Univerzijada: izvješće nezavisne studentske inicijative “Drugačiji Univerzitet je Moguć!” (Beograd)

Dok se studenti brojnih sveučilišta kako u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji tako i na sveučilištima diljem svijeta bore za veća proračunska izdvajanja za visoko obrazovanje, novi potezi političara u Srbiji ne prestaju iznenađivati u svome apsurdu. Naime, kako smo već izvijestili, od 1. do 12. srpnja u tijeku je najveća svjetska sportska manifestacija među studentima – Univerzijada Beograd 2009. Osim što je izdvajanje za ovu studentsku (sic!) manifestaciju četiri puta veće od izdvajanja za obrazovanje na svim razinama u cijeloj Srbiji, organizacija ovogodišnje Univerzijade diči se i iseljavanjem studenata/ica iz Studentskog grada te rušenjem domova Roma iz beogradskog Bloka 67 koji je, osim što je porušen, još i ograđen žicom te doslovno pretvoren u geto! Sva javna okupljanja za vrijeme trajanja Univerzijade zabranjena su, pa je tako onemogućen i protest koji su koleg(ic)e iz Beograda najavile povodom otvaranja Univerzijade. Reakciju nezavisne studentske inicijative “Drugačiji Univerzitet je Moguć!”, objavljenu 29. lipnja o.g., prenosimo vam u cijelosti, a u nastavku osim toga možete pročitati i priopćenje Udruženja romskih studenata iz Novoga Sada:

Povodom Univerzijade, potpredsednik Vlade i predsednik OK Univerzijade, Božidar Đelić, izjavio je:

U doba velike ekonomske krize, kada su veće i bogatije države otkazivale mnogo manja takmičenja, proradili su srpski inat, snalažljivost i brzina u rešavanju problema. Otkada smo u oktobru preuzeli organizaciju Univerzijade sve je rađeno transparentno, bez skandala.

Kako je izgledao, i čiji je zapravo taj “srpski inat, snalažljivost i brzina u rešavanju problema”?

Ako se pod “srpskim” ovde misli na građane Srbije, moramo ispraviti gospodina Đelića. Građani Srbije su u ovom inaćenju, snalažljivosti i brzini organizatora Univerzijade izvukli deblji kraj.

Za potrebe organizovanja ovog “najvećeg svetskog studentskog sportskog takmičenja” deo domaćih studenata je iseljen iz Studentskog grada. Uprkos obećanju Đelića da će svim iseljenim studentima biti obezbeđen alternativni smeštaj, organizatori Univerzijade nisu pokazali ni najmanju spremnost da taj problem i reše. Organizatori Univerzijade pokazali su do koje mere su licemerni i perfidni kada su u poslednjem trenutku doneli odluku da iseljavanje studenata iz Studentskog grada ipak nije potrebno, nakon što je većina studenata kojima je iseljenje bilo predviđeno, već napustilo dom!

Sa istovremenim urušavanjem fakultetskog obrazovanja i enormnom eskalacijom školarina, iz državnog budžeta izdvojeno je 4,2 milijarde dinara za organizovanje međunarodne “studentske” fešte, dok je za celokupno obrazovanje na svim nivoima predviđeno izdvajanje svega 1,2 milijardi dinara. Ovim postaje očigledno da je besplatno obrazovanje stvar političke volje pojedinaca u vlasti, a ne pitanje (ne)mogućnosti.

Dok su studenti iseljeni iz studentskog doma, stanovnici romskog naselja u bloku 67 doživeli su da im domovi prvo budu porušeni, a zatim i ograđeni žicom, pod izgovorom “bezbednosti učesnika Univerzijade”. Ovo je bilo praćeno rasističkim izjavama gradonačelnika Dragana Đilasa koji je okarakterisao Rome iz naselja kao “nekoliko desetina građana Beograda koji drže kao taoce ostatak grada”.

Smatramo da, u trenutku kada su, pod izgovorom ekonomske krize, mnogi slojevi stanovništva dovedeni u, blago rečeno, nezavidnu poziciju, od kojih su neki i na ivici egzistencije, potez organizovanja Univerzijade samo pokazuje neodgovornost, bahatost i potpunu nezainteresovanost vlasti za rešavanje socijalnih problema svojih građana, a takođe i spremnost da se ti problemi i zaoštre. Svi javni skupovi tokom održavanja Univerzijade su zabranjeni. Suspendovanje osnovnih demokratskih prava građana u trenutku kad se vlastima ukaže prilika za ubiranje profita samo ukazuje na to kakvu “čast” održavanje Univerzijade može predstavljati za većinu stanovništva. Da parafraziramo Đilasa, nalazimo se u situaciji gde državne vlasti, u sprezi sa krupnim kapitalom, drže građane Srbije kao taoce obezbeđujući sebi profit.

Kao studenti, koji i sami trpe posledice organizovanja Univerzijade, izražavamo solidarnost sa svim slojevima stanovništva prema kojima organizatori Univerzijade i gradske vlasti nisu pokazali obzira prilikom organizovanja ove manifestacije, i pozivamo i sve ostale građane da izraze svoj protest protiv Univerzijade.

Nezavisna Studentska Inicijativa
Drugačiji Univerzitet je Moguć
www.studentizastudente.net

—
Otvoreno pismo Gradonačelniku Beograda i organizatorima Univerzijade povodom ograđivanja stanovnika naselja u Bloku 67

Mere koje su preduzete u vezi sa romskim naseljem u Bloku 67 na Novom Beogradu, uoči održavanja Univerzijade u Beogradu, ne samo da su moralno neodgovorne, nego predstavljaju grubo kršenje člana 25 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, odredaba Preporuka Komiteta Ministara Saveta Evrope Rec (2005)4 i odredaba Preporuke 1557 (2002) Parlamentarne Skupštine Saveta Evrope.

Način na koji je romsko stanovništvo iz ovog naselja tretirano (ograđeno kao u kavezu) je ponižavajuće za celokupnu zajednicu Roma u Srbiji i pokazuje koliko su nosioci vlasti u Beogradu prema vlastitim stanovnicima ksenofobični.

Ovaj svojevrsni akt segregacije rezultat je neveštog nastojanja da se stvarna slika o životu Beograda izoluje od one ‘’idealne’’ slike Beograda kao regionalne demokratske metropole. Zabluda je misliti da je prostornom segregacijom “nezdravog tkiva grada” moguće obezbediti i segregaciju učesnika, medija na Univerzijadi i Evropskih institucija od “nedemokratske slike” o Beogradu.

Nismo sigurni da li ste svesni u kojoj meri će ovakve odluke uticati na pogoršanje imidža celokupne zemlje pred međunarodnim institucijama, i to u ovom osetljivom momentu kada celo društvo treba da uloži ogromne napore za pristup zajednici evropskih naroda. Iskustva zemalja kao što su Češka i Slovačka vezana za pridruživanje Evropskoj uniji nas uče da je upravo pitanje položaja Roma u njima dodatno kočilo ovaj proces. Ne verujemo da je u vremenu kada gradske vlasti bez nadoknade obezbeđuju bogatim privrednicima u zemlji natraktivnije lokacije u Beogradu, nemoguće pronaći alternativni adekvatan smeštaj za najsiromašnije stanovnike grada.
Očekujući Vaše brze i konkretne poteze po ovom pitanju srdačno vas pozdravljamo.

U Novom Sadu, 19. Juna 2009
UDRUŽENJE ROMSKIH STUDENATA

Vezani članci

  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.