Izjava za medije 28. travnja 2009. – 9. dan blokade

Igra pokvarenog telefona nažalost i dalje se nastavlja. Umjesto da formulira i podnese zakonski prijedlog koji bi osigurao besplatno visokoškolsko obrazovanje za sve studente koji zadovolje upisne kriterije, resorno ministarstvo i dalje svako malo poseže za figurom „vječnog studenta“ kao retoričkog sredstva diskvalifikacije studentskog zahtjeva. Svrha je tog manevra da se akcija čiji je smisao obrana prava i socijalnih stečevina prikaže kao zagovaranje društvenog parazitizma. Ministar, međutim, vrlo dobro zna da je „vječno studiranje“ po bolonji de facto nemoguće. Riječ je dakle samo o još jednom kalkuliranom pokušaju dezinformiranja i manipuliranja javnosti u nadi da će izazvati populističku revoltiranost te tako društvo gurnuti u sukob s onima koji su se usudili ustati u obranu njegovih interesa.

Druga je strategija Ministarstva inzistiranje na tzv „linearnom modelu“ kao tobožnjem rješenju studentskih zahtjeva. Taj model, međutim, predstavlja samo način da se naknadnim oslobađanjem od plaćanja male manjine najuspješnijih kamuflira činjenica da većina studenata i dalje plaća. To nije nagrađivanje najboljih, nego kažnjavanje velike većine. Tko zadovoljava upisni prag, mora imati mogućnost studirati a da mu se to dodatno ne naplaćuje, sve dok redovno izvršava svoje obveze. A to je nešto što je, ponavljamo, bolonjom ionako već regulirano. Priče o dodatnom „motivacijskom učinku“ financijskog opterećivanja studenata tako se razotkrivaju kao ono što jesu: cinična operacija kojom se pokušava legitimirati praksa koja stoji u direktnoj koliziji s UN-ovom Općom deklaracijom o ljudskim pravima i Ustavom Republike Hrvatske.

Rektor Sveučilišta u Zagrebu oglasio se izjavom podrške studentskim zahtjevima. Rektor traži „ugovor“ između Ministarstva i Sveučilišta kojim bi se iz proračuna nadoknadio iznos koji bi Sveučilište izgubilo prestankom ubiranja školarina od studenata. Bio rektor toga svjestan ili ne, to nije ono što studenti traže od nadležnih instanci. Mi tražimo trajno zakonsko rješenje koje će jamčiti potpuno javno financiranje viskoškolskog obrazovanja, a ne jednokratne prijenose sredstava regulirane ugovorima.

Pozdravljamo sve građane Hrvatske koji su nam dali podršku, a pogotovo sve studente ujedinjene u istoj borbi u drugim gradovima. Od jučer tom popisu treba dodati i Varaždin i Pulu.

Vezani članci

  • 27. listopada 2026. Izvor: wikiart.org Četiri jahača deradikalizacije: kako sistem rekuperira pobunu i kako mu mi u tome pomažemo (osobno svjedočanstvo) Ulazak u parlament, sindikalni legalizam, NGO sektor i akademija rijetko funkcioniraju kao poluge transformacije; češće služe kao mehanizmi kojima sistem apsorbira i pacifizira radikalne impulse. Iz osobnog iskustva generacije stasale u blokadama 2009., autor analizira „četiri jahača deradikalizacije”, ili kako se pod krinkom potrage za djelotvornijim oblicima borbe opozicijsko djelovanje neprimjetno pretvara u vlastitu suprotnost i stavlja u službu reprodukcije sistema.
  • 20. rujna 2026. Izvor: membrana.org Prelazeći reku: Socijalizam i svetsko tržište od Jugoslavije ka Kini (1. deo) Analizirajući jugoslavenski samoupravni model i njegovu povijesnu isprepletenost s kineskim traženjem alternativnog socijalističkog puta, autor istražuje kako je gubitak unutarnjih poluga kontrole u sudaru sa svjetskim sustavom vodio ka periferizaciji. Donosimo prvi dio analize, dok će se nastavak usredotočiti na specifičnosti kineske ekonomske tranzicije.
  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.