kolumna

Blokada i prosvjedi na beogradskom Univerzitetu umetnosti

Studenti beogradskog Fakulteta primenjenih umetnosti već nekoliko tjedana zahtijevaju od srbijanskog Ministarstva prosvete da se studentima koji su ispunili uvjete za to omogući studiranje o trošku države a studentima treće godine studiranje u skladu s predbolonjskim programom po kojem su upisali fakultet. Nakon višetjednog apeliranja na Ministarstvo i fakultete da razrješe situaciju, 10. studenog blokirali su Rektorat Univerziteta umetnosti, a najavili su i prosvjed u četvrtak, 20. studenog, te prosvjedni marš u ponedjeljak, 23. studenog, u kojem će im se pridružiti kolege s Beogradskog univerziteta.

Ogorčeni odlukom Ministarstva da se tek petini studenata (20%) omogući studiranje o trošku države, studenti druge godine Fakulteta primenjenih umetnosti (FPU) odlučili su prosvjedovati zahtjevajući da se isto omogući svim studentima koji su ispunili uvjete za to, odnosno prikupili 60 ECTS bodova. Fakultet primenjenih umetnosti jedan je od najskupljih u državi, na kojem školarina iznosi preko 200,000 dinara. Studenti treće godine, pak, zahtijevaju da im se omogući nastavak studiranja po studijskom programu po kojem su upisani na fakultet, odnosno po predbolonjskom programu. Oni su, bez prethodne najave, ove godine prebačeni na Bolonjski sustav i rangirani po prosječnim ocjenama, zbog čega je oko 70 studenata izgubilo status studenta na trošak države i prebačeno na studiranje o vlastitom trošku – čime su ujedno izgubili i prava na stipendije, subvencioniranu prehranu i smještaj, i slične studentske beneficije. Studenti Fakulteta likovnih umetnosti, koji su se pridružili prosvjednicima s FPU-a, suočavaju se sa sličnim problemima, a traže od Ministarstva i veće kvote za studente diplomskih studija koji studiraju o trošku države.

Zahtjev za rješavanjem ovih problema studenti su uputili Ministarstvu još u listopadu a prosvjeduju od početka studenog. U ponedjeljak, 2. studenog, održali su prosvjed na Trgu Nikole Pašića ističući da su ispunili uvjete da im se omogući studiranje o trošku države te ostvarivanje prava na stipendije, subvencioniranu prehranu i smještaj. Kako njihovi zahtjevi nisu ispunjeni, nastavili su štrajkati na svom fakultetu, a 10. studenog, zajedno sa studentima Fakulteta likovnih umetnosti, blokirali su Rektorat Univerziteta umetnosti.

Za 16. studenog najavili su prosvjedni marš od Rektorata Univerziteta umetnosti, kroz centar grada, do Ministarstva prosvete. Taj je prosvjed odgođen zbog Dana žalosti – umjesto toga najavili su prosvjedno okupljanje danas, kada se nastavljaju pregovori s Ministarstvom, te prosvjedni marš kroz centar grada do Ministarstva koji će se održati u ponedjeljak, 23. studenog, ukoliko u međuvremenu ne dođe do zadovoljavajućeg rješenja studentskih zahtjeva. Studentima FPU-a, najavljeno je, pritom će se pridružiti studenti drugih umjetničkih fakulteta (fakulteti likovnih, dramskih i muzičkih umjetnosti), kao i studenti Filološkog i Geografskog fakulteta u Beogradu.

Više informacija o prosvjedu studentata beogradskog sveučilišta prenijet ćemo na Slobodnom Filozofskom kad ih budemo imali. U međuvremenu, možete posjetiti njihove stranice na adresi studentifpu07.blogspot.com/.

20. studenoga 2009.
Tagovi:
, ,

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
Arhiva članaka