Dnevni graf: Gdje se studij plaćao?


(veća slika)

1. Visoka učilišta sama određuju (a ostale instance im tek potvrđuju) upisne kvote za studente koji sufinanciraju svoj studij i studiraju izvanredno. Strategije se razlikuju.
2. Još 2004./5. gotovo četiri petine studenata stručnih studija te je studije plaćala. Besplatno obrazovanje je rijetkost kad su u pitanju stručni studiji, i to gotovo u svim smjerovima i institucijama koje ih provode. Ovdje se nalaze i sve privatne poslovne škole i sl.
3. Na sveučilišnim studijima ipak više od polovice studenata nije plaćalo svoj studij. Ovo je godina kad je broj studenata koji plaćaju svoj studij bio najmanji, tako da se je do 2007./8. situacija nešto i popravila. Izvanredni studenti su tada činili oko šestine studenata sveučilišnih studija.
4. Između pojedinih fakulteta postoje velike razlike u strategiji strukture upisnih kvota. Na sveučilišnim studijima iz šireg područja ekonomije i prava 70% i više studenata plaćalo je svoj studij, a na prometnom fakultetu tek nešto manje. Na filozofskim fakultetima oko je oko trećine studenata plaćalo svoj studij, a na ostalima (što obuhvaća i sve tehničke i medicinske fakultete) oko četvrtine.
5. I izvanredni sveučilišni studij većinom se organizira pri pravnim i ekonomskim fakultetima. Četiri petine sveučilišnih izvanrednih studenata studira pri tim fakultetima. Pri filozofskim i drugim fakultetima izvanrednih studenata je tek 5%.
6. Dakle, pravo na besplatno obrazovanje uvelike ovisi o odabiru smjera studija. Ali to nije posljedica izvrsnosti kandidata ili obrazovne politike poticanja studiranja u “deficitiranim” profesijama (jer takva ne postoji), već prvenstveno odluke pojedinih fakulteta da ponudi studijska mjesta na tržištu – a za što je očito postojala potražnja jer su studenti ta mjesta na tim studijima ispunili.
7. Status izvanrednog studenta na sveučilišnim studijima u većini je slučajeva rezultat slabog ranga na prijemnom ispitu (ispod kvote “za plaćanje” je kvota “za izvanredne”), dok je npr. zaposlenih osoba koje se prijavljuju na studij kako bi studirali u izvanrednom režimu vrlo malo. Izvanredni studenti nemaju studentska prava.

Vrlo sličnu sliku koja se odnosi na početak akademske godine 2007./2008, ali ne razlikuje redovne studente koji plaćaju i ne plaćaju svoj studij može se vidjeti u priopćenju DZS-a Studenti upisani na stručni i sveučilišni studij u zimskom semestru ak. g. 2007./2008.

Temeljem publikacija DZS-a priredio Teo Matković

Vezani članci

  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.