Izvještaj s 32. plenuma, 21. svibnja 2009.

Na trideset i drugom plenumu, održanom 21. svibnja 2009. raspravljalo se o pet točaka dnevnoga reda.

U petak u 11 sati na Trgu bana Jelačića održat će se akcija Kupujmo hrvatske studente. Kolege iz Rijeke došle su pomoći u izvođenju akcije. Pozivamo vas u što većem broju.

Radna grupa za peticiju apelira da se javi što više volontera.

Ovacije gospodinu Sonntagu koji je opet s nama na plenumu i u subotu nam dolazi na doručak na fakultet.

Plenumu se obratio novinar Josef Girshovich koji iz Berlina putuje u Jeruzalem i kojemu je blokada fakulteta omogućila da ostane u Zagrebu. Poziva članove plenuma da mu se pridruže u projektu Berlin-Jerusalem in 30 days without money.

Od početka svibnja bilježe se izostanci na katedri za kineziologiju, ali su osigurani dodatni sadržaji na kojima se mogu dobiti žigovi.

Grupa za budućnost plenuma nakon blokade iznijela je svoje prijedloge u pet točaka. Prve četiri točke su prihvaćene, a o petoj će se još raspravljati.

1. Redovni plenumi nakon blokade sazivat će se najmanje jednom mjesečno. Prijedlozi za točke dnevnog reda zaprimat će se do dva dana prije zakazanog plenuma. Svi prijedlozi iza tog roka moraju imati obrazloženje kašnjenja.
– Moderatori prošlog i narednog plenuma osnova su grupe za tehnikalije koja eventualno ima redovne sastanke svaki tjedan. Obavezni sastanci održavat će se dva dana prije plenuma, nakon što se zaprime prijedlozi za točke dnevnog reda, te na sam dan plenuma (obavezno je i prisustvo predstavnika radnih grupa koji predaju izvješća). Grupa za tehnikalije otvorena je za sve zainteresirane.
– Svako osnivanje nove radne skupine između zasjedanja plenuma prijavljuje se moderatorima koji to javno obznanjuju (kako bi svi zainteresirani mogli prisustvovati).
2. Plenum je izglasao da će na plenumima nakon blokade moći, kao i do sada, sudjelovati svi zainteresirani.
3. Na svakom plenumu bira se koordinator (koji se može i ponavljati, a ako se promijeni stari koordinator ima dužnost uputiti novoga u sve detalje). Koordinator osigurava dovoljan broj educiranih redara kako bi plenum uspješno funkcionirao.
4. U razdoblju između zasjedanja plenuma, članovi plenuma mogu komunicirati preko bloga, mailing liste, info liste, foruma, oglasne ploče, sandučića za prijedloge. Detaljnije će se razraditi načini komunikacije.

Novine 5 do 12 dijele se i u drugim gradovima.

Radna grupa za međuplenumsku suradnju radi na organiziranju tribina na drugim fakultetima.

Ponovno komentirajući dekanov dopis, dogovoreno je da će Studentski zbor službeno tražiti da se osigura prostor za radne skupine, plenum i ostale aktivnosti i nakon ljetnih praznika.

Plenum je dao mandat grupi za analizu trenutne situacije da napiše i pošalje dopis u kojem utražimo jamstvo od Fakultetskog vijeća i dekana da neće biti nikavih sankcija za studente zbog nedolaženja na dislociranu nastavu za vrijeme blokade. Grupa se sastaje u petak u 10h u A-220.

Odgledan je film Potpis uz modifikacije.

Izabrani su glasnogovornici i moderatori za sutra.

Izglasan je nastavak blokade. Sutra je trideset i treći dan blokade.

Plenum je završio u 23:20.

Vezani članci

  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.