Poziv za osnivanje Komisije za reviziju grčkog javnog duga

Prije nego se ljudi odreknu stečenih prava, javnih usluga i blagostanja u ime dužničke krize, imaju pravo saznati točno kome su dužni, kako i zašto su se zadužili i na što je novac potrošen. Stotina ekonomista, stručnjaka za javne politike, teoretičara i aktivista iz cijelog svijeta potpisala je zahtjev za osnivanje neovisne komisije stručnjaka i predstavnika grčkih građana koja bi ispitala i javnosti predočila detalje grčkog javnog duga.

Mi doljepotpisani vjerujemo da je nužno osnovati Komisiju za reviziju grčkog javnog duga. Grčko društvo plaća vrlo visoku cijenu za politike rješavanja javnog duga koje trenutno provode EU i MMF. Shodno tome, Grci imaju demokratsko pravo zahtijevati da ih se u potpunosti informira o javnom i javno garantiranom dugu.

Svrha je Komisije utvrditi uzroke nastanka javnog duga, uvjete pod kojima je bio ugovoren i način na koji su se posuđena sredstva potrošila. Na temelju ovih uvida Komisija će napraviti preporuke za obradu duga, što će uključivati i dugove koji se pokažu protuzakonitima, nelegitimnima ili napravljenima bez znanja i protiv interesa naroda (odious debt). Komisija bi također nastojala utvrditi odgovorne za ugovaranje problematičnih dugova.

Javni i privatni dug u srcu su krize eurozone. Globalna kriza koja je počela 2007. godine poprimila je oblik dužničke krize periferije eurozone. Prema posljednjem državnom proračunu, očekuje se da će grčki javni dug narasti s 299 milijardi eura (ili 127% BDP-a) u 2009. na 362 milijarde eura (ili 159% BDP-a) u 2011. godini. Povećanje javnog duga povećava opasnost državnog bankrota na periferiji eurozone i otvara mogućnost kraha banaka po cijeloj Europi. Udružena s nacionalnim državama, EU je reagirala programima spasa koji su zemljama eurozone olakšali kratkoročno zaduživanje i zaštitili banke. Ali ove mjere nisu uspjele umiriti financijska tržišta pa je, posljedično, za zemlje periferije cijena zaduživanja nastavila rasti. Također, cijena ovih programa bile su mjere štednje. Grčka, Irska i druge zemlje bile su prisiljene srezati plaće i mirovine, smanjiti javnu potrošnju, sniziti socijalne izdatke, privatizirati javna poduzeća i deregulirati tržišta. Daljnji društveni troškovi neće se moći izbjeći zbog rasta nezaposlenosti, propadanja tvrtki i nestanka proizvodnje.

Grčka je već neko vrijeme najvažnija stavka u programima za spas koje provodi EU, ali Grcima su i dalje nepoznati sadržaj i uvjeti javnog duga. Nedostatak informacija predstavlja fundamentalan neuspjeh demokratskog procesa. Ljudi od kojih se očekuje da plate cijenu programa EU imaju demokratsko pravo dobiti sve informacije o javnom dugu.

Komisija za reviziju bi mogla početi ispravljati ovaj propust. Također bi mogla potaknuti aktivno sudjelovanje širih slojeva društva u pokretima koji se bave problemom javnog duga. Komisija će biti međunarodna i okupljat će revizore za dugove i fiskalne troškove, pravne stručnjake, ekonomiste, predstavnike sindikata i civilnog društva. Bit će neovisna od političkih stranaka, iako političarima koji prihvaćaju njene ciljeve sudjelovanje neće biti zabranjeno. Komisija će osiguravati posjedovanje stručnog znanja, ali i jamčiti demokratsku odgovornost te kontrolu nad svima uključenima.

Da bi ispunila svoju svrhu, Komisija bi trebala imati puni pristup aranžmanima povezanima s javnim dugom, što uključuje obveznice, bilateralna, multilateralna i druga zaduženja i državne obveze. Trebala bi imati nužne ovlasti da dobije na raspolaganje sve dokumente koje procijeni potrebnima za dovršenje svog posla. Također je nužno pokrenuti odgovarajuće procedure koje bi omogućile Komisiji da pozove državne dužnosnike na iznošenje dokaza, kao i da dobije uvid u bankovne račune na temelju dobro obrazloženih zahtjeva i uz podršku pravosudnih organa, osobito državne račune u privatnim bankama i Grčkoj narodnoj banci. Napokon, trebalo bi joj staviti na raspolaganje vremensko razdoblje dovoljno da ispita ugovore o dugu i izradi izvješće.

Argumente u korist neovisne i međunarodne Komisije za reviziju koja bi ispitala grčki javni dug nemoguće je pobiti. Komisija je ujedno demokratska potreba Grka koji snose teret krize i žele znati njene uzroke. U svakom bi pogledu Komisija za reviziju u Grčkoj mogla poslužiti kao prototip za druge zemlje eurozone.

1. Acosta, Ex-Ministro de Energía y Minas (Ecuador), Ex-Presidente de la Asamblea Constituyente, Economista, profesor universitario
2. M. Aggelidis, Member of Local Parliament Nordrhein-Westfalen, DIE LINKE
3. T. Ali, Author, editor New Left Review
4. N. Álvarez, Economist, Researcher at Universidad Complutense de Madrid
5. S. Amin, Economist, Third World Forum, Dakar
6. P. Arestis, Economist, University of Cambridge and University of the Basque Country
7. H. Arias, Miembro de Comisión auditoria deuda Ecuador
8. Atack, International Peace Studies, Irish School of Ecumenics, Trinity College Dublin
9. J. Barredo, Economist, Researcher at Universidad del País Vasco and Université de Grenoble
10. J. Baker, Associate Professor of Equality Studies and Head of School of Social Justice, University College Dublin
11. J. Batou, Professeur d’Histoire Internationale Contemporaine, Université de Lausanne
12. T. Benn, ex-Member of Parliament, Labour Party, UK
13. L. Bisky, Member of European Parliament, DIE LINKE, Germany, President of the GUE/NGL
14. R. Blackburn, Professor of Sociology, University of Essex
15. L. Buendía, Economist, Researcher at Universidad Complutense de Madrid
16. M. Canese, Vice-Ministre des Mines, Paraguay
17. J. Castro Caldas, Economist, Centre for Social Studies, Portugal
18. C.P. Chandrashekhar, Professor of Economics, Jawaharlal Nehru University, New Delhi
19. F. Chesnais, Economist, Professeur Émérite de l’Université Paris-Nord
20. N. Chomsky, Institute Professor (retired), MIT
21. N. Chountis, Member of European Parliament, SYRIZA, Greece, GUE/NGL
22. A. Cibils, Economist, Universidad Nacional de General Sarmiento, Argentina
23. T. Coutrot, Economist, president of ATTAC France
24. J. Crotty, Economist, Emeritus Professor and Sheridan Scholar, UMASS Amherst
25. J.M. Dolivo, Député, Vaud, Suisse
26. D. De Jong, Member of European Parliament , GUE/NGL, The Netherlands
27. D. Derwin, executive member, Dublin Council of Trade Unions
28. A.Douzinas, Pro-Vice Master, Director, Birkbeck Institute for the Humanities
29. G. Duménil, Economist, ex-Directeur de Recherches au Centre National de la Recherche Scientifique, Paris X, Nanterre
30. A. Durand, Economist, Université Paris 13
31. G. Dymski, Economist, University of California, Riverside
32. M. Ebel, Députée, Neuchâtel, Suisse
33. G. Epstein, Professor of Economics and Co-Director, Political Economy Research Institute (PERI), UMASS, Amherst
34. M.L. Fattorelli, Auditor, member of the audit commission of Ecuador, coordinator of Citizen Debt in Brazil
35. B. Fine, Economist, School of Oriental and African Studies
36. D.K. Foley, Leo Model Professor, New School for Social Research, External Professor, Santa Fe Institute Department of Economics
37. P. Franchet, Inspector of Taxes, France; CADTM
38. A. Garzón, Economist, Researcher at Universidad Pablo Olavide de Sevilla
39. L. German, Coalition of Resistance, Britain
40. S. George, PhD, writer, Board President of the Transnational Institute
41. J. Généreux, Economist, member of the Secretariat of the Left Party France
42. J. Ghosh, Professor of Economics, Jawaharlal Nehru University, New Delhi
43. A. Gobin, Maître de recherche Université Libre Bruxelles
44. P. Gonzalez, Casanova Ex-rector Universidad Nacional Autónoma de México, Mexico
45. C. O’Grada, Professor, School of Economics, University College Dublin
46. J. Gusmão, Member of Parliament, BLOCCO DE ESQUERDA, Portugal
47. T. Hadjigeorgiou, Member of European Parliament, AKEL, Cyprus
48. D.J. Halliday, former United Nations Assistant Secretary-General
49. M. Harnecker, Sociologist, political scientist, author
50. J.M. Harribey, Economist, Université Bordeaux IV, ex-president of ATTAC
51. J. Hanlon, Visiting Senior Fellow, LSE and Open University
52. A. Hunko, Member of German Parliament, DIE LINKE, Member of the Parliamentary Assembly of the Council of Europe
53. M. Husson, Economist, researcher at Institut d’Etudes Economiques et Sociales
54. G. Irvin, Economist, Professorial Research Fellow, School of Oriental and African Studies
55. S. Jacquemont, CADTM
56. A. Jeffers, Economist, Université Paris VIII
57. R. Kammer, Professeur de danse classique, ex soliste à l’Opéra de Bonn, première danseuse et directrice du ballet d’Athènes
58. S. N. Keifman, Profesor Titular Regular de Economía Universidad de Buenos Aires
A. Keoghan, General President, Technical, Engineering and Electrical Union (TEEU)
59. P. Khalfa, Coprésident de la fondation Copernic, France
60. P. Kirby, Director, Institute for the Study of Knowledge in Society (ISKS); Professor of International Politics and Public Policy, Department of Politics and Public Administration; Member, Governing Authority, University of Limerick
61. J. Klute, Member of European Parliament, DIE LINKE, Germany
62. S. Kouvelakis, Political Scientist, King’s College, University of London
63. J. Kregel, Economist, Senior Scholar at the Levy Economics Institute of Bard College
64. C. Lapavitsas, Economist, School of Oriental and African Studies
65. N. Lawson, Compass, UK
66. M. Lebowitz, Economist, Professor Emeritus, Simon Fraser University
67. K. Loach, Film Director
68. K. Lynch, Professor of Equality Studies, University College Dublin
69. J. Machado, Professor of Political Economy and Macroeconomics at PUC-Sao Paulo, Brasil
70. B. Massiah, Economist, AITEC (Association Internationale de Techniciens et Chercheurs) Paris
71. C. Marichal, Historian, El Colegio de México
72. P. Marlière, Professor of French Studies, UCL, University of London
73. J.P. Mateo, Researcher, Universidad Complutense de Madrid
74. B. Medialdea, Economist, Professor at Universidad de Valladolid
75. J.-L. Mélenchon, Member of the French Senate, President of the Left Party (Parti de Gauche) of France
76. W. Meyer, Member of European Parliament, IZQUIERDA UNIDA, Spain
77. R. Molero, Economist, Researcher at Universidad Complutense de Madrid
78. J. Nikonoff, Economist, Université de Paris 8, ex-président ATTAC
79. O. Onaran, Economist, Middlesex University
80. C. O’Neill, Community Activist, Kilbarrack Community Development Programme, Dublin
81. S. O’Riain, Professor, Head of Department of Sociology, National University of Ireland, Maynooth
82. F. O’Toole, author and journalist
83. R. Pagani, Ex-Maire de Genève
84. P. Paez, ex-Ministro de Economía de Ecuador
85. P. Patnaik, Economist, ex-Professor at the Centre for Economic Studies and Planning, Jawaharlal Nehru University, New Delhi
86. M.J. Paz, Economist, Professor at Universidad Complutense de Madrid
87. D. Plihon, Economist, membre du conseil scientifique d’Attac France
88. R. Pollin, Economist, Political Economy Research Institute, UMASS Amherst
89. M. Portas, Member of European Parliament, BLOCCO DE ESQUERDA, GUE/NGL, Portugal
90. A. Puyana, Professor of Economics, senior researcher at Facultad Latinoamericana de Ciencias Sociales (FLACSO), México
91. K. Raffer, Department of Economics, University of Vienna, Austria
92. M. Ransdorf, Member of European Parliament, KSCM, Czech Republic
93. J. Reis, Economist, Director of the Economics Faculty, Coimbra University, Portugal
94. S. Resnick, Economist, UMASS Amherst
95. J. Rodrigues, Economist, Centre for Social Studies, Portugal
96. H. Ruiz Diaz Balbuena, Docteur en Droit, Ministre Conseiller de la Présidence du Paraguay pour les Relations Internationales
97. C. Samary, Economist, Université Paris-Dauphine et Institut d’Etudes Européennes, Paris 8
98. A. Sanabria, Economist, Researcher at Universidad Complutense de Madrid
99. J. Sapir, Directeur d’étude à l’Ecole des Hautes Études en Sciences Sociales et Professeur associé à la Moscow School of Economics (MSE-MGU)
100. M. Sawyer, Economist, Leeds University Business School
101. J. Saxe-Fernández, Profesor/Investigador Facultad de Ciencias Políticas y Sociales, Universidad Nacional Autónoma de México
102. S. Skaperdas, Economist, University of California, Irvine
103. E. Stockhammer, Professor of Economics, Kingston University
104. D. Suvin, Fellow of the Royal Society of Canada, Professor Emeritus, McGill University
105. E. Toussaint, PhD Political Science, Liege University, President CADTM (Belgium)
106. P. Vanek, Secrétaire de solidaritéS, ancien député national suisse
I. Valente, Member of the Brazilian parliament, PSOL, initiator of the parliamentary commission to investigate debt
107. N. Villalba, Membre du Conseil Juridique international de la pPésidence de la République du Paraguay
108. J. Weeks, Economist, Professor Emeritus, School of Oriental and African Studies
109. M. Weisbrot, Economist, Co-Director of the Center for Economic and Policy Research, Washington DC
110. R. Wolff, Visiting Professor, New School University, New York City
111. J. Ziegler, Vice-President of the Advisory Committee of the UN Council of Human Rights
B. Zimmer, Member of European Parliament, DIE LINKE, Germany
112. S. Zizek, Institute for Social Studies, Ljubljana

Vezani članci

  • 27. rujna 2024. Solidarnost kao uzajamna pomoć Ako se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
  • 23. rujna 2024. Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizam Na tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
  • 10. rujna 2024. Zapadni kanon i kontrakanon: nedostatak historijsko-materijalističke analize u književnoj kritici U tekstu se razmatraju manjkavosti zapadnog "kanona" i alternativnog "kontrakanona" u književnoj kritici i teoriji. I dok konzervativni branitelji uspostavljenog zapadnog kanona konstruiraju sakralni status za zaslužne ''genije'' i ''velikane", produbljujući larpurlartističke pretpostavke o tobožnjoj autonomiji umjetnosti obrisanoj od svakog traga politike, ni kontrakanonska kritika koja je nastala zamahom tzv. Nove Ljevice ne usmjerava se na političko-ekonomske dinamike, već prije svega na jezik i tekst. Unutar radikalne književne kritike (poststrukturalizma, feminističke kritike inspirirane Lacanom, postmarksističke kritike itsl.), posebno mjesto zauzimaju postkolonijalna kritika i na njoj utemeljene subalterne studije, jer preispituju uspostavu zapadnog kanona na leđima imperijalizma i kolonijalizma. Međutim, i postkolonijalna učenja su ustrajala na tomu da marksistička tumačenja ne mogu obuhvatiti korporealnost života na Istoku. Na tragu marksističkog književnog kritičara Aijaza Ahmada i teoretičara Viveka Chibbera, tekst stoga kritički propituje i postkolonijalni pristup Edwarda Saida (i drugih).
  • 5. rujna 2024. Nema većeg Nijemca od Antinijemca Autor analizira tzv. „antinjemačku” frakciju njemačko-austrijske ljevice, koja se iz povijesnih i političkih razloga snažno zalaže za podršku Izraelu, što ju odvaja od globalne ljevice koja uglavnom podržava borbu za slobodnu Palestinu. Ova frakcija smatra njemački nacionalizam i antisemitizam duboko ukorijenjenim problemima germanofonih društava, a u anticionizmu vidi rizik antisemitizma, te svoje proizraelsko stajalište opravdava kao nužno u kontekstu povijesne odgovornosti Njemačke za Holokaust. Takav stav izaziva sukobe na lijevoj sceni u Njemačkoj i Austriji, pri čemu antinjemački ljevičari druge ljevičarske skupine smatraju regresivnima zbog njihove podrške Palestini.
  • 25. kolovoza 2024. Oteta revolucija i prepreke emancipaciji: Iran na ivici Knjiga „Iran on the Brink: Rising of Workers and Threats of War‟ („Iran na ivici: radnička pobuna i prijetnje ratom‟), napisana u koautorstvu Andreasa Malma i Shore Esmailian, donosi historijski pregled Irana kroz klasnu analizu i globalnu geopolitiku. Konkretna analiza historijskih događaja i radikalno-demokratskih tradicija prije svega pokazuje kako se od Iranske revolucije 1979., kao najmasovnije revolucije i radničke borbe u svjetskoj povijesti, došlo do uspostavljanja Islamske republike te zaoštravanja odnosa SAD-a i Izraela s Iranom. Zauzimajući značajno mjesto u „palestinskom pitanju‟, odnosima s Libanom i Irakom, ova historija je značajna i radi razumijevanja suvremene situacije, te daje orijentire za internacionalnu ljevicu koja bi solidarnost s iranskim narodom gradila u pravcu emancipacije.
  • 23. kolovoza 2024. Izraelska kampanja protiv palestinskih stabala masline Autorica u ovome članku razmatra izraelsko sustavno uklanjanje palestinskih stabala masline, koje značajno utječe na palestinsku ekonomiju i kulturu. Masline su ključne za životne prihode mnogih obitelji te simbol otpora i kulturnog identiteta. Osim što se stabla uklanjaju, priječi se i ograničava njihova ponovna sadnja, što dodatno pogoršava ekonomsku nesigurnost naroda Palestine. Unatoč naporima da se maslinici obnove, dugotrajni rast ovih stabala otežava njihov oporavak.
  • 21. kolovoza 2024. Novi iracionalizam Tekst se bavi iracionalizmom u filozofiji, znanosti, historiji i ideologiji 19. i 20. stoljeća, pokazujući kako ova struja ima duboko reakcionaran i defetistički karakter. Iracionalizam u filozofiji i društvenoj teoriji nije slučajna pojava. György Lukács mu je u „Razaranju uma‟ pristupao kao sastavnom djelu mišljenja i djelovanja u uvjetima imperijalizma i kapitalističke ekspanzije. Bellamy Foster se na tom tragu osvrće na ključne figure moderne i suvremene filozofije iracionalizma, osvjetljujući njihovu reakcionarnu i apologetsku funkciju. Pored potiskivanja marksističke teorije i analize, te indirektne apologetike kapitalističkih društvenih odnosa, u ovim učenjima pod maskom radikalne kritike krije se mistifikacija tih odnosa i zakriva potreba za prevladavanjem kapitalizma. Autor se zalaže za racionalno orijentirani pristup, koji nosi potencijal za promjenom i ukidanjem sistema zasnovanog na eksploataciji, dominaciji, otuđenju, uništenju životnog prostora, iscrpljivanju prirodnih bogatstava i sveukupnom podrivanju opstanka čovječanstva.
  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve