Euro 2012: Kruha, a ne igara

Europsko prvenstvo u nogometu 2012. održat će se u Poljskoj i Ukrajini tijekom lipnja i sprnja. Enormni troškovi prelamaju se preko leđa stanovnika tih država rezanjem socijalnih izdavanja na državnoj i gradskoj razini. Posebno teško su pogođene žene koje rade mahom u javnim poduzećima koja se privatiziraju i koje najviše ovise o pomoći države.

U lipnju i srpnju 2012. Poljska će biti domaćin Europskog prvenstva u nogometu. Organizacija prvenstva prodavala se kao mogućnost razvoja za poljske gradove. Autoriteti su nas pokušali uvjeriti da će se zbog Eura 2012 razviti male trgovine, infrastruktura, turizam i šport, a da će Poljska uživati međunarodno poštovanje.

Blagoslovi europskog prvenstva mogu se usporediti s onima Marshallovog plana u poslijeratno doba. Takve vijesti koje su i mediji širili koristilo se kako bi se dobilo podršku društvo te kako bi se sakrilo prave troškove.

Danas znamo da će za taj “športski spektakl” platiti stanovnici gradova. Gradovi koji su uložili u taj turnir već su na rubu bankrota. Nagomilano je milijarde eura duga povezanog s Eurom 2012. Procijenjuje se da su svote koje su potrošene na ovaj turnin premašile 25 milijardi eura. Novac koji je potrošen na stadion u Poznanu – 190 milijuna eura – mogao bi pokriti troškove za 6000 mjesta koja nedostaju u sustavu javnih dječjih vrtića s dnevnim boravkom.

Pripreme za Euro 2012 zahtijevale su izvanredne troškove koji se neće namiriti inozemnim turistima ili ulagačima. Ekonomisti/ce s ugledne poljske škole izračunali su da će organizacija europskog prvenstva pridonijeti 7 milijardi eura poljskom BDP-u do 2020. To je tek trećina sveukupnih troškova cijelog projekta – a što je s ostalim milijardama?

Nadolazeća socijalna kriza ne potječe od izdataka za Euro 2012 već je posljedica antisocijalne politike od preobrazbe 1989. Organizacija turnira pokazuje licemjerje vladajućih i koje prioritete oni slijede.

Dok se na nogometno prvenstvo troše milijarde, diljem Poljske se započinje sa smanjivanjem nužnih izdataka za pokrivanje osnovnih socijalnih potreba. Zatvara se vrtiće, škole i kulturne centre, povećava se doprinose za dječje vrtiće s dnevnim boravkom, za javni prijevoz i gradske stanove. Bolnice, zdravstveni centri i tvornice se zatvaraju ili ih se privatizira. Ne financira se mjere protiv rastuće nezaposlenosti. Cijene prehrane, plina, nafte, struje, vode i lijekova znatno su porasle. Vlada je povisila dob za umirovljenje, dok se reže izdavanja za skrb starijih građana.

Rastući troškovi života koincidiraju sa sve dubljom stambenom krizom. Moralo bi se izgraditi 1,2 milijuna stanova kako bi se pokrile osnovne potrebe poljskih građana. Takva potražnja stvara visoke cijene imovine. Za to vrijeme lokalne vlasti prodaju više komunalnih stanova nego što ih grade te istovremeno otpuštaju mnogo ljudi. Između ostalog, otpuštaju majke s djecom, osobe s posebnim potrebama i umirovljenike koji zatim moraju godinama čekati na gradski stan. Dramatično pomanjkanje jeftinih stanova i mnoga otpuštanja tek su dio socijalnih troškoca koji proizlaze iz enormnih dugova poljskih gradova.

Institucija koja će najviše zaraditi na Euru 2012 je UEFA koja zahvaljujući ugovoru potpisanom s poljskom vladom neće morati plaćati poreze uključujući PDV, porez na dohodak korporacija te lokalne poreze i carinu!

Ispostavilo se da prvenstvo koje svi mi plaćamo stvara profit za elite. Žene u Poljskoj nosit će naročito težak teret. Obično su žene te koje prve dobivaju otkaz, koje zarađuju manje novaca od muškaraca i rade u prekarnim radnim uvjetima. Često su osuđene na glad, socijalnu pomoć i dugoročnu nezaposlenost. K tome tu su i rezanje proračuna i privatizacija uglavnom javnih poduzeća i njegovateljskih ustanova u kojima žene rade ili o njima ovise. Ograničeni pristup njegovateljskim i obrazovnim uslugama kao i komunalnim stanovima, rastuće cijene struje, prehrane i prijevoza za žene znači više posla kako doma tako i izvan njega.

Doduše, cijelo društvo ovisi o pristupačnosti i kvaliteti obrazovnih ustanova. No države ili gradove kojima se upravlja kao poduzećem podrazumijeva izlaganje takvih ustanova rezanju “nepotrebnih” troškova. Kada se ne bi obavljao domaćinski ili njegovateljski rad, tvornice, bolnice, uredi, trgovine i druge ustanove bi prestale funkcionirati. To se ne uzima u obzir kada gradske vlasti odlučuju o proračunu. Bez subvencioniranja njegovateljski rad postaje privatna dužnost ženskih radnica, a ne odgovornost cijelog društva. Žene će ostati kod kuće s djecom ili će breme brige o djeci prenijeti na bake.

Njegovatelji/ce zarađivat će crkavice, a samohrani roditelji kao i oni koji se brinu o osobama s posebnim potrebama i bolesnicima neće dobiti nikakvu novčanu potporu. Umjesto razvoja, dobit ćemo siromaštvo.

Državna politika i činovi gradskih vlasti ne mogu se podčiniti organizaciji sportskih događaja. Naše se zajednice moraju organizirati tako da se prvo ispuni potreba za obrazovanjem i skrbi. Tako bismo mogli poboljšati životne uvjete svih građana/ki. Zato zahtijevamo da ova pitanja postanu politički prioritet, a ne robovski okovi žena.

Naše svakodnevne zajedničke potrebe mogu se ispuniti, kada se promijene politički prioriteti. Trebamo povoljno komunalno stanovanje i jednak pristup besplatnom obrazovanju. Trebamo besplatne obične dječje vrtiće kao i one s dnevnim boravkom, skrb za starije i nemoćne, kulturne centre koji će moći dobro funkcionirati, kvalitetno i pristupačno zdravstvo, povoljan i efikasan javni prijevoz. Neoliberalna država ili “grad-poduzeće” uništavaju prava građana/ki kao i životne osnove i trajna lokalna poduzeća, zato što se tako profiti prenose na financijska tržišta. Na dugovima gradova zarađuje nekolicina privilegiranih koji upravljaju bankama i odlučivanjem.

Želimo natrag što nam je oduzeto. Želimo sami donositi odluke o svom životu. Službeni slogan Eura 2012 je “Creating history together” (Stvarajmo povijest zajedno). Stvarajmo povijest zajedno, ali bez političkih i ekonomskih elita koje nas izrabljuju! Ne trebamo ih. Pustite nas da se organiziramo bez njih prema našim potrebama.