Der Standard: Dekani kritiziraju “potpuno bijednu” politiku

Proljetos smo zajedno s cijelom javnošću bili svjedoci politikantskog i beskičmenjačkog podilaženja čelnika naših visokih učilišta ministru i državi te njihovim dnevnopolitičkim narativima i (dnevno)birokratskim izmišljotinama u vidu (trans)formiranja kojekakvih komisija. Redovno prateći situaciju u Austriji postajemo svjesni da je riječ o boljci koja je posljedica jedinstvenog sindroma naše (premrežene) političko-akademske zbilje. Naime, njihove kolege “po poziciji” – dekani austrijskih fakulteta jasno su se solidarizirali sa svojim kolegicama i kolegama, ne libeći se kritizirati službenu politiku ministra obrazovanja Hahna (koji poziva na kulturu dijaloga?), financija Prölla te saveznog kancelara Faymanna tražeći, čak, i radikalnije “udare” koji će biti usmjereni direktno prema centrima moći, tj. ministarstvu, jasno ističući “kaos” koji vlada sektorom visokog školstva. Nadamo se da će i naši akademski “vrhovnici” zaviriti na ovaj blog u potrazi za informacijama o novoj (eventualnoj) blokadi pa možda (slučajno) i pročitaju tekst koji prenosimo iz bečkog dnevnog lista Der Standard. Ako budemo imali sreće možda nešto i nauče iz prakse dekana “bečkih škola”!

Nakon više od tri tjedna mnoge predavaonice na austrijskim sveučilištima i dalje su zauzete, iako noću često samo malobrojni drže položaje. Dok se u Austriji ovaj prosvjedni tjedan odvijao bez velikih demonstracija, u Njemačkoj se sve više studenata priključuje akcijama. Plenum u bečkom Audimaxu sudjelovat će u dijalogu visokih škola, koji je sazvao ministar Hahn, no, koje će osobe kolektiv poslati na razgovore, tek će se danas još odlučiti.

U međuvremenu su dekani Sveučilišta u Beču dali ukor politici (osobito ministru Hahnu i kancelaru Faymannu). Ne žele “više prihvaćati podcjenjivanje stanja kroz političarske izjave”.

Update 17.15: Senat Sveučilišta za primijenjenu umjetnost u Beču u jednoj je rezoluciji “pozdravio i podržao” studentske prosvjede jer su doveli do toga da su sveučilišta “konačno postala predmetom široke društvene i političke diskusije”. Senat je solidaran sa studentima prije svega u zahtjevu za prekidom “dramatičnog podfinanciranja” sveučilišta. Od strane politike nužna je brza “promjena kursa” i hrabro djelovanje kao i u svladavanju bankarske krize.

Update 15.20: U Njemačkoj su, prema FZS-u (studentski krovni savez Njemačke), već na više od 50 visokih škola zauzete predavaonice, između ostalog u Hamburgu, Berlinu, Marburgu, Potsdamu, Heidelbergu, Münsteru, Bielefeldu i Darmstadtu. U mnogim gradovima štrajk obrazovanja tek treba krenuti sljedećeg utorka u velikim demonstracijama na kojima se očekuju deseci tisuća ljudi.

Update 12.50: Beč – Dekan Heinz Mayer [Pravni fakultet] i dalje simpatizira sa zahtjevima prosvjednika, međutim vidi također i troškove od 20 do 25 tisuća eura dnevno. Zbog toga je na adresu prosvjednika uputio poruku “Ako već – onda zauzeti Ministarstvo znanosti!” Predsjednici studentskog zbora već je navodno ponudio da će i sâm sudjelovati ako bi prosvjednici zauzvrat otišli iz Audimaxa.

Update 12.40: Beč – Neki dekani Sveučilišta u Beču izjasnili su se danas pred javnošću na novinskoj konferenciji. “Već više godina vlada potpun kaos u znanstvenoj politici”, ljute se oni. “Među dekanima vlada takvo neraspoloženje da više ne možemo šutjeti”, naglasio je dekan Pravnog fakulteta, Heinz Mayer, na novinskoj konferenciji u petak. Ne može se “više prihvaćati podcjenjivanje stanja kroz političarske izjave”. U to spada i da se prekine obmanjivati s deklaracijom o navodno 34 dodatnih milijuna eura za sveučilišta koja ionako opet dolaze iz budžeta sveučilišta.” Isto tako, i dekan Fakulteta za geoznanosti, geografiju i astronomiju, Heinz Fassmann, malo drži do Hahnovog dijaloga visokih škola – “sastanak na vrhu s 51 osobom gdje svatko smije govoriti 35 sekundi ili jednu minutu.”

Update 11.30: Innsbruck – Uprava Sveučilišta u Innsbrucku izašla je prema prosvjednicima s ponudom ne bi li oni oslobodili zauzetu predavaonicu. Između ostalog, Sveučilište bi im stavilo na raspolaganje vlastiti homepage, vlastitu predavaonicu i druge prostorije za aktivnosti kako bi mogli otvoreno raspravljati o razvoju sveučilišta. Redovito bi se održavali skupovi na kojima će uprava Sveučilišta biti na raspolaganju za diskusije. Novac od ministra Hahna potrošit će se na uređenje jedne “multifunkcionalne višenamjenske dvorane” za studente.

Vezani članci

  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.