Rezervna armija – pandemijsko izdanje

"Zbog načina na koji je američka ekonomija trenutno konfigurirana, privatna poduzeća počet će zapošljavati radnice i radnike i smanjivati rezervnu armiju tek kada im to postane profitabilno. Radnici i radnice će pak biti prepušteni na milost i nemilost tih odluka i, posljedično, na agregatnoj razini nastaviti gubiti naspram njihova suparnika, korporacija koje neovisno o ikome donose odluke o zapošljavanju."

Tisuće radnika i radnica maršira pored zgrade američkog Kongresa u Maršu gladnih (Hunger March), zahtijevajući osiguranje za nezaposlene, Washington D.C., 7. prosinca 1931. (izvor: Washington Area Spark @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Znate da je situacija ozbiljna – i da će biti još gora – kada se srednjostrujaške novine poput Washington Posta pozivaju na Mora:
Ono što je Karl Marx nekoć nazivao „rezervnom armijom nezaposlenih“ vjerojatno će zadržavati rast nadnica kako oporavak bude odmicao.
Unatoč navodnicima, Marx se nikada nije poslužio tom konkretnom frazom. Ukazivao je na „rezervnu industrijsku armiju“ ili „relativni višak populacije“ (u dvadeset i petom poglavlju prvog toma Kapitala), koje je tumačio kao rezultat, ali i uvjet kapitalističkog rasta.
Karakteristični smjer kojim se kreće moderna industrija, tj. desetogodišnji ciklus (prekinut manjim oscilacijama) periodâ srednje aktivnosti, proizvodnje pod visokim pritiskom, krize i stagnacije, ovisi o neprestanoj formaciji, većoj ili manjoj apsorpciji, i ponovnoj formaciji rezervne industrijske armije, odnosno viška populacije. Promjenjive faze industrijskog ciklusa pak regrutiraju višak populacije, postajući jednim od najaktivnijih uzročnika njegove reprodukcije.
Štoviše, postojanje rezervne armije služi discipliniranju rada i obuzdavanju njegovih zahtjeva za većim nadnicama, budući da su zaposlene radnice i radnici prisiljeni natjecati se s nezaposlenim i podzaposlenim radnicima i radnicama za raspoloživa radna mjesta.
 
Osobno sam naizmjence koristio termine „rezervna armija nezaposlenih“, „rezervna armija nezaposlenih i podzaposlenih“ i „rezervna armija nezaposlenih, podzaposlenih i nisko plaćenih“ ne bih li manje-više govorio o istoj stvari. Kako je jasno vidljivo iz grafikona, rezervna armija odigrala je svoju ulogu: od 2000. godine, indeks udjela rada u nacionalnom dohotku SAD-a (plava linija, koja je 2007. bila na 100 posto) pao je sa 108,2 na 96,7 posto. Štoviše, linija koja pokazuje trend (crvena linija, koju sam prilagodio podacima polinomom petog stupnja) ne samo da pokazuje strelovit pad od prijelaza stoljeća, već se i vrlo malo pomakla tijekom takozvanog oporavka od Druge Velike Depresije.
 
Udio rada u nacionalnom dohotku SAD-a između 1994. i 2020. godine (izvor: Bureau of Labor Statistics)
 
Međutim, tako je izgledala situacija kada je stopa nezaposlenosti pala na čak 3,5 posto (u veljači ove godine). Sada je vrtoglavo porasla na 14,7 posto, prema službenim brojkama, a zapravo na barem 24,9 posto, prema mojim izračunima. Deseci milijuna novootpuštenih tijekom pandemijske karantene očigledno su popunili redove rezervne armije, kao i novoosiromašeni koji se pokušavaju registrirati za kompenzaciju za nezaposlene i čekaju u redovima ispred pučkih kuhinja u SAD-u.
 
Još ne znamo koliko će zapravo rezervna armija narasti, jer će to ovisiti i o novom zapošljavanju (neka poduzeća nastavljaju s radom i čak se proširuju ili pokušavaju ponovno otvoriti svoja vrata i vratiti se stvaranju profita), i o novim otkazima (kako druga poduzeća budu propadala i nikada se više ne otvorila ili kako ih budu kupovale druge kompanije koje su opstale).
 
Prema nedavnom istraživanju koje su proveli Jose Maria Barrero, Nick Bloom, i Steven J. Davis, šok prouzročen Covidom-19 kratkoročno je rezultirao trima novim zaposlenima na svakih deset otpuštenih. Međutim, na temelju dokaza koje su prikupili u anketi i historijskih dokaza o vezi otpuštanja i ponovnog primanja na posao, također procjenjuju da će 42 posto nedavnih otkaza izazvanih pandemijom rezultirati permanentnim gubitkom posla.
 
To znači da će se rezervna armija nezaposlenih i podzaposlenih radnica i radnika tijekom narednih mjeseci nastaviti povećavati. Očekujem da će to rezultirati daljnjim trendom opadanja udjela rada, koji je bio prisutan još i prije pandemije.
 
Zbog načina na koji je američka ekonomija trenutno konfigurirana, privatna poduzeća počet će zapošljavati radnice i radnike i smanjivati rezervnu armiju tek kada im to postane profitabilno. Radnici i radnice će pak biti prepušteni na milost i nemilost tih odluka i, posljedično, na agregatnoj razini nastaviti gubiti naspram njihova suparnika, korporacija koje neovisno o ikome donose odluke o zapošljavanju.
 
Kao što piše Marx,
Sada postaje očiglednom ludost ekonomske mudrosti koja radnicima propovijeda prilagođavanje vlastita broja potrebama kapitala (…) prva je riječ ove prilagodbe stvaranje relativnog viška populacije, ili rezervne industrijske armije, a posljednja: bijeda neprestano rastućeg sloja aktivne armije rada, kao i mrtvi teret pauperizma.
To će se u današnjem SAD-u promijeniti isključivo dođe li do transformacije ekonomije, primjerice, putem državnog programa otvaranja radnih mjesta (kakav je u Sjedinjenim Državama implementiran tijekom prve Velike depresije, kroz Ustanovu za poticanje rada (Works Progress Administration, WPA)) ili putem omogućavanja radnicima da imaju pravo glasa u odlukama o zapošljavanju (bilo zbog toga što sjede u upravljačkim odborima postojećih korporacija ili kroz proširenje broja poduzeća u radničkom vlasništvu).
 
Tek bi pomoću takvih promjena bilo moguće apsorbirati rezervnu armiju, prorijediti redove novoosiromašenih, te preokrenuti trend udjela rada u nacionalnom dohotku i potaknuti njegov rast.




Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Vezani članci

  • 12. srpnja 2020. Argumenti u korist javne prehrane Dok globalno 820 milijuna ljudi gladuje, a 57 milijuna u najbogatijim zemljama koristi besplatno dijeljenu hranu, najmanje trećina proizvedene hrane propada prije konzumacije. Postojeća proizvodnja, alokacija i priprema hrane bazirana je na tržišnim odnosima, kupovnoj moći pojedinaca i pojedinki te kućanskom radu. Javno zdravstvo, školstvo i skrb pokazuju da u nekim domenama postoje optimalnije i efikasnije solucije. Sustav javne prehrane dostupne cijelom stanovništvu mogao bi uključiti kapacitete privatnog sektora, osigurati pravedan otkup lokalno proizvedene hrane i staviti naglasak na ekološki održiva rješenja.
  • 12. srpnja 2020. Zašto su feminizam i antirasizam sastavni dijelovi klasne borbe "Ako na sistemsku emancipaciju i borbu protiv rasizma gledamo strukturno i kroz historijsko-materijalističku perspektivu, uvidjet ćemo i postati svjesni nečega posve drukčijeg: naime, da su rasizam i institucionalni patrijarhat među temeljnim podsistemima kapitalističke eksploatacije čovjeka od čovjeka, a ne neke po sebi postojeće usporedne institucije i pripojeni dijelovi tog sistema, što nam je još davno precizno objasnio i razložio upravo socijalistički feminizam, koji je sve te mehanizme odavno razotkrio. Feminizam u tom smislu nije potrebno instrumentalizirati i podređivati klasnoj borbi. Upravo suprotno: on funkcionira kao mjesto uvida i širenja svijesti (neosviještenih) socijalista i socijalistkinja. Iz svega navedenog proizlazi da je razdvajanje i umjetna podjela borbe za sistemsku emancipaciju žena i rasijaliziranih Drugih od klasne borbe nije samo kontraproduktivna, nego i nešto mnogo gore: (nesvjesni i nehotični) pucanj socijalista i socijalistkinja u vlastitu glavu, ali i srce."
  • 12. srpnja 2020. Vučićeva izborna Pirova pobeda Unatoč pokušajima da spuštanjem izbornog cenzusa za ulazak u Narodnu skupštinu i drugim intervencijama u izborni proces te mobilizacijom kapaciteta vlastite stranke fingira demokratsku pluralnost, a suočen s opozicijskim bojkotom izbora poveća izlaznost, kako bi svojoj predvidljivoj pobjedi prije svega u očima europske javnosti priskrbio demokratski legitimitet, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji u dobroj mjeri kroji politički život u zemlji, nije uspio u namjeri da izbjegne bjeloruski scenarij – parlament bez opozicije. U idućem tekstu, autor analizira aktualnu prosvjednu situaciju u Srbiji.
  • 5. srpnja 2020. Proučavanje Marxa nije za elitiste "Čitanje Marxove teorije nije samo za samodopadne naučenjake – samo pitajte milijune radnica i radnika čije su ideje o ulozi koju bi mogli imati u promjeni svijeta bile transformirane kako promišljanjem, tako i praksom."
  • 5. srpnja 2020. Želite se boriti protiv siromaštva? Dajte siromašnima novac. "Nedavno objavljena istraživanja potvrđuju da je stopa siromaštva pala u travnju i svibnju, zahvaljujući federalnoj pomoći uslijed pandemije korona virusa. Pomislili biste da će to uvjeriti tvorce politika da nastave s takvom pomoći, ali to se ne događa – naime, pristup SAD-a socijalnoj skrbi krivo je usmjeren i okrutan."
  • 5. srpnja 2020. Kratka povijest Jordana Petersona "Poruka Jordana Petersona je jednostavna: „zlo“ je inherentno ljudskoj vrsti, a dominacija određenih ljudi nad drugima biološki je utemeljena."
  • 28. lipnja 2020. Izbori 2020: Budućnost parlamentarne političke diskusije U prvom su planu nadolazećih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj dvije najveće stranke, obje izašle iz procesa unutarnje konsolidacije oko figura svojih lidera. Ekstremna desnica, koju je HDZ proteklih godina odbacio, prijeti ostvariti povijesno dobar rezultat i trajno poremetiti dugogodišnju političku ravnotežu. Međutim, u Sabor bi mogla ući i lijevo-zelena koalicija te konačno uvesti nove političke modele i koncepte u hrvatski parlamentarizam.
  • 28. lipnja 2020. Nemiri Stonewalla "Danas je prvi dan Mjeseca ponosa, proslave Stonewallskih nemira iz 1969. godine. Ustanci trenutno izbijaju diljem zemlje. Današnji bogati bijeli gej muškarci možda se protive „nasilju“, ali povijest LBGTQ+ pokreta pokazuje da se neredi ugnjetavanih ljudi tiču oslobođenja."
  • 21. lipnja 2020. Martin Luther King znao je da nema ničega mirnog u nenasilju ako se provodi kako spada Daleko od srednjostrujaške aklamacije nenasilnog djelovanja svedenog na moralni nagovor, širenje utjecaja u postojećim institucijama i pristojne, pacifizirane prosvjede, Kingov zagovor nenasilja kao metode gnjevnog, ali staloženog suprotstavljanja sistemskom nasilju kroz kolektivnu direktnu akciju koja remeti normalno funkcioniranje društva, taktičke je prirode. Radikalna rekonstrukcija američkog društva na kakvoj je radio iziskivala je da se gnjev transformira u moć putem angažmana duljeg trajanja, umjesto da se opravdano, ali reaktivno troši u neredima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve