Occupy LSE – Free University of London: Zašto okupiramo

Studentsko zauzimanje glavne dvorane upravne zgrade Sveučilišta LSE započelo je 17. ožujka 2015. Zahtijevaju uspostavu Slobodnog sveučilišta Londona koje ne bi podlijegalo profitnom motivu, kojim bi upravljali studenti i svi radnici Sveučilišta (kako akademski tako i ne-akademski) i koje bi bilo oslobođen prostor kritičkog mišljenja. U ovoj kolektivnoj izjavi objašnjavaju razloge svoje borbe te navode zahtjeve i ciljeve. “Kada sveučilište postane biznis cijeli se studentski život transformira. Kada sveučilište više brige posvećuje svojem imidžu, svojoj utrživosti i “dodanoj vrijednosti“ diploma koje dodjeljuje, tada student/ica prestaje biti student/ica – pretvara se u robu, a obrazovanje postaje uslugom.”


Okupacijom dvorane za sastanke u zgradi uprave Sveučilišta London School of Economics studenti tog sveučilišta pridružili su se pokretu u nastajanju koji se protivi neoliberalnom sveučilištu.


Okupirali smo Vera Anstey Suite, središnju dvoranu za sastanke upravne zgrade LSE-a. Zahtijevamo promjenu postojećeg sveučilišnog sustava.

LSE epitomizira neoliberalno sveučilište. Sveučilišta u sve većoj mjeri uvode privatizirani, profitom pogonjeni, birokratski „poslovni model“ visokog obrazovanja, koji studente veže za velike dugove, pretvara sveučilište u tvornicu diploma a studente u konzumente.

LSE je postao uzor prema kojem se provodi transformacija drugih sveučilišnih sustava kako u Britaniji tako i drugim zemljama. Golema zaduženost sveučilištâ, mjerila efikasnosti koja postavlja tržište i podčinjavanje obrazovanja interesima korporacija dubinski su izopačili način razmišljanja o svrsi sveučilišta i obrazovanja.

Zahtijevamo obrazovanje koje oslobađa – ono na kojem ne stoji cijena. Želimo sveučilište kojim će upravljati studenti, predavači i ostali njegovi radnici.

Kada sveučilište postane biznis cijeli se studentski život transformira. Kada sveučilište više brige posvećuje svojem imidžu, svojoj utrživosti i „dodanoj vrijednosti“ diploma koje dodjeljuje, tada student/ica prestaje biti student/ica – pretvara se u robu, a obrazovanje postaje uslugom. Borba protiv institucionalnog seksizma i rasizma, kao i za bolje uvjete rada sveučilišnog osoblja i predavača, postaju distrakcije takvim institucijama usmjerenima na stjecanje profita.

U svojoj se borbi pridružujemo drugim borbama u Velikoj Britaniji, drugim zemljama Europe i svijeta. One imaju za cilj suprotstaviti se i odbaciti ovaj sustav koji nije promijenio tek obrazovanje već i društvo u cijelosti. Od okupacija sveučilišta u Sheffieldu, Warwicku, Birminghamu i Oxfordu do aktualnog kolektivnog preuzimanja Sveučilišta u Amsterdamu – studenti su jasno pokazali da se jednostavno ne može dopustiti nastavljanje postojećeg sustava.

U ovoj borbi nismo sami.

Zašto Occupy?

Cilj ove okupacije je da stvorimo otvoreni, kreativni i oslobođeni prostor u kojem svi mogu sudjelovati u izgradnji novog, direktno-demokratskog, nehijerarhijskog i svima dostupnog obrazovanja – da stvorimo Slobodno sveučilište Londona.

Taj će prostor biti organiziran oko pokretanja radionica, diskusija i sastanaka s ciljem slobodne razmjene ideja. Znanje nije roba već nešto samo po sebi dragocjeno i vrijedno. Želimo dokazati, pa makar u ovom ograničenom vremenu i prostoru, da obrazovanje može biti besplatno.

Ovaj oslobođeni prostor također treba biti prostor za otvorenu raspravu o smjeru u kojem se kreću ovo sveučilište i naš cjelokupni obrazovni sustav. Želimo naglasiti da ovaj proces nije otvoren samo za studente – potičemo na sudjelovanje svo osoblje LSE-a, kako akademske radnike tako i ne-akademske.

Naša borba temelji se na principima jednakosti, direktne demokracije, solidarnosti, uzajamne pomoći i podrške. Ovo su naši sadašnji zahtjevi – pozivamo sve da otvoreno o njima raspravljamo, debatiramo i nadopunjujemo ih.

1. Besplatno i svima dostupno obrazovanje koje nije usmjereno na profit

– Zahtijevamo da uprava LSE-a pritisne vladu da ukine školarine kako za domaće tako i za međunarodne studente.

2. Radnička prava

– U solidarnosti s radnicima LSE-a zahtijevamo stvarnu sigurnost zaposlenja, kraj ugovora s nestalnim radnim vremenom, poštene plaće za obavljen rad i drastično smanjivanje razlike između najviše i najslabije plaćenih zaposlenika.

3. Stvarna sveučilišna demokracija

– Zahtijevamo osnivanje vijeća sastavljenog od studenata i osoblja Sveučilišta koje bi izravno birali studenti, akademsko i neakademsko osoblje, a koje bi bilo odgovorno za donošenje svih odluka koje se tiču upravljanja Sveučilištem.

4. Deinvestiranje

– Zahtijevamo da LSE prekine svoje veze s izrabljivačkim i destruktivnim organizacijama, tj. onih koje su upletene u ratove, vojne okupacije i uništavanje planeta. To se odnosi (no nije na to ograničeno) na trenutno i neodgođeno deinvestiranje iz industrije fosilnih goriva i svih korporacija koje stječu profit u okupaciji Palestine od strane Izraela.

5) Oslobođenje

– Zahtijevamo da LSE promijeni svoju politiku koja se tiče uznemiravanja, te da provodi nultu toleranciju na uznemiravanje.

– Zahtijevamo da LSE ne provede tzv. Protuteroristički zakon, koji kriminalizira neslaganje i drugačije mišljenje te posebice cilja na muslimanske studente i osoblje.

– Zahtijevamo da se policiji zabrani pristup sveučilišnom kampusu.

– Zahtijevamo da se LSE pretvori u oslobođen prostor bez rasizma, seksizma, homofobije, diskriminacije osoba s invaliditetom, transfobije i vjerske diskriminacije.

– Zahtijevamo da LSE odmah vrati na snagu stari etički kodeks i učini ga pravno obvezujućim, u skladu s prijedlogom kojeg je nedavno izglasalo Studentski savez LSE-a (LSESU).

– Zahtijevamo da LSE zajamči sigurnost i jednakost međunarodnih studenata, osobito s obzirom na njihov neizvjesni status po pitanju trajanja viza, te da ih potpuno uključi u naš projekt slobodnog sveučilišta.


S engleskog preveo Damjan Rajačić




Fotografije preuzete sa stranice Occupy LSE.



Vezani članci

  • 7. kolovoza 2019. Spomenik nacionalističkoj pomirbi Revizionističkim konceptom narodne, odnosno nacionalne pomirbe nastoji se prekrojiti povijest zemalja s iskustvom građanskog rata. Bilo da je riječ o SAD-u, Rusiji, Španjolskoj ili zemljama bivše Jugoslavije, primjena ovog načela je neumoljiva. U Sloveniji, gdje je ideja narodne pomirbe dobila zalet u liberalno-disidentskim krugovima osamdesetih, partizanske borce odnedavno se „Spomenikom žrtvama svih ratova“ komemorira zajedno s fašističkim kolaboracionistima protiv kojih su se borili, po ključu „nije bitno jesmo li komunisti ili nacionalisti, sve dok je nacija na prvom mjestu“.
  • 31. srpnja 2019. Skvotiranje je deo stambenog pokreta Teorijska i politička razmatranja praksi skvotiranja moraju uzeti u obzir sve veći broj ljudi koji ostaje bez krova nad glavom zbog nemogućnosti otplate stambenih kredita, preniskih plaća te vrtoglavog rasta cijena najma, kao i historijske borbe za stanovanje te organiziranje u lokalnim zajednicama. Izostanak adekvatne socijalne raspodjele stambenog prostora i sve učestalije deložacijske prijetnje u Srbiji su pokrenule val recentnih borbi koje ukazuju na važnost uspostavljanja saveza militantnih i drugih oblika skvoterskih praksi te politički snažnog stambenog pokreta.
  • 31. srpnja 2019. Igra prijestolja i Khaleesi od liberala Jesu li kraljevi i kraljice češće bili nositelji emancipatornih ili retrogradnih tendencija? Jesu li usporedbe između Daenerys Targaryen i današnjih političkih liderica nakon dramatičnog završetka Igre prijestolja izgubile ili dobile na težini? Pozivajući se na karakteristike feudalnih vlastodržaca iz stvarne povijesti, James Crossley, profesor na Sveučilištu u Twickenhamu koji se bavi temama politike i religije, ističe kako je kraj serije barem u historijsko-političkom smislu očekivan, a bijes dijela obožavatelja neopravdan.
  • 31. srpnja 2019. Tko su ultrakonzervativci? Djelovanje ultrakonzervativnih inicijativa, udruga i stranaka u Hrvatskoj, ali i diljem Europe i svijeta, govori nam da se ne radi o vjerskim organizacijama, već o sve snažnijim elementima dobro umreženih političkih pokreta čiji štetni, protusocijalni i antidemokratski programi udaraju po najslabijim društvenim grupama. Sa stranice društvenog kolektiva za demokraciju i socijalizam ISKRA prenosimo FAQ o ultrakonzervativcima.
  • 30. srpnja 2019. Spiritualnost kapitalizma Iako new age spiritualnom šminkom zakriva društvene koordinate kapitalizma kao sustava proizvodnje fokusiranog na oplođivanje novca, njegove tehnike i prakse korespondiraju potrebi da se pojedinačno nosimo s nestalnošću i prolaznošću u razvijenom kapitalizmu, odnosno napustimo ideju o trajnom vezivanju uz stvari i ljude uime vježbanja spremnosti za neprestane promjene i odricanja.
  • 19. srpnja 2019. Na braniku kluba, kvarta i antifašizma Solidarnost s lokalnom zajednicom, napadački nogomet, rezultatski usponi i padovi, politički angažman i podrška vjernih ultrasa Bukanerosa, sukobi s upravom – sve ovo dio je svakodnevnice španjolskog drugoligaša Raya Vallecana, jednog od simbola antisistemske borbe u sportu, koji uskoro kreće u novu sezonu. Koegzistencija progresivnih vrijednosti, navijača i kluba nastalog usred siromašnog madridskog kvarta Vallecasa u vrijeme revolucionarnih previranja, opetovano apostrofira da su borbe i inicijative van terena barem jednako bitne kao i nadmetanje igrača na njemu.
  • 17. srpnja 2019. Syriza je poražena, ali Tsiprasov pohod na lijevi centar se nastavlja Na nedavnim prijevremenim grčkim općim izborima pobijedila je desna stranka Nova demokracija. Stranka Alexisa Tsiprasa, Syriza, napušta vlast, ali na osnovu izbornog rezultata od 31,5% ostaje u parlamentu, gdje će svoj imidž pokušati graditi hegemonizacijom lijevog centra, u svrhu čega su već implementirana određena kadrovska rješenja te marketinško-ideološki rebrending. Najveći izazov predstavlja joj iznalaženje kompenzacije za aktivnost u stranačkoj bazi, koju je ova „kartel-stranka“ neutralizirala još tijekom Tsiprasova konsolidiranja unutarstranačke moći oko uskog kruga suradnika.
  • 9. srpnja 2019. Tragovima devedeset devete: između imperijalizma i nacionalizma Nedavno je navršeno 20 godina od završetka rata na Kosovu, posljednjeg poglavlja tragičnih devedesetih. Dugogodišnji napori srpskih i jugoslavenskih političkih elita da Albancima oduzmu pravo na samoopredjeljenje stvorili su napete međuetničke odnose koji se otada nisu bitno poboljšavali, a samim ratom i imperijalističkom agresijom na Srbiju već dugi niz godina uspješno manipuliraju vladajuće nacionalističke garniture. Naši sugovornici_ce razmatraju kako bi se progresivne snage trebale suprotstaviti dominantnim narativima i zauzeti stav naspram dobro poznatih neprijatelja ljevice na ovim prostorima: imperijalizma i nacionalizma.
  • 30. lipnja 2019. O povijesnoj genezi autorskih prava Naturalizacija legalističkog pristupa pitanju autorstva, koja u javnom diskursu i danas hrani mit o umjetniku kao geniju, počiva na marginalizaciji historijata konceptualnih prijepora i društveno-političkih borbi koje su još u 18. stoljeću oblikovale i iznjedrile institut autora i autorskih prava.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve