kolumna

Skup ” Horror – porno – ennui” Instituta za etnologiju i folkloristiku

U Zagrebu će se od 19. do 21. studenog u organizaciji Instituta za etnologiju i folkloristiku (Šubićeva 42, 4. kat) održati međunarodni znanstveni skup pod nazivom “Horror — porno — ennui: kulturne prakse post-socijalizma”, jedan dio kojeg će biti posvećen i proljetnoj studentskoj blokadi fakulteta u Hrvatskoj. Organizatoru vas pozivaju da dođete i sudjelujete u diskusijama. Program skupa možete pročitati u .pdf formatu ili u nastavku ovog posta.

Četvrtak, 19. 11. 2009.

16:00–17:30 moderatorica: Ines Prica

  • Ines Prica: Kakav fantastičan dan! Post-jugoslavenska intervencija u (ionako slabe) temelje post-socijalističkih studija
  • Ivana Spasić: Smrt Brisa Tatona i uslovni kosmopolitizam socijalističke Jugoslavije
  • Ljupčo S. Risteski: Himalajsko, a naše. Postsocijalistička saga o makedonskom kraljevstvu na Himalajima

18:00–19:00 moderatorica: Renata Jambrešić Kirin

  • Orlanda Obad: Balkan Lights: o promjenama u predodžbama o Zapadu i Balkanu u Hrvatskoj
  • Jasmina Husanović: Bauk zvani “agresivni ateizam”: antifašizam nasuprot politike perpetuiranja genocida kroz revizionizam i uravnilovku

Petak, 20. 11. 2009.

10:00–12:00 moderator: Ozren Biti

  • Mislav Žitko: Autonomija, konverzija i status quo: prema morfologiji akademskog polja
  • Petar Bagarić: Blokada Filozofskog fakulteta u Zagrebu 2009. kao promocija novog tipa političkog bića u Hrvatskoj
  • Vesna Kesić: U ime koga? Medijski govor o studentskoj blokadi
  • Tomislav Pletenac: Što krije baršunasto podzemlje? Studentski prosvjedi u Zagrebu

12:30–14:00 moderatorica: Mojca Piškor

  • Damir Arsenijević: Frankenstein porodica: o tijelima kojih nema i insistiranju
    da ona budu, ali drugačije
  • Biljana Žikić: Emancipacija pornografije ili pornografizacija emancipacije: “ozbiljni” mediji i pornografija u (post)socijalizmu
  • Ozren Biti: Stezanje remena i zatvaranje ventila: korporalni aspekti krize u postsocijalizmu

16:00–17:30 moderatorica: Tea Škokić

  • Reana Senjković: O proizvodnji, posredovanju i konzumaciji. Popularne kulture u socijalizmu
  • Ildiko Erdei: Pop-heroji i post-post socijalistička politika mrtvih tela
  • Tomislav Oroz: Gubec kao post-ikona: reinterpretacije i disperzija povijesne ličnosti u pop kulturi

18:00–19:30 moderatorica: Orlanda Obad

  • Suzana Marjanić: Gerilski akcionizam ili od Crvenog Peristila (1968.) do Crvene fontane (2008.): Crveno, što volim crveno. Crvenvjetar…
  • Nebojša Jovanović: Kinematografija bunkera: o crnim knjigama jugo-filma
  • Renata Jambrešić Kirin: Strava i dosada egzekutora: tragom dva ratna filma (Obični ljudi i Crnci)

Subota, 21. 11. 2009.

10:00–11:30 moderatorica: Reana Senjković

  • Sezgin Boynik: Šta znači Dosada u Punku (u Jugoslaviji)?
  • Mojca Piškor: Forsiranje Zvečke ili nešto o proizvođenju strašno uzbudljive dosade
  • Lidija Radojević: Muzička produkcija u raljama kapitala

12:00–13:00 moderatorica: Nives Rittig Beljak

  • Tanja Petrović: Šta će nama vojničke priče? Sećanje na JNA na prostorima bivše Jugoslavije
  • Tea Škokić: Što su brkovi bez muškarca? Društvene konstrukcije muškosti postsocijalističkog razdoblja

13:00 Završna diskusija i zatvaranje skupa

17. studenoga 2009.
Tagovi:
,

Vezani članci

  • 27. listopada 2026. Izvor: wikiart.org Četiri jahača deradikalizacije: kako sistem rekuperira pobunu i kako mu mi u tome pomažemo (osobno svjedočanstvo) Ulazak u parlament, sindikalni legalizam, NGO sektor i akademija rijetko funkcioniraju kao poluge transformacije; češće služe kao mehanizmi kojima sistem apsorbira i pacifizira radikalne impulse. Iz osobnog iskustva generacije stasale u blokadama 2009., autor analizira „četiri jahača deradikalizacije”, ili kako se pod krinkom potrage za djelotvornijim oblicima borbe opozicijsko djelovanje neprimjetno pretvara u vlastitu suprotnost i stavlja u službu reprodukcije sistema.
  • 20. rujna 2026. Izvor: membrana.org Prelazeći reku: Socijalizam i svetsko tržište od Jugoslavije ka Kini (1. deo) Analizirajući jugoslavenski samoupravni model i njegovu povijesnu isprepletenost s kineskim traženjem alternativnog socijalističkog puta, autor istražuje kako je gubitak unutarnjih poluga kontrole u sudaru sa svjetskim sustavom vodio ka periferizaciji. Donosimo prvi dio analize, dok će se nastavak usredotočiti na specifičnosti kineske ekonomske tranzicije.
  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
Arhiva članaka