prava, javnih usluga i blagostanja u ime dužničke krize, imaju pravo saznati točno kome su dužni, kako i zašto su se zadužili i na što je novac potrošen. Stotina ekonomista, stručnjaka za javne politike, teoretičara i aktivista iz cijelog svijeta potpisala je zahtjev za osnivanje neovisne komisije stručnjaka i predstavnika grčkih građana koja bi ispitala i javnosti predočila detalje grčkog javnog duga.

Mi doljepotpisani vjerujemo da je nužno osnovati Komisiju za reviziju grčkog javnog duga. Grčko društvo plaća vrlo visoku cijenu za politike rješavanja javnog duga koje trenutno provode EU i MMF. Shodno tome, Grci imaju demokratsko pravo zahtijevati da ih se u potpunosti informira o javnom i javno garantiranom dugu.

Svrha je Komisije utvrditi uzroke nastanka javnog duga, uvjete pod kojima je bio ugovoren i način na koji su se posuđena sredstva potrošila. Na temelju ovih uvida Komisija će napraviti preporuke za obradu duga, što će uključivati i dugove koji se pokažu protuzakonitima, nelegitimnima ili napravljenima bez znanja i protiv interesa naroda (odious debt). Komisija bi također nastojala utvrditi odgovorne za ugovaranje problematičnih dugova.

Javni i privatni dug u srcu su krize eurozone. Globalna kriza koja je počela 2007. godine poprimila je oblik dužničke krize periferije eurozone. Prema posljednjem državnom proračunu, očekuje se da će grčki javni dug narasti s 299 milijardi eura (ili 127% BDP-a) u 2009. na 362 milijarde eura (ili 159% BDP-a) u 2011. godini. Povećanje javnog duga povećava opasnost državnog bankrota na periferiji eurozone i otvara mogućnost kraha banaka po cijeloj Europi. Udružena s nacionalnim državama, EU je reagirala programima spasa koji su zemljama eurozone olakšali kratkoročno zaduživanje i zaštitili banke. Ali ove mjere nisu uspjele umiriti financijska tržišta pa je, posljedično, za zemlje periferije cijena zaduživanja nastavila rasti. Također, cijena ovih programa bile su mjere štednje. Grčka, Irska i druge zemlje bile su prisiljene srezati plaće i mirovine, smanjiti javnu potrošnju, sniziti socijalne izdatke, privatizirati javna poduzeća i deregulirati tržišta. Daljnji društveni troškovi neće se moći izbjeći zbog rasta nezaposlenosti, propadanja tvrtki i nestanka proizvodnje.

Grčka je već neko vrijeme najvažnija stavka u programima za spas koje provodi EU, ali Grcima su i dalje nepoznati sadržaj i uvjeti javnog duga. Nedostatak informacija predstavlja fundamentalan neuspjeh demokratskog procesa. Ljudi od kojih se očekuje da plate cijenu programa EU imaju demokratsko pravo dobiti sve informacije o javnom dugu.

Komisija za reviziju bi mogla početi ispravljati ovaj propust. Također bi mogla potaknuti aktivno sudjelovanje širih slojeva društva u pokretima koji se bave problemom javnog duga. Komisija će biti međunarodna i okupljat će revizore za dugove i fiskalne troškove, pravne stručnjake, ekonomiste, predstavnike sindikata i civilnog društva. Bit će neovisna od političkih stranaka, iako političarima koji prihvaćaju njene ciljeve sudjelovanje neće biti zabranjeno. Komisija će osiguravati posjedovanje stručnog znanja, ali i jamčiti demokratsku odgovornost te kontrolu nad svima uključenima.

Da bi ispunila svoju svrhu, Komisija bi trebala imati puni pristup aranžmanima povezanima s javnim dugom, što uključuje obveznice, bilateralna, multilateralna i druga zaduženja i državne obveze. Trebala bi imati nužne ovlasti da dobije na raspolaganje sve dokumente koje procijeni potrebnima za dovršenje svog posla. Također je nužno pokrenuti odgovarajuće procedure koje bi omogućile Komisiji da pozove državne dužnosnike na iznošenje dokaza, kao i da dobije uvid u bankovne račune na temelju dobro obrazloženih zahtjeva i uz podršku pravosudnih organa, osobito državne račune u privatnim bankama i Grčkoj narodnoj banci. Napokon, trebalo bi joj staviti na raspolaganje vremensko razdoblje dovoljno da ispita ugovore o dugu i izradi izvješće.

Argumente u korist neovisne i međunarodne Komisije za reviziju koja bi ispitala grčki javni dug nemoguće je pobiti. Komisija je ujedno demokratska potreba Grka koji snose teret krize i žele znati njene uzroke. U svakom bi pogledu Komisija za reviziju u Grčkoj mogla poslužiti kao prototip za druge zemlje eurozone.

1. Acosta, Ex-Ministro de Energía y Minas (Ecuador), Ex-Presidente de la Asamblea Constituyente, Economista, profesor universitario
2. M. Aggelidis, Member of Local Parliament Nordrhein-Westfalen, DIE LINKE
3. T. Ali, Author, editor New Left Review
4. N. Álvarez, Economist, Researcher at Universidad Complutense de Madrid
5. S. Amin, Economist, Third World Forum, Dakar
6. P. Arestis, Economist, University of Cambridge and University of the Basque Country
7. H. Arias, Miembro de Comisión auditoria deuda Ecuador
8. Atack, International Peace Studies, Irish School of Ecumenics, Trinity College Dublin
9. J. Barredo, Economist, Researcher at Universidad del País Vasco and Université de Grenoble
10. J. Baker, Associate Professor of Equality Studies and Head of School of Social Justice, University College Dublin
11. J. Batou, Professeur d’Histoire Internationale Contemporaine, Université de Lausanne
12. T. Benn, ex-Member of Parliament, Labour Party, UK
13. L. Bisky, Member of European Parliament, DIE LINKE, Germany, President of the GUE/NGL
14. R. Blackburn, Professor of Sociology, University of Essex
15. L. Buendía, Economist, Researcher at Universidad Complutense de Madrid
16. M. Canese, Vice-Ministre des Mines, Paraguay
17. J. Castro Caldas, Economist, Centre for Social Studies, Portugal
18. C.P. Chandrashekhar, Professor of Economics, Jawaharlal Nehru University, New Delhi
19. F. Chesnais, Economist, Professeur Émérite de l’Université Paris-Nord
20. N. Chomsky, Institute Professor (retired), MIT
21. N. Chountis, Member of European Parliament, SYRIZA, Greece, GUE/NGL
22. A. Cibils, Economist, Universidad Nacional de General Sarmiento, Argentina
23. T. Coutrot, Economist, president of ATTAC France
24. J. Crotty, Economist, Emeritus Professor and Sheridan Scholar, UMASS Amherst
25. J.M. Dolivo, Député, Vaud, Suisse
26. D. De Jong, Member of European Parliament , GUE/NGL, The Netherlands
27. D. Derwin, executive member, Dublin Council of Trade Unions
28. A.Douzinas, Pro-Vice Master, Director, Birkbeck Institute for the Humanities
29. G. Duménil, Economist, ex-Directeur de Recherches au Centre National de la Recherche Scientifique, Paris X, Nanterre
30. A. Durand, Economist, Université Paris 13
31. G. Dymski, Economist, University of California, Riverside
32. M. Ebel, Députée, Neuchâtel, Suisse
33. G. Epstein, Professor of Economics and Co-Director, Political Economy Research Institute (PERI), UMASS, Amherst
34. M.L. Fattorelli, Auditor, member of the audit commission of Ecuador, coordinator of Citizen Debt in Brazil
35. B. Fine, Economist, School of Oriental and African Studies
36. D.K. Foley, Leo Model Professor, New School for Social Research, External Professor, Santa Fe Institute Department of Economics
37. P. Franchet, Inspector of Taxes, France; CADTM
38. A. Garzón, Economist, Researcher at Universidad Pablo Olavide de Sevilla
39. L. German, Coalition of Resistance, Britain
40. S. George, PhD, writer, Board President of the Transnational Institute
41. J. Généreux, Economist, member of the Secretariat of the Left Party France
42. J. Ghosh, Professor of Economics, Jawaharlal Nehru University, New Delhi
43. A. Gobin, Maître de recherche Université Libre Bruxelles
44. P. Gonzalez, Casanova Ex-rector Universidad Nacional Autónoma de México, Mexico
45. C. O’Grada, Professor, School of Economics, University College Dublin
46. J. Gusmão, Member of Parliament, BLOCCO DE ESQUERDA, Portugal
47. T. Hadjigeorgiou, Member of European Parliament, AKEL, Cyprus
48. D.J. Halliday, former United Nations Assistant Secretary-General
49. M. Harnecker, Sociologist, political scientist, author
50. J.M. Harribey, Economist, Université Bordeaux IV, ex-president of ATTAC
51. J. Hanlon, Visiting Senior Fellow, LSE and Open University
52. A. Hunko, Member of German Parliament, DIE LINKE, Member of the Parliamentary Assembly of the Council of Europe
53. M. Husson, Economist, researcher at Institut d’Etudes Economiques et Sociales
54. G. Irvin, Economist, Professorial Research Fellow, School of Oriental and African Studies
55. S. Jacquemont, CADTM
56. A. Jeffers, Economist, Université Paris VIII
57. R. Kammer, Professeur de danse classique, ex soliste à l’Opéra de Bonn, première danseuse et directrice du ballet d’Athènes
58. S. N. Keifman, Profesor Titular Regular de Economía Universidad de Buenos Aires
A. Keoghan, General President, Technical, Engineering and Electrical Union (TEEU)
59. P. Khalfa, Coprésident de la fondation Copernic, France
60. P. Kirby, Director, Institute for the Study of Knowledge in Society (ISKS); Professor of International Politics and Public Policy, Department of Politics and Public Administration; Member, Governing Authority, University of Limerick
61. J. Klute, Member of European Parliament, DIE LINKE, Germany
62. S. Kouvelakis, Political Scientist, King’s College, University of London
63. J. Kregel, Economist, Senior Scholar at the Levy Economics Institute of Bard College
64. C. Lapavitsas, Economist, School of Oriental and African Studies
65. N. Lawson, Compass, UK
66. M. Lebowitz, Economist, Professor Emeritus, Simon Fraser University
67. K. Loach, Film Director
68. K. Lynch, Professor of Equality Studies, University College Dublin
69. J. Machado, Professor of Political Economy and Macroeconomics at PUC-Sao Paulo, Brasil
70. B. Massiah, Economist, AITEC (Association Internationale de Techniciens et Chercheurs) Paris
71. C. Marichal, Historian, El Colegio de México
72. P. Marlière, Professor of French Studies, UCL, University of London
73. J.P. Mateo, Researcher, Universidad Complutense de Madrid
74. B. Medialdea, Economist, Professor at Universidad de Valladolid
75. J.-L. Mélenchon, Member of the French Senate, President of the Left Party (Parti de Gauche) of France
76. W. Meyer, Member of European Parliament, IZQUIERDA UNIDA, Spain
77. R. Molero, Economist, Researcher at Universidad Complutense de Madrid
78. J. Nikonoff, Economist, Université de Paris 8, ex-président ATTAC
79. O. Onaran, Economist, Middlesex University
80. C. O’Neill, Community Activist, Kilbarrack Community Development Programme, Dublin
81. S. O’Riain, Professor, Head of Department of Sociology, National University of Ireland, Maynooth
82. F. O’Toole, author and journalist
83. R. Pagani, Ex-Maire de Genève
84. P. Paez, ex-Ministro de Economía de Ecuador
85. P. Patnaik, Economist, ex-Professor at the Centre for Economic Studies and Planning, Jawaharlal Nehru University, New Delhi
86. M.J. Paz, Economist, Professor at Universidad Complutense de Madrid
87. D. Plihon, Economist, membre du conseil scientifique d’Attac France
88. R. Pollin, Economist, Political Economy Research Institute, UMASS Amherst
89. M. Portas, Member of European Parliament, BLOCCO DE ESQUERDA, GUE/NGL, Portugal
90. A. Puyana, Professor of Economics, senior researcher at Facultad Latinoamericana de Ciencias Sociales (FLACSO), México
91. K. Raffer, Department of Economics, University of Vienna, Austria
92. M. Ransdorf, Member of European Parliament, KSCM, Czech Republic
93. J. Reis, Economist, Director of the Economics Faculty, Coimbra University, Portugal
94. S. Resnick, Economist, UMASS Amherst
95. J. Rodrigues, Economist, Centre for Social Studies, Portugal
96. H. Ruiz Diaz Balbuena, Docteur en Droit, Ministre Conseiller de la Présidence du Paraguay pour les Relations Internationales
97. C. Samary, Economist, Université Paris-Dauphine et Institut d’Etudes Européennes, Paris 8
98. A. Sanabria, Economist, Researcher at Universidad Complutense de Madrid
99. J. Sapir, Directeur d’étude à l’Ecole des Hautes Études en Sciences Sociales et Professeur associé à la Moscow School of Economics (MSE-MGU)
100. M. Sawyer, Economist, Leeds University Business School
101. J. Saxe-Fernández, Profesor/Investigador Facultad de Ciencias Políticas y Sociales, Universidad Nacional Autónoma de México
102. S. Skaperdas, Economist, University of California, Irvine
103. E. Stockhammer, Professor of Economics, Kingston University
104. D. Suvin, Fellow of the Royal Society of Canada, Professor Emeritus, McGill University
105. E. Toussaint, PhD Political Science, Liege University, President CADTM (Belgium)
106. P. Vanek, Secrétaire de solidaritéS, ancien député national suisse
I. Valente, Member of the Brazilian parliament, PSOL, initiator of the parliamentary commission to investigate debt
107. N. Villalba, Membre du Conseil Juridique international de la pPésidence de la République du Paraguay
108. J. Weeks, Economist, Professor Emeritus, School of Oriental and African Studies
109. M. Weisbrot, Economist, Co-Director of the Center for Economic and Policy Research, Washington DC
110. R. Wolff, Visiting Professor, New School University, New York City
111. J. Ziegler, Vice-President of the Advisory Committee of the UN Council of Human Rights
B. Zimmer, Member of European Parliament, DIE LINKE, Germany
112. S. Zizek, Institute for Social Studies, Ljubljana

Vezani članci

  • 4. studenoga 2025. Anakrono doba Živimo u prijelaznom razdoblju iz neoliberalne epohe kapitalizma u nešto još neodređeno, a smjer tog razvoja i dalje je teško jasno sagledati. Ipak, oblikuju se procjene o tome kako bi se politika, ekonomija i tehnologija mogle konsolidirati. Umjesto utopijskih vizija, dominantni pokušaji razumijevanja sadašnjosti i predviđanja budućnosti sve se više okreću prošlosti. Autor tvrdi da zajednički obrazac tih pristupa predstavlja anakronizam te izdvaja tri politička simptoma koji mu pribjegavaju: tehnofeudalizam, krizu maskuliniteta i eskalaciju nacionalizama. Anakronizam se pritom ne vrednuje moralno, nego analizira kao trend u političkim promišljanjima suvremenosti.
  • 31. listopada 2025. Filozofski pod kaznom Autorica donosi osvrt na okrugli stol kojeg je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu organizirao Plenum FFZG-a, kao odgovor na nedavne odluke Uprave i dekana koji su studentsko djelovanje okarakterizirali kao „simboličko nasilje“. Povod za razgovor bila je odluka o suspenziji troje studenata zbog opstrukcije sjednice na kojoj se raspravljalo o uvođenju participacija za apsolventsku godinu. Rasprava je Odluku smjestila u širi kontekst borbe protiv strukturnog nasilja u obrazovanju, propitujući granice akademske autonomije, legitimnosti otpora i mogućnosti stvarne solidarnosti unutar akademske i šire zajednice.
  • 1. listopada 2025. Očitovanje Plenuma oko donošenja Odluke o participacijama

    Na jučerašnjoj sjednici Fakultetskog vijeća (29. rujna) izglasana je Odluka o participacijama prema kojoj su studenti koji trenutno ponovno upisuju posljednju godinu diplomskog studija oslobođeni plaćanja 75% obračunate školarine. Iako donesena Odluka nije ispunila naš zahtjev za potpunim oslobađanjem plaćanja participacija u izvannominalnoj godini, prihvatili smo ju kako bi studenti_ce mogli biti na vrijeme upisani te na taj način zadržati svoja prava. Smatramo ključnim osvrnuti se još jednom na studentsku borbu i situaciju na Fakultetu zadnjih osam mjeseci. Prije svega, želimo unaprijed doskočiti narativu o tome da se ovakva Odluka donijela jer su studenti i uprava “napokon sjeli za stol” […]

  • 25. rujna 2025. Što je to Antifa i tko je se treba bojati? Autor analizira kako američka desnica, predvođena Trumpom, demonizira Antifu kroz propagandni aparat i zakonodavne mjere, pretvarajući kontrakulturno, decentralizirano antifašističko djelovanje u simbol radikalne prijetnje. Propitujući historiju antifašističkih mobiliziranja − od samoobrambenih njemačkih i talijanskih uličnih grupa, preko šezdesetosmaških i pod utjecajem autonomizma preoblikovanog antifašizma u kontrakulturu, do antifašističke supkulture u panku − autor trasira putanju otvorene i fleksibilne borbe koja se, usprkos preoblikovanjima pa i deradikalizaciji, uvijek iznova uspostavlja kao „crveno strašilo‟. Lijepljenje oznake „teroristički‟ samo je jedan od izraza ove panike, kao i ideološke borbe za značenje. Tako se borba za ulice pretvara u borbu za značenje samog antifašizma, otkrivajući da je strah od Antife zapravo strah od same ideje političkog otpora – od mogućnosti kolektivnog djelovanja izvan državnih i institucionalnih okvira.
  • 17. rujna 2025. Znanje nije i ne treba biti roba Izjava za medije i javnost povodom blokade sjednice Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 17. rujna 2025.
  • 1. rujna 2025. Na vratima katastrofe: što predstavlja novi val nacionalizma u Hrvatskoj? U kapitalističkom svijetu koji, unatoč trijumfalnim narativima o „kraju povijesti“, neprestano proizvodi vlastite krize, novi val nacionalizma u Hrvatskoj odražava globalni fenomen koji Richard Seymour naziva „nacionalizmom katastrofe“ – ideologijom straha, poricanja i resantimana. Kapitalizam, zasnovan na eksploataciji i nejednakosti, ne nudi stvarnu stabilnost; u tom vakuumu raste potreba za imaginarijem pripadnosti koji nacionalizam vješto mobilizira. U postsocijalističkom kontekstu on postaje sredstvo upravljanja društvenom nestabilnošću: kompenzacija za gubitak socijalne sigurnosti, koja prekriva sve dublje klasne nejednakosti mitom o narodu i kontinuitetu.
  • 27. kolovoza 2025. Solidarnost kao tkivo revolucionarne politike U podrobnijoj historijskoj i kritičkoj analizi pojma solidarnosti, autorica pokazuje kako je on u neoliberalnom kapitalističkom kontekstu izgubio svoje političko i klasno uporište te se pretvorio u moralnu gestu i afektivni digitalni refleks lišen stvarne subverzivne moći. Polazeći od razmatranja načina na koje su empatija i moral zamijenili političku organizaciju, tekst razotkriva kako se solidarnost sve češće svodi na individualni (ili kolektivni) čin suosjećanja, umjesto da djeluje kao kolektivna praksa otpora. Autorica pritom poziva na ponovno promišljanje solidarnosti kao istinski političke kategorije – ne kao emocionalnog odgovora na nepravdu, nego kao materijalne strategije zajedničke borbe protiv eksploatacije, nasilja i nejednakosti. U te svrhe se propituju i neki od načina organiziranja, poput uzajamne pomoći, direktne akcije i političke edukacije, koji se temeljno razlikuju od angažmana civilnog sektora, kulturnih ratova i influensinga.
  • 25. srpnja 2025. O društvenom i klimatskom denijalizmu Poricanje klimatskih promjena, odnosno klimatski denijalizam, važan je faktor u sprječavanju razvoja organizacijskih kapaciteta za suočavanje s globalnom ekološkom krizom. Operativan je na individualnoj razini kao mehanizam obrane, ali i na razini politika i društvenih praksi koje ga reproduciraju. Oblici denijalizma kreću se od otvorenog negiranja preko individualističkog oslanjanja na recikliranje bez kolektivnog organiziranja, do narativa o „zelenom kapitalizmu“ i „zelenoj tranziciji“ koji ne dovode u pitanje način proizvodnje. Ekološko pitanje, međutim, mora biti shvaćeno kao klasno pitanje: kapitalistička eksploatacija nerazdvojiva je od imperijalističke degradacije prirode. Stoga i borba protiv ekološke destrukcije planete, te različitih formi denijalizma koji je podupiru, mora biti klasna, antiimperijalistička i antikapitalistička.
  • 19. srpnja 2025. Združeno priopćenje povodom hitne obavijesti o protuzakonitom gubitku prava studiranja Studentski zbor Filozofskog fakulteta ukazuje medijima i javnosti na zabrinjavajuću situaciju slučajeva neopravdanog i protupropisnog gubitka prava studiranja nakon stupanja na snagu novog Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti koji se nisu riješili niti na prethodnoj sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta, održanoj 16. srpnja 2025.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve