Kultura otkazivanja: kritika ili napad?

Popularizirana MeToo heštegovima, uz glavno područje borbe na Twitteru, kultura otkazivanja jedna je od suvremenih formi (poglavito online) ostracizma. Ponekad se upućuje i na njezine demokratizacijske potencijale, jer javni bojkot onih koji bi inače bili imuni na bilo kakve posljedice za svoj govor i aktivnosti makar simbolički uzdrmava neke naizgled nedodirljive pozicije. Ipak, pored moralnih i političkih problema ovog fenomena ponekad bliskog online sramoćenju, zlostavljanju, maltretiranju, vigilantizmu i linčovanju, ostaju i njegove logičke kontradikcije, koje – ako se ne zadovoljavamo samo optužbama bez dokazivanja – valja stalno iznova propitivati. Upravo to čini i Natalie Wynn u svom video-eseju o činu otkazivanja.

Kadar iz video-eseja Canceling
Ima li kultura otkazivanja (cancel culture, call-out culture) politički-analitički potentno mesto u arsenalu levih strategija ili se ni u čemu ne razlikuje od ličnog napada na određene osobe? Da li se u njoj mogu pronaći novi oblici borbe protiv rasizma, seksizma, transfobije i sličnih problema u javnom prostoru ili se u njoj ne nalazi ništa više od iracionalnih izliva besa i optužbi koje reprodukuju nepoverenje prema takvim stavovima i politikama? Da li se kulturi otkazivanja pripisuje kritički potencijal ili se radi o razračunavanju sa neistomišljenicima_cama? Da li je „povlačenje podrške“ izraz glasa naroda ili opresiranih skupina, ili otvara prostor za bujanje onlajn satanizovanja bez ozbiljnijeg propitivanja i dokazivanja?
 
Natalie Wynn, filozofkinja, politička analitičarka i YouTuberka poznatija kao ContraPoints, u svom video-eseju o kulturi otkazivanja Canceling nastoji osvetliti neke od odgovora na ova pitanja i analizira neke od kontradikcija te najčešćih tropa koji se vezuju uz ovaj fenomen.
 
Prvi trop koji Wynn locira, analizirajući nekoliko slučajeva kenselinga (uključujući i sopstveno otkazivanje koje je doživela nakon jedne saradnje), naziva pretpostavkom krivice, što otkazivanje delom smešta u diskurs prava, uračunljivosti i krivice. Međutim, dok se u uvreženom pravnom razumevanju postupka protiv osobe optužene za prekršaj ili zločin pretpostavlja nevinost, pre nego što se bilo šta dokaže, u kulturi otkazivanja se često radije insistira na krivici pre bilo kakvog dubljeg zalaženja u analizu gesta zbog kojeg se vrši otkazivanje. Kada se neki gest jednom označi kao problematičan, najčešće je nakon toga veoma teško pokazati ga u drugačijem svetlu, bez obzira da li za to ima opravdanih razloga. Na taj način, stvar je manje-više zapečaćena, osoba stigmatizovana i moraće da se suoči sa određenim posledicama, jer je u slučaju otkazivanja optužba već dokaz.
 
Drugi trop koji Wynn adresira u vezi sa otkazivanjem jeste apstrakcija. Ukoliko, primera radi, neko u javnosti iznese šalu na račun neke marginalizovane grupe, taj se gest, bez pažljivijeg sagledavanja konkretne šale ili izjave, apstrakcijom može prevesti u tvrdnju da je osoba iznela rasistički/seksistički/homofobni i tome sličan stav. Iako postoje slučajevi u kojima se može nesumnjivo i na prvi pogled utvrditi da se radi o problematičnom gestu, postoje i slučajevi u kojima nam to ne može biti jasno bez detaljnijeg ispitivanja, na primer kada se radi o greški u izražavanju, nerazumevanju određene situacije i slično. Nerazumevanje bi, takođe, valjalo razlučiti od govora mržnje, što je suptilniji postupak za koji u kulturi otkazivanja često nedostaje prostora.
 
Treći trop koji karakteriše fenomen otkazivanja se može nazvati esencijalizacijom. Kultura otkazivanja najčešće nema nameru da gestove koje označava kao problematične podvrgne ozbiljnoj kritici i(li) analizi, već pravi skok od gesta ka osobi. Ako je, na primer, neko izjavio nešto što može uputiti na rasistički intoniran govor, veoma brzo se dolazi do suda u kojem se osoba koja je to izjavila proziva rasistom. Dakle, od izjave se odmah esencijalistički zaključuje o trajnijim karakteristikama osobe.
 
Četvrti trop Wynn naziva pseudo-moralizam ili pseudo-intelektualizam. Na ovoj se tački pita u kojoj se meri namera onih koji sprovode otkazivanje može opisati u terminima pokušaja da se zaista nešto promeni ili neko suoči sa posledicama svojih političkih gledišta, te da ih u tom procesu istinski promeni, nakon čega zaključuje da se veoma često radi o nekim drugim motivima ili ličnim interesima, koji sa preobražajem stavova nemaju mnogo dodirnih tačaka, iako se kriju iza njih.
 
Peti trop: nema opraštanja. Ovde se Wynn pita da li je ispravljanje greške u okviru kulture otkazivanja uopšte moguće. Uprkos ponekim izvinjenjima i sličnim pokušajima, odgovor je najčešće – ne. Izvinjenje se vidi kao očajnički pokušaj da se (sebično) ublaže efekti otkazivanja ili se ono prosto odbacuje kao neiskreno, neautentično i slično. Ako je neko napisao nešto politički nekorektno na Twitteru, teško da će to otvoriti ozbiljan drugarski razgovor u kojem se toj osobi nastoji ukazati na implikacije njegove izjave, ona odmah zaslužuje onlajn ostrakizam i to se gotovo nikada ne oprašta.
 
Šesti trop se odnosi na tranzitivna svojstva otkazivanja. Ako se osoba ‒ sa kojom neko sarađuje ili se na bilo koji način može dovesti u vezu sa njom ‒ vidi kao problematična, samim tim se problematičnim čini i onaj ko sa tom osobom sarađuje. Ovo dovodi do stigmatizovanja i otkazivanja saradnika_ca i prijatelja_ica. Posledice otkazivanja, prema tome, mogu se preneti i na osobe bliske onoj koju se otkazuje. U slučaju Natalie Wynn posledice su trpele osobe koje sa njom sarađuju ili joj pružaju podršku, a potom, lančano, i osobe koje su tim osobama bliske itd. To znači da neko može biti izložen efektima otkazivanja bez realnog učestvovanja u gestu koji je označen problematičnim: otkazan_a je iako nema nikakve veze sa time, već samo lično poznaje osobu koja ga je učinila.
 
Sedmi po redu navedeni trop nije usko vezan uz kulturu otkazivanja, ali bi u njoj mogao doći do izražaja. Radi se o onome što Wynn naziva dualizmom. Otkazivanje dovodi do veoma grube binarne podele na dobre i loše osobe, na one koji su na strani problema i onih koji se istom protive. Pritom se dobija utisak i da su svi koji su prepoznati na strani onih „loših“ u podjednakoj meri „loši“.
 
Pored navedenih tropa, ovde su se dotakla još neka bitna pitanja u okviru kulture otkazivanja, kao što su ona o tome da li otkazivanje podjednako pogađa one koji pripadaju višoj klasi u odnosu na kreatore_ke sadržaja na internetu koji joj ne pripadaju te da li u ovim strategijama možemo detektovati odraze klasnog antagonizma. Čini se da bi kultura otkazivanja u slučajevima sukoba onih koji putem ovih strategija pokušavaju „odozdo“ da uzdrmaju one koji zaposedaju neke privilegovane pozicije, poput bogatih javnih ličnosti ili akademske elite, mogla biti demokratična alatka. Međutim, pokazalo se da se za osobe iz više klase posledice otkazivanja najčešće svode na umanjivanje popularnosti, ali uglavnom im ne mogu naneti veću štetu. To ipak nije slučaj ukoliko se otkazuju osobe iz niže klase i marginalizovanih grupa.
 
Da bi transformativni potencijali ukazivanja na nekorektne diskurse u borbama protiv rasizma, seksizma, homofobije, transfobije itd. u javnom i onlajn prostoru došli do izražaja, čini se da je potrebno nešto više od emotivno nabijenog kritizerstva: kritika.


[LP, MS]










Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.






Vezani članci

  • 28. lipnja 2022. Palmino ulje: mazivo imperija Iako se to na prvi pogled možda ne čini, palmino ulje igra iznimno važnu ulogu u kontekstu suvremenog globalnog kapitalizma. Činjenica da ga pronalazimo u gotovo 50% prehrambenih proizvoda u našim dućanima samo je vrh ledenog brijega. Od kozmetičkih proizvoda, sredstava za čišćenje, podmazivanje, raznih aditiva u brojnim industrijama, palmino ulje je zaslužno za nevjerojatno veliki broj predmeta s kojima svakodnevno dolazimo u dodir, kao i za brojne svakodnevne prakse. Njegova obimna proizvodnja samim tim zahtijeva velike površine zemlje, enormne količine rada, te emitiranje nezanemarive količine zagađenja. Od ekonomskih do ekoloških učinaka i njegove bitne povijesne uloge u rasističkim kolonijalnim praksama, palmino ulje zbilja zaslužuje titulu podmazivača kapitalističkog imperija.
  • 22. lipnja 2022. Kriptovalute su beskorisne za društvene potrebe "Kriza omogućava zatvaranje ili spajanje nekompetitivnih kompanija koje ne stoje dobro; prolaženje kroz niz bankrota; otpuštanje radnika kako ih ne biste morali plaćati; zaustavljanje investicija u nove tehnologije itd. Oni koji prežive krizu potom mogu iznova pokrenuti ekonomiju uz višu profitnu stopu i nastaviti s proizvodnjom. Kapitalizam tako funkcionira i napreduje – ne ide u korist običnih ljudi. U ovakvoj se, prilično teškoj situaciji, nalazimo trenutno."
  • 17. lipnja 2022. Je li životinjska agrikultura jednako loša kao izgaranje fosilnih goriva? Iako ne polazi uvijek iz antispecističke pozicije, svijest o neodrživosti i štetnim utjecajima stočarstva pomalo jača u aktivističkim krugovima, ali i popularnoj kulturi. "Ljudi pojedu samo 55% kalorija svjetskih usjeva, dok je 36% stočna hrana (9% otpada na biogoriva). Ova ionako užasavajuća statistika zapravo je obrnuta diljem globalnog sjevera, Rusije i Brazila, pa 62% žitarica koje se uzgajaju u EU konzumira stoka. Unatoč apsurdnom argumentu da su vegani jednako odgovorni za klimatski krah, 77% soje u svijetu uzgaja se za prehranu životinja (samo 7% je za ljudsku prehranu)."
  • 30. svibnja 2022. Proglas Kolektiva rijeke Combahee Combahee River Collective sačinjavale su Crne lezbijske feministkinje i socijalistkinje koje su tijekom druge polovine 1970-ih prokrčile put važnim borbenim konceptima, političkim artikulacijama i antikapitalističkim praksama. Smatra ih se pretečom lijevih struja intersekcionalnog feminizma, jer su promišljanje oslobođenja Crnih žena utemeljivale kao oslobođenje svih potlačenih od isprepletenih vrsta opresije i eksploatacije koje kapitalistički sistem strukturno proizvodi i reproducira.
  • 15. svibnja 2022. Upravljanje stresom je podvala Cinizam korporativnih modela upravljanja stresom mjerljiv je samo time koliko je stres nusproizvod kapitalističkog sistema akumulacije profita. Rješenja koja neće biti puko palijativna treba tražiti u domeni politike namjesto u individualistički postavljenom idealu brige o sebi.
  • 9. svibnja 2022. Deficiti „dioničarske demokracije“ Lajtmotiv tačerizma, dioničarska demokracija, na tragu neoklasične maksime glasovanja novčanikom, daleko je od toga da bi bila dostojna da je nazivamo ekonomskom demokracijom, već se ispostavlja kao mehanizam reprodukcije nejednakosti, s detrimentalnim posljedicama po sustav mirovinskog osiguranja koji je postao isprepleten s financijskim sektorom, kao još jedan segment života koji je potpao pod štetni utjecaj financijalizacije.
  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 19. travnja 2022. „Crveni“ New Deal u Kini? Politike kineske države s obzirom na regulaciju nekih novih fleksibilnih oblika radnih praksi i aranžmana te slobodnotržišnih ambicija korporativnih giganata daju naslutiti pozitivne pomake u kineskom političko-ekonomskom krajoliku. Međutim, motivacija u njihovoj pozadini nije progresivna već izvire iz potrebe stabilizacije bujajućeg kineskog kapitalizma.
  • 8. travnja 2022. Protiv novog Hladnog rata Zabrinjavajuće intenziviranje kinesko-američkih odnosa u analizama dijela ljevice dovelo je do usporedbe s hladnoratovskom situacijom prošloga stoljeća. Iako umnogome neodgovarajuća, ova analogija ima smisla kada su u pitanju tropi i ideje koje su bile karakteristične za navedeni period. Od kempizma do idealizacije autoritarne Kine, dio ljevice nije u stanju kritički preispitati i situirati ovaj geopolitički sukob, a to je vidljivo i na primjeru nekih poznatijih figura poput Davida Harveyja i Naomi Klein. Razlog tome leži u nedostatku izvora, zastupljenosti i popularnosti gledišta kineske dijaspore, te slabom fokusu na postojeće alternativne izvore koji ukazuju na drugačije perspektive.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve