Lazar Petković15. studenoga 2025.Zapisi iz robnog društvaU ovom književno-teorijskom eksperimentu autor donosi observacije o tome kako robno društvo proizvodi i preoblikuje prostor i prostornost, iskustvo i čulnost, brišući njihove povijesne slojeve i mogućnosti drugačijeg života. Ispreplićući osobno sjećanje s analizom urbanizma i arhitekture te kritičkom teorijom, tekst razotkriva procese restauracije kapitalističkih odnosa u prostoru manjeg postsocijalističkog grada. Posebna se pažnja posvećuje dinamici nestajanja, inkorporacije i refunkcionalizacije prostora kao ključnim mehanizmima kapitalističke prostorne dominacije. Leskovački sajam pojavljuje se kao kondenzirana figura tranzicije – mjesto sudara kolektivne memorije, modernističkog nasljeđa i nasilne komodifikacije.
Marko Kostanić19. listopada 2025.Marx između psovke i analizeMarx se u javnom životu danas pojavljuje kao psovka ili simbol ekstremizma, ponekad i kao nostalgija, dok njegova misao u intelektualnom polju egzistira uglavnom kao luksuzna disciplina. Autor pokazuje kako povijesni zaokret marksizma – od analitičkog alata za kritiku kapitalizma do kulturnog instrumenta konzumiranog na leđima radničke klase i aproprirane klasne analize desnice – zahtjeva ponovno čitanje Marxa, ne samo za razumijevanje suvremenih klasnih i političkih procesa, već i za otvaranje prostora imaginacije društava izvan kapitalizma.
Žarko Cicović21. rujna 2025.Gotički marksizam i novi američki horor filmU novom američkom hororu kapitalizam se sve češće pojavljuje kao čudovišna sila koja doslovno organizira život i smrt, raspoređujući tijela, vrijeme i prostor prema logici ekstrakcije vrijednosti. Polazeći od teorijskih okvira gotičkog marksizma, autor na nizu filmskih primjera analizira aktualni val horora kao žanr u kojem apstraktni odnosi kapitala poprimaju monstruozne, ali sve materijalnije oblike. Novi horor pritom dijelom napušta žanrovske konvencije, a dijelom ih reartikulira: kapitalističko nasilje utjelovljuje se u klaustrofobičnim pejzažima i arhitekturama, disciplinirajućim zvučnim pejzažima te tijelima koja pucaju pod pritiskom reproduktivnih i radnih zahtjeva.
David Šporer23. rujna 2024.Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizamNa tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
Seminar9. svibnja 2024.Antikapitalistički seminarSlobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
Lazar Petković4. prosinca 2023.Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalizeEmocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
Nina Čolović20. studenoga 2023.Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique WittigRecepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
Michael Roberts22. lipnja 2022.Kriptovalute su beskorisne za društvene potrebeZa vrijeme gostovanja na 15. Subversive festivalu, razgovarali smo s poznatim britanskim ekonomistom i aktivistom radničkog pokreta, Michaelom Robertsom. Dotakli smo se brojnih tema koje se tiču današnje globalne političke ekonomije, relevantnosti Marxa za razumijevanje aktualnog stadija kapitalizma te njegovih višestrukih kriza, alternativa kapitalističkom načinu proizvodnje, prekarnosti kriptovaluta te drugih relevantnih pitanja.
Seminar | Stipe Ćurković12. travnja 2022.Kapitalizam, klase i klasna politikaS obzirom na to da ne postoji koherentno određenje klase u Marxovom opusu, različite su i marksističke interpretacije koncepta klase i klasnih borbi. Ono što Neue Marx-Lektüre ističe kao strukturni koncept klase, razvija se kroz kritiku političke ekonomije u djelima iz Marxova „zrelog perioda“, odnosno u analizi kapitalističkog načina proizvodnje koju prije svega provodi u Kapitalu. Eksplanatorni dometi i granice ovog koncepta klase ostaju na razini apstrakcije kojom se pokazuje idealni presjek kapitalističkog načina proizvodnje, koji obuhvaća logiku rada, eksploatacije i klasnih odnosa u smislu strukturno nužnih značajki sistema. Međutim, historizacija, politizacija i subjektivizacija klasnih odnosa pokazuju da u stvarnosti nema apstraktnog proletarijata (niti apstraktnog kapitala), već su ovi odnosi uvijek orodnjeni, rasijalizirani itsl., kao i da se neposredni interesi nositelja_ica radne snage ‒ oblikovani strukturnim prinudama – ne preklapaju nužno s utopijskim horizontom interesa. Shodno tome, ni strukturna klasna analiza, niti historijsko-sociološka klasna analiza nemaju primat, već su jedna bez druge slijepe i prazne. Pogledajte snimku predavanja Stipe Ćurkovića, održanog u sklopu prošlogodišnjeg Antikapitalističkog seminara (plejlista).
Jeremy Gong5. srpnja 2020.Proučavanje Marxa nije za elitistePretpostavka da je proučavanje marksističke teorije namijenjeno samo nekolicini koja za to ima uvjete, protivna je historijskom iskustvu radnica i radnika koji su se samoobrazovali i samoosnaživali uz obilje socijalističke i marksističke literature. Vjerom u sposobnost svakoga da se uhvati ukoštac s čitanjem i obrazovanjem, te u svačije političke i organizacijske kapacitete, izbjegla se taktika vulgariziranja literature: radilo se na njezinoj dostupnosti, distribuciji i agitaciji. Čak i kada radnici i radnice nisu čitali_e knjige, pamflete i novine, bili_e su izloženi_e idejama i konceptima, uvučeni_e u sveobuhvatne strateške i političke rasprave, a ovakva visprena i kontinuirana edukacija čupala ih je iz uronjenosti u parohijalnu politiku i dominantnu ideologiju.
Cinzia Arruzza | Martin Beroš28. lipnja 2020.Onkraj logike paralelnih pokreta: treći feministički val kao klasna formacijaOslanjajući se na kritiku „logike paralelnih pokreta“ Lise Vogel, Cinzia Arruzza nadopunjuje teoriju socijalne reprodukcije klasnom analizom. Međutim, pojam klase kod Marxa je ambivalentan, a u marksističkoj tradiciji najčešće gravitira između objektivističkih i političkih interpretacija. Nastojeći da uobliči dinamičniji koncept klase, Arruzza se posebice nadovezuje na distinkciju Meiksins Wood, koja razumije klasu kao rezultat neurednog i složenog historijskog procesa klasne formacije, odnosno samokonstitucije, koji iziskuje i iskustvo borbe, a baziran je i na klasnoj situaciji, odnosno pozicioniranosti pojedinki i pojedinaca unutar društvenih hijerarhija sukladno objektivnim kriterijima. Ovakvo tumačenje omogućava da se uvidi kako i novi val feminističkih borbi – u čijem je središtu štrajk kao pokretačka snaga procesa feminističke antikapitalističke subjektivacije – ima klasni karakter. Donosimo snimku i tekstualni pregled predavanja.
David F. Ruccio14. lipnja 2020.Rezervna armija – pandemijsko izdanje"Zbog načina na koji je američka ekonomija trenutno konfigurirana, privatna poduzeća počet će zapošljavati radnice i radnike i smanjivati rezervnu armiju tek kada im to postane profitabilno. Radnici i radnice će pak biti prepušteni na milost i nemilost tih odluka i, posljedično, na agregatnoj razini nastaviti gubiti naspram njihova suparnika, korporacija koje neovisno o ikome donose odluke o zapošljavanju."
Koristimo kolačiće kako bismo osigurali bolje iskustvo pretraživanja naše web stranice. PrihvaćamPravila privatnosti
Zapisi iz robnog društva
U ovom književno-teorijskom eksperimentu autor donosi observacije o tome kako robno društvo proizvodi i preoblikuje prostor i prostornost, iskustvo i čulnost, brišući njihove povijesne slojeve i mogućnosti drugačijeg života. Ispreplićući osobno sjećanje s analizom urbanizma i arhitekture te kritičkom teorijom, tekst razotkriva procese restauracije kapitalističkih odnosa u prostoru manjeg postsocijalističkog grada. Posebna se pažnja posvećuje dinamici nestajanja, inkorporacije i refunkcionalizacije prostora kao ključnim mehanizmima kapitalističke prostorne dominacije. Leskovački sajam pojavljuje se kao kondenzirana figura tranzicije – mjesto sudara kolektivne memorije, modernističkog nasljeđa i nasilne komodifikacije.
Marx između psovke i analize
Marx se u javnom životu danas pojavljuje kao psovka ili simbol ekstremizma, ponekad i kao nostalgija, dok njegova misao u intelektualnom polju egzistira uglavnom kao luksuzna disciplina. Autor pokazuje kako povijesni zaokret marksizma – od analitičkog alata za kritiku kapitalizma do kulturnog instrumenta konzumiranog na leđima radničke klase i aproprirane klasne analize desnice – zahtjeva ponovno čitanje Marxa, ne samo za razumijevanje suvremenih klasnih i političkih procesa, već i za otvaranje prostora imaginacije društava izvan kapitalizma.
Gotički marksizam i novi američki horor film
U novom američkom hororu kapitalizam se sve češće pojavljuje kao čudovišna sila koja doslovno organizira život i smrt, raspoređujući tijela, vrijeme i prostor prema logici ekstrakcije vrijednosti. Polazeći od teorijskih okvira gotičkog marksizma, autor na nizu filmskih primjera analizira aktualni val horora kao žanr u kojem apstraktni odnosi kapitala poprimaju monstruozne, ali sve materijalnije oblike. Novi horor pritom dijelom napušta žanrovske konvencije, a dijelom ih reartikulira: kapitalističko nasilje utjelovljuje se u klaustrofobičnim pejzažima i arhitekturama, disciplinirajućim zvučnim pejzažima te tijelima koja pucaju pod pritiskom reproduktivnih i radnih zahtjeva.
Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizam
Na tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
Antikapitalistički seminar
Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize
Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig
Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
Kriptovalute su beskorisne za društvene potrebe
Za vrijeme gostovanja na 15. Subversive festivalu, razgovarali smo s poznatim britanskim ekonomistom i aktivistom radničkog pokreta, Michaelom Robertsom. Dotakli smo se brojnih tema koje se tiču današnje globalne političke ekonomije, relevantnosti Marxa za razumijevanje aktualnog stadija kapitalizma te njegovih višestrukih kriza, alternativa kapitalističkom načinu proizvodnje, prekarnosti kriptovaluta te drugih relevantnih pitanja.
Kapitalizam, klase i klasna politika
S obzirom na to da ne postoji koherentno određenje klase u Marxovom opusu, različite su i marksističke interpretacije koncepta klase i klasnih borbi. Ono što Neue Marx-Lektüre ističe kao strukturni koncept klase, razvija se kroz kritiku političke ekonomije u djelima iz Marxova „zrelog perioda“, odnosno u analizi kapitalističkog načina proizvodnje koju prije svega provodi u Kapitalu. Eksplanatorni dometi i granice ovog koncepta klase ostaju na razini apstrakcije kojom se pokazuje idealni presjek kapitalističkog načina proizvodnje, koji obuhvaća logiku rada, eksploatacije i klasnih odnosa u smislu strukturno nužnih značajki sistema. Međutim, historizacija, politizacija i subjektivizacija klasnih odnosa pokazuju da u stvarnosti nema apstraktnog proletarijata (niti apstraktnog kapitala), već su ovi odnosi uvijek orodnjeni, rasijalizirani itsl., kao i da se neposredni interesi nositelja_ica radne snage ‒ oblikovani strukturnim prinudama – ne preklapaju nužno s utopijskim horizontom interesa. Shodno tome, ni strukturna klasna analiza, niti historijsko-sociološka klasna analiza nemaju primat, već su jedna bez druge slijepe i prazne. Pogledajte snimku predavanja Stipe Ćurkovića, održanog u sklopu prošlogodišnjeg Antikapitalističkog seminara (plejlista).
Proučavanje Marxa nije za elitiste
Pretpostavka da je proučavanje marksističke teorije namijenjeno samo nekolicini koja za to ima uvjete, protivna je historijskom iskustvu radnica i radnika koji su se samoobrazovali i samoosnaživali uz obilje socijalističke i marksističke literature. Vjerom u sposobnost svakoga da se uhvati ukoštac s čitanjem i obrazovanjem, te u svačije političke i organizacijske kapacitete, izbjegla se taktika vulgariziranja literature: radilo se na njezinoj dostupnosti, distribuciji i agitaciji. Čak i kada radnici i radnice nisu čitali_e knjige, pamflete i novine, bili_e su izloženi_e idejama i konceptima, uvučeni_e u sveobuhvatne strateške i političke rasprave, a ovakva visprena i kontinuirana edukacija čupala ih je iz uronjenosti u parohijalnu politiku i dominantnu ideologiju.
Rezervna armija – pandemijsko izdanje
"Zbog načina na koji je američka ekonomija trenutno konfigurirana, privatna poduzeća počet će zapošljavati radnice i radnike i smanjivati rezervnu armiju tek kada im to postane profitabilno. Radnici i radnice će pak biti prepušteni na milost i nemilost tih odluka i, posljedično, na agregatnoj razini nastaviti gubiti naspram njihova suparnika, korporacija koje neovisno o ikome donose odluke o zapošljavanju."