MZOŠ-evi zakoni ne uvode besplatno obrazovanje!

Propagandni stratezi MZOŠ-a tijekom svibnja u javnost su lansirali parolu koja poručuje da su svi koji se protive novim zakonima o sveučilištu, visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti zapravo protiv besplatnog obrazovanja. Ta parola, koja se iz priopćenja MZOŠ-a prelijeva u novinske naslove i koju u svakoj zgodi ponavlja ministar Radovan Fuchs, ne može biti dalje od istine: MZOŠ-evi zakoni ne uvode besplatno obrazovanje. Izjavu Akademske solidarnosti pročitajte u nastavku.

IZJAVA ZA JAVNOST
MZOŠ-evi zakoni ne uvode besplatno obrazovanje!


Propagandni stratezi MZOŠ-a tijekom svibnja u javnost su lansirali parolu koja poručuje da su svi koji se protive novim zakonima o sveučilištu, visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti zapravo protiv besplatnog obrazovanja. Ta parola, koja se iz priopćenja MZOŠ-a prelijeva u novinske naslove i koju u svakoj zgodi ponavlja ministar Radovan Fuchs, ne može biti dalje od istine.

Naime, u tekstu Nacrta prijedloga Zakona o visokom obrazovanju niti na jednom mjestu nema riječi ‘besplatno’, a u člancima koji definiraju ‘upisninu’ (čl. 48. i čl. 49.) nalaze se formulacije koje ni na koji način ne garantiraju besplatno javno obrazovanje. U članku 48. st. 1. među pravima iz studentskog standarda navodi se da redovni studenti, državljani RH, ostvaruju pravo na subvenciju troška upisnine. Međutim, nigdje se u zakonu ne kaže pokriva li ta subvencija cjelokupni iznos ili samo dio upisnine? Objašnjenje se naizgled nalazi u st. 3. u kojem stoji kako vrste i razine prava iz studentskog standarda – uključujući upisnine – te uvjete njihova ostvarivanja propisuje Ministar pravilnikom o studentskom standardu. Dakle, Ministar može propisati da subvencija pokriva cijeli iznos, ali isto tako i samo manji ili nijedan dio iznosa upisnine. Ako Ministar pravilnikom propiše da subvencija pokriva samo određen dio upisnine, opet se ne vidi koliki dio, jer će i to, prema st. 3., propisati Ministar.

U zakonu nisu definirani niti drugi kriteriji za ostvarivanje (potpune ili djelomične) subvencije upisnine. Kriteriji su prepušteni neizvjesnoj proračunskoj budućnosti, jer, kako navodi st. 2., državljani RH, studenti redovitih prijediplomskih i diplomskih studija imaju pravo na financiranje troškova upisnine sredstvima državnog proračuna, pod uvjetom da ispunjavaju obaveze koje propisuje visoko učilište općim aktom. Dakle, ne samo da se ne zna udio subvencije, nego se ne zna niti što će biti kriterij „ispunjavanja obaveza“ na pojedinom fakultetu (prosjek ocjena i koliki prosjek, ili broj ostvarenih ECTS bodova, ili pak kombinacija tih i nekih drugih kriterija). Besplatan upis nije zagarantiran ni brucošima jer su dosadašnje odluke o pokrivanju participacija studentima prve godine od strane MZOŠ-a bile jednokratna rješenja kojima je Ministarstvo pokušavalo umanjiti studentski pritisak.

U propagandnim obmanama MZOŠ-a nalazi se samo jedna činjenica. U čl. 49. propisuje se ograničenje iznosa upisnine za prijediplomske i diplomske studije na maksimalno 60 posto prosječne plaće. Vrlo nejasnim formulacijama Ministarstvo je u zakon ugradilo mehanizam koji ostavlja mogućnost da tu ograničenu upisninu plaćaju svi studenti, ako to pravilnikom propiše Ministar.

Dodatna potvrda da se radi o propagandnom triku MZOŠ-a tiče se još jedne obmane sadržane u tvrdnji da su oni koji se protive novim zakonima protiv besplatnog obrazovanja. Teško se može zamisliti veće vrijeđanje činjenica i logike. Treba naime ovu tvrdnju ubaciti u silogizam koji uključuje studente. Prva premisa kaže da su svi koji su protiv novih zakona protiv besplatnog obrazovanja. Druga premisa glasi studenti su protiv novih zakona. Iz tih premisa nužno slijedi zaključak da su studenti protiv besplatnog obrazovanja. Dakle, konačno smo doznali istinu – studentske blokade prije dvije godine bile su pokrenute ne radi borbe za besplatno obrazovanje, nego upravo suprotno, kako bi se dokinulo besplatno obrazovanje! Tako izgleda krivotvorenje logike koju provodi MZOŠ-ev propagandni stroj.

Može li se vjerovati tvrdnji Ministarstva da se uvodi besplatno obrazovanje? Naravno da ne može. Vjerovati toj tvrdnji značilo bi vjerovati Ministarstvu koje ni dosad nije redovito ispunjavalo svoje obaveze prema sveučilištima, Ministarstvu koje daje krivotvorene popise institucija koje su podržale zakonske prijedloge, Ministarstvu koje obmanjuje javnost (dez)informacijom da EU traži od Republike Hrvatske nove (i baš takve) zakone u ovom području ili ih barem snažno podržava, Ministarstvu koje akademskoj zajednici nameće zakone usprkos njezinu dugotrajnom i snažnom otporu, te istovremeno naručuje medijsku hajku protiv akademske zajednice. Ministarstvu se ne može vjerovati ne samo zbog svega toga nego i zato što, kako pokazuje pomnije čitanje nacrta prijedloga zakona, u slučaju upisnina ono još jednom izvrće činjenice. Novi zakoni ne uvode besplatno obrazovanje.

Upozoravamo kako je posve izgledno da se paket zakonskih nacrta uvrsti na sjednicu Vlade upravo ovaj tjedan, u kojemu zbog praznično-blagdanskog scenarija dominira svojevrsno mrtvilo u političkom i javnom životu. Ta činjenica iznova upućuje na perfidnu podvalu ministra Fuchsa i njegove propagandne družine. Javna politika ne smije biti umijeće varanja, nego rad u korist zajednice i općeg dobra!
Borba za besplatno obrazovanje se nastavlja i podrazumijeva zajedničku borbu profesora i studenata protiv nacrta prijedloga zakona koji obećavaju samo daljnju komercijalizaciju visokog obrazovanja i znanosti.

Inicijativa Akademska solidarnost i Sindikat visokog obrazovanja i znanosti Akademska solidarnost i dalje će se boriti na prvim crtama obrane obrazovanja i znanosti kao javnog dobra, a intenziviranje napada na obrazovanje i znanost od strane resornog Ministarstva intenzivirat će našu borbu.


Inicijativa Akademska solidarnost

Sindikat visokog obrazovanja i znanosti Akademska solidarnost



U Zagrebu, 20. lipnja 2011.