Maja Solar27. kolovoza 2025.Solidarnost kao tkivo revolucionarne politikeU podrobnijoj historijskoj i kritičkoj analizi pojma solidarnosti, autorica pokazuje kako je on u neoliberalnom kapitalističkom kontekstu izgubio svoje političko i klasno uporište te se pretvorio u moralnu gestu i afektivni digitalni refleks lišen stvarne subverzivne moći. Polazeći od razmatranja načina na koje su empatija i moral zamijenili političku organizaciju, tekst razotkriva kako se solidarnost sve češće svodi na individualni (ili kolektivni) čin suosjećanja, umjesto da djeluje kao kolektivna praksa otpora. Autorica pritom poziva na ponovno promišljanje solidarnosti kao istinski političke kategorije – ne kao emocionalnog odgovora na nepravdu, nego kao materijalne strategije zajedničke borbe protiv eksploatacije, nasilja i nejednakosti. U te svrhe se propituju i neki od načina organiziranja, poput uzajamne pomoći, direktne akcije i političke edukacije, koji se temeljno razlikuju od angažmana civilnog sektora, kulturnih ratova i influensinga.
Vladimir Milenković20. lipnja 2025.Kritičke teorije imperijalizma: naučno oruđe protiv geopolitičkih spekulacijaImperijalizam danas rjeđe dolazi u obliku tenka, a sve se češće manifestira kao razvojna strategija, upravljanje granicama, artikulira se putem humanitarne retorike ili tržišne logike. U tekstu autor mapira suvremene oblike imperijalne dominacije i pokazuje kako se moć redistribuira kroz globalne financijske tokove, sigurnosne režime i depolitizirane moralne narative. Razotkriva kako se kolonijalna matrica moći obnavlja kroz neoliberalne prakse, a stari obrasci dominacije održavaju i prilagođavaju novim oblicima globalnog kapitalističkog poretka.
Immanuel Wallerstein1. listopada 2024.Čitati Fanona u XXI vekuImmanuel Wallerstein aktualizira Fanonove misli u našem stoljeću – periodu u kojem se, po njemu, odvija dugi prelazak s postojećeg kapitalističkog svjetskog sistema ka nečemu što se još uvijek ne da jasno definirati. Autor izdvaja tri ključne Fanonove teme kao dileme koje u velikoj mjeri dijelimo s njim i njegovim vremenom: pitanje upotrebe nasilja kao političke taktike, pitanje i problem (nacionalnog) identiteta, te klase i klasne borbe. Ova otvorena pitanja u prelaznom periodu u kojem živimo zahtijevaju rigoroznu razradu, prikazujući suvremenu situaciju kao teorijski i politički izazov koji iziskuje dublje artikulaciju, a ne gotova rješenja. Fanon nas u XXI stoljeću, prije svega, uči da preispitujemo, umjesto da nasjedamo na pojednostavljene formule i zastarijele parole, a posvećenost propitivanju dekolonizacije, nezavisnosti i nacionalizma uzdrmava kruto, dogmatsko i okoštalo pristupanje ovim problemima na ljevici. Međutim, Fanon je ovdje prikazan drugačije od onoga kako ga se čitalo u postmodernom i postkolonijalnom miljeu, s onu stranu identitetskih politika i diskursa koji su ga rijetko čitali kao marksističkog mislioca, sudionika revolucionarnih pokreta, te kao antinacionalista i antikapitalista.
Seminar9. svibnja 2024.Antikapitalistički seminarSlobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
Maja Solar2. prosinca 2023.Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosaUnatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
Vladimir Milenković20. lipnja 2023.Materijalistička kritika građanske jugonostalgijePostoje različite jugonostalgije, među kojima je i ona (malo)građanskog ili liberalnog tipa. Osim fokusa na određeni (uži) period Jugoslavije, ideju socijalizma razmatra kroz pojednostavljenu predstavu povijesti kao sukoba „modernizma“ i „antimodernizma“, te „individualizma“ i „kolektivizma“. Socijalizam se zamišlja više kao „životni stil“, ispražnjen od emancipatornog političkog sadržaja, a nit vodilja zapravo je uklapanje u svjetski poredak slobodnog tržišta – ova kulturna imaginacija prije svega žali što je propuštena karta za „pravi“ kapitalizam. Za razliku od idealističkog historijskog pristupa, materijalistička analiza Jugoslaviji pristupa kroz analizu klasnih odnosa, a umjesto na potrošačke standarde, usredotočuje se na radničku participaciju u proizvodnji (samoupravne ekonomije, politike, tendencije, krize i neuspjehe). Materijalistička analiza državnog socijalizma utoliko nije nostalgična, nego kritička.
Seminar29. travnja 2023.Antikapitalistički seminarSlobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju treći po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Bavit ćemo se kapitalističkim obrazovanjem, odnosom eksploatacije i opresivnih ejblističkih režima, orodnjenim nasiljem, pitanjem nacionalizma, slijepim pjegama u primjenama pojmova roda, spola i klase, političkom ofenzivom na transrodnu zajednicu, umjetničkim radom te kritičkim čitanjem popularne kulture. Prijave traju do 10. svibnja 2023. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 15. do 20. svibnja. Vidimo se!
Ashley R. Bohrer29. listopada 2022.Ljudi svakodnevno proizvode teorijuOdnos teorije i prakse je odnos uzajamnosti i prepletanja: oni koji imaju privilegiju da se akademski bave teorijom već koriste znanja i materijale onih koji se bave aktivizmom, dok aktivisti_kinje također kroz svoju praksu proizvode teoriju i znanja koja idu iz razumijevanja poveznica između nasilja, opresija i eksploatacija koje proizvodi kapitalistički sistem. Teorija, koja nastaje svaki put kada se odmaknemo od uronjenosti u situaciju i promišljamo je, kolektivna je proizvodnja znanja. Međutim, akademske teorije - koje su oblikovane određenim setom vještina, pravilima i standardima koji su zasnovani na hijerarhijama te konkurentskim odnosima na tržištu znanja - često većini ljudi nisu pristupačne, niti su sve teorije u emancipatorskim borbama strateški i politički upotrebljive. Stoga je za društvene pokrete od suštinskog značaja i rad na političkoj edukaciji, stvaranju zajedničkog i pristupačnog jezika, izgradnji solidarnosti, uviđanju da su borbe i historijski povezane te da se iz historije ipak puno toga može naučiti. O ovim problematikama, kao i o nijansama intersekcionalnosti, vezama s marksizmom, o kritici radikalnog feminizma, o rodno uvjetovanom nasilju, o naseljeničkom kolonijalizmu, o književnim i filmskim prikazima opresije, razgovarali smo u ljeto 2022. s Ashley R. Bohrer, autoricom knjige „Marxism and Intersectionality: Race, Gender, Class and Sexuality under Contemporary Capitalism“.
Promjena okvira29. kolovoza 2020.Promjena okvira #49 – Holly LewisU četrdesetdevetoj bilingvalnoj epizodi emisije Promjena okvira pogledajte intervju s filozofkinjom i kvir marksistkinjom Holly Lewis, profesoricom sa Sveučilišta u Austinu te suosnivačicom međunarodne istraživačke platforme Sexuality and Political Economy Network. Intervju je snimljen u siječnju ove godine u Zagrebu, gdje je Lewis održala seminar u okviru Škole neophodnog znanja, u organizaciji Multimedijalnog instituta MaMa. S Lewis smo razgovarali_e o razlikama između tradicionalnog i opozicijskog seksizma, heteronormativnosti, trans-isključivom radikalnom feminizmu, seksualnom radu te antikapitalističkim potencijalima kvirnosti. Nove epizode možete pratiti na Kanalu Ri, a dosad objavljene bilingvalne epizode potražite na plejlisti.
Lilijana Burcar12. srpnja 2020.Zašto su feminizam i antirasizam sastavni dijelovi klasne borbeKapital je strukturno ovisan o domestifikaciji žena i familijalizaciji socijalno-reproduktivnog rada, kao i o proizvodnji te institucionalnoj konsolidaciji konstrukata rasijaliziranog Drugog. Svođenjem feminizma i antirasističke borbe na politike identiteta, kojima je namjera režimom kvota kompenzirati stereotipni odnos prema ženama i rasijaliziranim osobama, zakrivaju se doprinosi socijalističkog feminizma kao feminističke klasne borbe za sistemsku emancipaciju sviju žena i dokidanje strukturnih nejednakosti, a izmiče iz vida i uloga rasizma u smanjivanju vrijednosti rada, osiguravanju supereksploatacije i organizacijske razjedinjenosti radničke klase te legitimaciji imperijalističke eksproprijacije i porobljavanja autohtonog stanovništva.
Jeremy Gong5. srpnja 2020.Proučavanje Marxa nije za elitistePretpostavka da je proučavanje marksističke teorije namijenjeno samo nekolicini koja za to ima uvjete, protivna je historijskom iskustvu radnica i radnika koji su se samoobrazovali i samoosnaživali uz obilje socijalističke i marksističke literature. Vjerom u sposobnost svakoga da se uhvati ukoštac s čitanjem i obrazovanjem, te u svačije političke i organizacijske kapacitete, izbjegla se taktika vulgariziranja literature: radilo se na njezinoj dostupnosti, distribuciji i agitaciji. Čak i kada radnici i radnice nisu čitali_e knjige, pamflete i novine, bili_e su izloženi_e idejama i konceptima, uvučeni_e u sveobuhvatne strateške i političke rasprave, a ovakva visprena i kontinuirana edukacija čupala ih je iz uronjenosti u parohijalnu politiku i dominantnu ideologiju.
Marksističko-feministički kolektiv2. svibnja 2020.Sedam teza o socijalnoj reprodukciji i pandemiji COVID-19Članice Marksističko-feminističkog kolektiva iz antikapitalističke pozicije i okvira teorije socijalne reprodukcije demontiraju kapitalistički odgovor na aktualnu zdravstvenu krizu, uzimajući za polazišnu točku jedan od ključnih elemenata kapitalističkog sistema proizvodnje – rad koji proizvodi i održava život, a koji je istovremeno prva linija borbe protiv pandemije korona virusa.
Koristimo kolačiće kako bismo osigurali bolje iskustvo pretraživanja naše web stranice. PrihvaćamPravila privatnosti
Solidarnost kao tkivo revolucionarne politike
U podrobnijoj historijskoj i kritičkoj analizi pojma solidarnosti, autorica pokazuje kako je on u neoliberalnom kapitalističkom kontekstu izgubio svoje političko i klasno uporište te se pretvorio u moralnu gestu i afektivni digitalni refleks lišen stvarne subverzivne moći. Polazeći od razmatranja načina na koje su empatija i moral zamijenili političku organizaciju, tekst razotkriva kako se solidarnost sve češće svodi na individualni (ili kolektivni) čin suosjećanja, umjesto da djeluje kao kolektivna praksa otpora. Autorica pritom poziva na ponovno promišljanje solidarnosti kao istinski političke kategorije – ne kao emocionalnog odgovora na nepravdu, nego kao materijalne strategije zajedničke borbe protiv eksploatacije, nasilja i nejednakosti. U te svrhe se propituju i neki od načina organiziranja, poput uzajamne pomoći, direktne akcije i političke edukacije, koji se temeljno razlikuju od angažmana civilnog sektora, kulturnih ratova i influensinga.
Kritičke teorije imperijalizma: naučno oruđe protiv geopolitičkih spekulacija
Imperijalizam danas rjeđe dolazi u obliku tenka, a sve se češće manifestira kao razvojna strategija, upravljanje granicama, artikulira se putem humanitarne retorike ili tržišne logike. U tekstu autor mapira suvremene oblike imperijalne dominacije i pokazuje kako se moć redistribuira kroz globalne financijske tokove, sigurnosne režime i depolitizirane moralne narative. Razotkriva kako se kolonijalna matrica moći obnavlja kroz neoliberalne prakse, a stari obrasci dominacije održavaju i prilagođavaju novim oblicima globalnog kapitalističkog poretka.
Čitati Fanona u XXI veku
Immanuel Wallerstein aktualizira Fanonove misli u našem stoljeću – periodu u kojem se, po njemu, odvija dugi prelazak s postojećeg kapitalističkog svjetskog sistema ka nečemu što se još uvijek ne da jasno definirati. Autor izdvaja tri ključne Fanonove teme kao dileme koje u velikoj mjeri dijelimo s njim i njegovim vremenom: pitanje upotrebe nasilja kao političke taktike, pitanje i problem (nacionalnog) identiteta, te klase i klasne borbe. Ova otvorena pitanja u prelaznom periodu u kojem živimo zahtijevaju rigoroznu razradu, prikazujući suvremenu situaciju kao teorijski i politički izazov koji iziskuje dublje artikulaciju, a ne gotova rješenja. Fanon nas u XXI stoljeću, prije svega, uči da preispitujemo, umjesto da nasjedamo na pojednostavljene formule i zastarijele parole, a posvećenost propitivanju dekolonizacije, nezavisnosti i nacionalizma uzdrmava kruto, dogmatsko i okoštalo pristupanje ovim problemima na ljevici. Međutim, Fanon je ovdje prikazan drugačije od onoga kako ga se čitalo u postmodernom i postkolonijalnom miljeu, s onu stranu identitetskih politika i diskursa koji su ga rijetko čitali kao marksističkog mislioca, sudionika revolucionarnih pokreta, te kao antinacionalista i antikapitalista.
Antikapitalistički seminar
Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa
Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
Materijalistička kritika građanske jugonostalgije
Postoje različite jugonostalgije, među kojima je i ona (malo)građanskog ili liberalnog tipa. Osim fokusa na određeni (uži) period Jugoslavije, ideju socijalizma razmatra kroz pojednostavljenu predstavu povijesti kao sukoba „modernizma“ i „antimodernizma“, te „individualizma“ i „kolektivizma“. Socijalizam se zamišlja više kao „životni stil“, ispražnjen od emancipatornog političkog sadržaja, a nit vodilja zapravo je uklapanje u svjetski poredak slobodnog tržišta – ova kulturna imaginacija prije svega žali što je propuštena karta za „pravi“ kapitalizam. Za razliku od idealističkog historijskog pristupa, materijalistička analiza Jugoslaviji pristupa kroz analizu klasnih odnosa, a umjesto na potrošačke standarde, usredotočuje se na radničku participaciju u proizvodnji (samoupravne ekonomije, politike, tendencije, krize i neuspjehe). Materijalistička analiza državnog socijalizma utoliko nije nostalgična, nego kritička.
Antikapitalistički seminar
Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju treći po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Bavit ćemo se kapitalističkim obrazovanjem, odnosom eksploatacije i opresivnih ejblističkih režima, orodnjenim nasiljem, pitanjem nacionalizma, slijepim pjegama u primjenama pojmova roda, spola i klase, političkom ofenzivom na transrodnu zajednicu, umjetničkim radom te kritičkim čitanjem popularne kulture. Prijave traju do 10. svibnja 2023. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 15. do 20. svibnja. Vidimo se!
Ljudi svakodnevno proizvode teoriju
Odnos teorije i prakse je odnos uzajamnosti i prepletanja: oni koji imaju privilegiju da se akademski bave teorijom već koriste znanja i materijale onih koji se bave aktivizmom, dok aktivisti_kinje također kroz svoju praksu proizvode teoriju i znanja koja idu iz razumijevanja poveznica između nasilja, opresija i eksploatacija koje proizvodi kapitalistički sistem. Teorija, koja nastaje svaki put kada se odmaknemo od uronjenosti u situaciju i promišljamo je, kolektivna je proizvodnja znanja. Međutim, akademske teorije - koje su oblikovane određenim setom vještina, pravilima i standardima koji su zasnovani na hijerarhijama te konkurentskim odnosima na tržištu znanja - često većini ljudi nisu pristupačne, niti su sve teorije u emancipatorskim borbama strateški i politički upotrebljive. Stoga je za društvene pokrete od suštinskog značaja i rad na političkoj edukaciji, stvaranju zajedničkog i pristupačnog jezika, izgradnji solidarnosti, uviđanju da su borbe i historijski povezane te da se iz historije ipak puno toga može naučiti. O ovim problematikama, kao i o nijansama intersekcionalnosti, vezama s marksizmom, o kritici radikalnog feminizma, o rodno uvjetovanom nasilju, o naseljeničkom kolonijalizmu, o književnim i filmskim prikazima opresije, razgovarali smo u ljeto 2022. s Ashley R. Bohrer, autoricom knjige „Marxism and Intersectionality: Race, Gender, Class and Sexuality under Contemporary Capitalism“.
Promjena okvira #49 – Holly Lewis
U četrdesetdevetoj bilingvalnoj epizodi emisije Promjena okvira pogledajte intervju s filozofkinjom i kvir marksistkinjom Holly Lewis, profesoricom sa Sveučilišta u Austinu te suosnivačicom međunarodne istraživačke platforme Sexuality and Political Economy Network. Intervju je snimljen u siječnju ove godine u Zagrebu, gdje je Lewis održala seminar u okviru Škole neophodnog znanja, u organizaciji Multimedijalnog instituta MaMa. S Lewis smo razgovarali_e o razlikama između tradicionalnog i opozicijskog seksizma, heteronormativnosti, trans-isključivom radikalnom feminizmu, seksualnom radu te antikapitalističkim potencijalima kvirnosti. Nove epizode možete pratiti na Kanalu Ri, a dosad objavljene bilingvalne epizode potražite na plejlisti.
Zašto su feminizam i antirasizam sastavni dijelovi klasne borbe
Kapital je strukturno ovisan o domestifikaciji žena i familijalizaciji socijalno-reproduktivnog rada, kao i o proizvodnji te institucionalnoj konsolidaciji konstrukata rasijaliziranog Drugog. Svođenjem feminizma i antirasističke borbe na politike identiteta, kojima je namjera režimom kvota kompenzirati stereotipni odnos prema ženama i rasijaliziranim osobama, zakrivaju se doprinosi socijalističkog feminizma kao feminističke klasne borbe za sistemsku emancipaciju sviju žena i dokidanje strukturnih nejednakosti, a izmiče iz vida i uloga rasizma u smanjivanju vrijednosti rada, osiguravanju supereksploatacije i organizacijske razjedinjenosti radničke klase te legitimaciji imperijalističke eksproprijacije i porobljavanja autohtonog stanovništva.
Proučavanje Marxa nije za elitiste
Pretpostavka da je proučavanje marksističke teorije namijenjeno samo nekolicini koja za to ima uvjete, protivna je historijskom iskustvu radnica i radnika koji su se samoobrazovali i samoosnaživali uz obilje socijalističke i marksističke literature. Vjerom u sposobnost svakoga da se uhvati ukoštac s čitanjem i obrazovanjem, te u svačije političke i organizacijske kapacitete, izbjegla se taktika vulgariziranja literature: radilo se na njezinoj dostupnosti, distribuciji i agitaciji. Čak i kada radnici i radnice nisu čitali_e knjige, pamflete i novine, bili_e su izloženi_e idejama i konceptima, uvučeni_e u sveobuhvatne strateške i političke rasprave, a ovakva visprena i kontinuirana edukacija čupala ih je iz uronjenosti u parohijalnu politiku i dominantnu ideologiju.
Sedam teza o socijalnoj reprodukciji i pandemiji COVID-19
Članice Marksističko-feminističkog kolektiva iz antikapitalističke pozicije i okvira teorije socijalne reprodukcije demontiraju kapitalistički odgovor na aktualnu zdravstvenu krizu, uzimajući za polazišnu točku jedan od ključnih elemenata kapitalističkog sistema proizvodnje – rad koji proizvodi i održava život, a koji je istovremeno prva linija borbe protiv pandemije korona virusa.