Intervju s čileanskim aktivistom

U Čileu studentski nemiri traju već pola godine s jasno razrađenom taktikom i mjesečnim ritmovima velikih prosvjeda. Zadnji je bio u listopadu završivši upadom u državni senat i neviđenom represijom snaga reda i mira konzervativne vlade predsjednika Piñere. Slobodni Filozofski donosi prijevod razgovora s čileanskim aktivistom o aktualnim događajima u toj južnoameričkoj državi, originalno objavljen na njemačkoj stranici Rote-Antifa.


Pozdrav Alejandro, bi li nam ukratko rekao nešto o studentskim i učeničkim prosvjedima u Čileu?

Mnoge uprave fakulteta potpuno miruju već 5 mjeseci. Mladi nalaze mnoge različite oblike prosvjeda, jedni zauzimaju svoje škole i barikadiraju vrata, drugi štrajkaju i odbijaju sudjelovati na nastavi.

Svaki četvrtak u svim većim gradovima dolazi do središnje demonstracije učenica, učenika i studenata tih gradova. U glavnome gradu, Santiago de Chileu, trenutno svaki četvrtak prosvjeduje od 100.000 do 180.000 ljudi. Prosvjedi su ogromnih dimenzija; još od pada Pinochetove diktature, koji je izboren demonstracijama, nismo doživjeli takve prosvjede.


Koji su razlozi prosvjeda?

Čileanski obrazovni sustav privatiziran je 1981. za vrijeme Pinochetove diktature, državna sredstva su povučena iz obrazovnog sustava i umjesto toga su preusmjerena u subvencije privatnim poduzetnicima.

Od tada je kvaliteta javnog obrazovanja ekstremno pala; dobro obrazovanje postoji zapravo još samo u privatnim školama i sveučilištima, ali ono je vrlo skupo. Trenutno jedan student za diplomu mora platiti koliko bi trebalo da se kupi jedna kuća. Zato studenti i po 20 godina otplaćuju kredit za 5 godina studija. U školama to izgleda vrlo slično.


Što zahtijevaju mladi u Čileu?

Njihovi zahtjevi su prilično radikalni zato jer u konačnici oni zahtijevaju da se utjecaj tržišta na obrazovanje u potpunosti eliminira. Obrazovanje treba biti besplatno i neovisno od interesa poduzeća.


Kako se Vlada odnosi prema ovim zahtjevima?

Naravno, negativno se odnosi prema njima, ponaša se neoliberalno i zapravo teži upravo suprotnome od nacionalizacije. Tri ministra u Vladi i sami su vlasnici sveučilišta. Četvrti također, ali on je zbog velikih prosvjeda bio primoran dati ostavku.


Kako se organizira prosvjedni pokret i kako se zastupnici mladih legitimiraju?

Mladi su organizirani u odbore koji, na školskoj i fakultetskoj razini, šalju delegate u rukovodeće strukture okruga, gradova, škola, sveučilišta itd. Posebno su delegati, koji zastupaju pokret mladih, dostigli zavidan politički nivo. Iznimno su dobro obrazovani, razumiju se u sva važna politička pitanja, a katkad uspiju i postidjeti parlamentarne zastupnike tijekom rasprave, na toliko su visokoj razini.


Već su 2006. čileanske učenice i učenici onemogućili rad škola na dva mjeseca, postoji li veza između tadašnjeg i aktualnog pokreta?

Da, u to vrijeme pokret je bio prvenstveno učenički pokret protiv daljnje privatizacije različitih škola. Danas su aktivisti toga vala štrajka na fakultetu, ali u isto su se vrijeme uspjeli povezati sa sadašnjim učenicima. Postoji sloga i zbog tog je pokret postao jači. Isto tako, u Čileu postoji i prilično borbena tradicija radničkih pokreta.


Kako izgleda ta tradicija radničkih pokreta?

Ona izvorno potječe još iz vremena socijalista Salvadora Allendea, koji je svrgnut Pinochetovim vojnim pučem. No narod se prosvjedima, nakon gotovo dva desetljeća, uspio riješiti i tog diktatora. Doduše, svako malo dolaze teška vremena popraćena prosvjedima, ali kako smo rekli, pokret je jako bogat tradicijom i narod ima potrebno znanje za samoorganizaciju i političko aktiviranje.


Podupire li ostatatak stanovništva zahtjeve mladih?

Naravno, obrazovanje predstavlja ogroman financijski teret za svaku obitelj. U međuvremenu su se i drugi pokreti priključili pokretu mladih. Pa i zdrastvene radnice i radnici prosvjeduju za bolje uvjete rada, a također, trenutno se u mnogim gradovima može primijetiti nagli porast broja pokreta za zaštitu okoliša.

Dakle prosvjedi poprimaju takve razmjere da se šire i na ostale grane?
Da, sasvim sigurno. Najdojmljivije je to što se preispituje cijeli politički i gospodarski sustav. Stanovništvo se protivi neoliberalnoj politici vlade i zahtjeva donošenje novog ustava, jer aktualni čileanski ustav, zanemarujući nekolicinu izmjena, potječe još iz doba Augusta Pinocheta. Prema ispitivanjima, samo bi 28% stanovništva ponovno glasovalo za predsjednika Sebastiána Piñeru.


Kako bi ocijenio prosvjede u sjevernoj Africi i u arapskome svijetu? Služe li kao neka vrst uzora prosvjedima u Čileu?

Da, tu naravno postoje paralele. Način na koji se potiče na prosvjede je sličan, dosta toga se radi putem Facebooka i Twittera. Uređenje neovisnih organizacija, koje su mladi sami osmislili, je slično. Baš kao u Europi, i u sjevernoj Africi prosvjede ne organiziraju političke stranke, već sami građani koji se bune i kritiziraju to što sve stranke, bilo ‘lijeve’, ‘s centra’ ili ‘desne’, već desetljećima podržavaju isti gospodarski sustav.


U Njemačkoj se dosta govori o policijskoj primjeni sile, i o navodnim mladim izgrednicima. Jesu li svi prosvjednici agresivni ili samo jedan mali dio?

Policija postupa brutalno te je naoružana poput vojnika. Jedan šesnaestogodišnjak je već ustrijeljen. Svaki tjedan bezbroj prosvjednika biva ranjeno.

To naravno vodi do toga da svi prosvjednici počinju uviđati kako će morati primijeniti silu da bi se obranili. Sve se to počinje doživljavati ‘samoobranom’. Dade se uočiti kako su se obični studenti, koji bi još do prije nekoliko mjeseci odbijali nasilje, združili s odavno poznatim lijevim aktivistima.

S njemačkog prevela Aleksandra Relić
Redaktura: Ivana Burzić
Objavljeno na Rote Antifa 10. listopada 2011.

Vezani članci

  • 27. prosinca 2022. Inflacija i prikrivena nejednakost Jedinstvena stopa inflacije nema smisla, jer inflacija na različite načine pogađa kućanstva s različitim prihodima i potrošnjama. Odredba inflacije kao općeg rasta cijena stoga prikriva porast nejednakosti, dok je redefinicija inflacije ekonomista Johna Weeksa ‒ kao procesa u kojem nejednaka povećanja cijena roba i usluga imaju različite posljedice na potrošačke skupine ovisno o obrascima njihove potrošnje ‒ ispravnija. Nove metodologije razvijaju mjerenja indikatora troškova specifičnih kućanstva, pa se pokazuje kako je u kućanstvima u najnižem dohodovnom kvintilu inflacija najveća za hranu i energente, a u onima u najvišem kvintilu za rekreaciju i transport. Međutim, politiziranje inflacije ne tiče se samo promjena statistike, već i boljeg razumijevanja uzroka, kao i društvenih odgovora na inflacijsku nejednakost.
  • 26. prosinca 2022. Redefiniranje muzeja 21. stoljeća: karike koje nedostaju "Od kraja hladnog rata revolucije nisu u modi, a velika većina muzeja, pa i muzealaca, nije zainteresirana za (pri)povijest(i) potlačenih. Upravo tada s našeg prostora nestaju svi Muzeji revolucije, a muzealci se gotovo unisono okreću identitetskim temama, posebice nacionalizmu koji kao ključna paradigma prožima nove stalne postave i privremene izložbene programe."
  • 25. prosinca 2022. „Ako to želiš, budi i ti“: klasa u animiranim dječjim filmovima "Fiktivno, privremeno preuzimanje pozicije druge klase postaje iznimno značajno ako se u obzir uzme revolucionarni potencijal dječje mašte, njihovi neokoštali stavovi i savitljive interpretativne sheme. Film može iskoristiti taj potencijal jedino ako je postavljen kao moralni laboratorij za razmišljanje o drugačijim životima, uzrocima i posljedicama individualnih i kolektivnih odluka i sličnim idejama s kojima dijete teško dolazi u direktni doticaj. Deesencijalizacija ekonomskih odnosa i društvenih pozicija, njihovo obrtanje i preoblikovanje u filmu mogu dovesti ne samo do poticanja kritičke svijesti, već i do boljih, zanimljivijih i slojevitijih priča."
  • 23. prosinca 2022. Moj sifilis Uvjerenje da je sifilis iskorijenjena bolest počiva na neznanstvenim i netočnim informacijama, a još je veći problem to što je liječenje ove bolesti znatno otežano u kontekstu privatizacije zdravstva, kao i snažne društvene stigme povodom spolno prenosivih bolesti, posebice onih koje se statistički više pojavljuju u krugovima MSM populacije. I dok je neimanje zdravstvene knjižice jedan od problema pristupa zdravstvenoj brizi koji osobito pogađa siromašne i rasijalizirane (posebno Rome_kinje bez dokumenata), tu su i preduga čekanja u potkapacitiranim i urušenim javnim institucijama zdravstva, te ograničen pristup liječenju u privatnim klinikama. Dok radimo na izgradnji novog socijalizma i prateće mreže dostupnog i kvalitetnog javnog zdravstva, već se sada možemo usredotočiti na seksualno i zdravstveno obrazovanje koje bi bilo pristupačno za sve.
  • 21. prosinca 2022. Na Netflixu ništa novo Umjesto antiratnih filmova koji bi jasno reprezentirali dehumanizirajuće učinke ratova, srednjostrujaški ratni filmovi (ne samo američki, već i ruski i drugi) nastavljaju (novo)hladnoratovsku propagandu umjetničkim sredstvima: dominantni narativ o ratu je herojski, romantizirajući, patriotsko-nacionalistički i huškački, dok se momenti tragike također pojavljuju u svrhe spektakularnih prikaza herojstva. Ovogodišnji film njemačkog redatelja Edwarda Bergera Na zapadu ništa novo već je proglašen novim antiratnim klasikom kinematografije, međutim, u potpunosti zanemaruje revolucionarne događaje i vojničke pobune u pozadini povijesnih događaja koje prikazuje, dok su likovi desubjektivirani i pasivizirani.
  • 20. prosinca 2022. Gerilske metode Treće kinematografije "Treća kinematografija ne slijedi tradiciju kina kao sredstva osobnog izražavanja, redatelja tretira kao dio kolektiva umjesto kao autora i obraća se masama s namjerom da reprezentira istinu i nadahnjuje revolucionarni aktivizam. Treća kinematografija vidi film i kino kao sredstvo borbe, često stvara anonimno, upriličuje kino-događaje koje prate razgovori i debate, te inzistira na dokumentarizmu kao jedinom revolucionarnom i angažiranom žanru."
  • 19. prosinca 2022. Rad na određeno: od iznimke prema pravilu Hrvatska je jedna od europskih zemalja koje prednjače po broju zaposlenih na određeno, kao i po kratkoći ugovora privremeno zaposlenih osoba, napominje se u publikaciji Raditi na određeno: raširenost, regulacija i iskustva rada putem ugovora na određeno vrijeme u Hrvatskoj. Ova forma zaposlenja, pored visoke zastupljenosti u privatnom sektoru, sve više se primjenjuje i u javnom sektoru. Širenje rada na određeno, platformskog rada, kao i drugih oblika nestandardnog rada, produbljuje prekarnost i potplaćenost, dodatno srozava razinu radničkih prava, otežava sindikalno organiziranje, olakšava diskriminaciju na radnom mjestu, ukida brojne beneficije, onemogućuje bilo kakvo dugoročnije planiranje i doprinosi urušavanju mentalno-emotivnog i fizičkog zdravlja radnika_ca.
  • 16. prosinca 2022. Feminizam, da, ali koji?
    Uvod u teoriju socijalne reprodukcije
    Teorija socijalne reprodukcije (TSR) je feminističko-marksistička radna teorija vrijednosti. Kao ekspanzija marksizma i klasne teorije ona recentrira analizu rada u kapitalizmu na obuhvatniji način, pokazujući nužnu uvezanost opresija, eksploatacije i otuđenja. Tako se kroz kritiku političke ekonomije objašnjava i kako se orodnjena opresija, zajedno s drugim opresijama, sukonstituira sa stvaranjem viška vrijednosti. TSR ne objašnjava samo rodnu dimenziju socijalne reprodukcije, kako se to pretpostavlja u reduktivnim feminizmima koji izostavljaju rasu, klasu, starosnu dob, tjelesno-emotivno-mentalne sposobnosti, migrantski status i druge kategorije, već nastoji pokazati kako su različite opresije konstitutivne za radne odnose, iskustva i klasna mjesta. Kao teorija, politika, iskustvo i borba, socijalno-reproduktivni feminizam pokazuje vezu logike klasnih odnosa, društveno-opresivnih sila i življenih iskustava, dok je istovremeno usidren u horizont revolucionarne promjene svijeta.
  • 14. prosinca 2022. Ključne riječi: magični voluntarizam "Kada se ljudi suočavaju s prekarnim zaposlenjem, obavijestima o deložaciji, ili se bore da prehrane svoju djecu, uloga terapije razgovorom i vještina samopomoći znatno je oslabljena. (...) U konačnici, magični nas voluntarizam gura u zamku umanjivanja utjecaja materijalnog nezadovoljstva. Zanemarujući društvene uzroke i one vrste nedaća koje mogu biti endemske za živote ljudi iz radničke klase, nehotično doprinosimo depolitizaciji mentalnog zdravlja."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve