Izjava za medije, 5. prosinca 2009.
Plenum na Filozofskom fakultetu u Zagrebu odlučio je privremeno prekinuti studentsku kontrolu nad fakultetom. Odluku smo donijeli kao i svaki puta do sad: kroz raspravni proces, izravnodemokratskim glasovanjem otvorenim svima, nakon što su izneseni argumenti koji je dostatno opravdavaju.
Kao i svaka druga odluka, i ova je rezultat procjene objektivnih uvjeta u kojima se donosi. Njih se ne može poistovjetiti s distorziranim i reduciranim prikazima situacije proizvedenim u kampanjama medijskih korporacija. Izostanak pozitivno intoniranih vijesti, ili slabija prisutnost u medijima nisu pokazatelj stvarnosti ili mišljenja javnosti, već pokazatelj konkretnih političkih i materijalnih interesa onih koji tu stvarnost medijski posreduju. Dominantna medijska logika proizvodnje jednokratnih spektakala koji su već sljedećeg dana osuđeni na zaborav logika je kojoj od samog početka suprotstavljamo upućivanje na sistemsku razinu problema. Druga blokada nije nova epizoda spektakla koji bi bio dužan svaki puta nuditi sve skuplje specijalne efekte. Pristanak na dominantnu medijsku logiku značio bi kapitulaciju kritičkog mišljenja pred interesima trgovaca informacijama. Nasuprot tome, blokade predstavljaju ustrajavanje na demokratskom načelu da društvenu stvarnost u kojoj živimo sami proizvodimo, ma koliko snažne bile sile koje nam to osporavaju.
U posljednjih osam mjeseci potvrdilo se još jednom da je politička borba za sistemske društvene promjene dugotrajna. Dugotrajni procesi prolaze kroz različite faze, no bitno je prepoznati i odrednice njihova kontinuiteta. U našem slučaju, treba ih potražiti u zahtjevu koji pretpostavlja jednakost kao svoj osnovni politički sadržaj, u dosljednom odbijanju političke forme koja dopušta da šačica privilegiranih iza zatvorenih vrata donosi odluke u ime većine, ali i u svijesti da živimo u povijesnom trenutku u kojemu kolektivni angažman protiv tendencijâ tržišnog fundamentalizma predstavlja akutnu demokratsku obavezu. Kontinuitet te borbe suspenzijom blokade nije doveden u pitanje. Svaka blokada ima svoju taktičku i operativnu dinamiku i ne mora nužno biti duga i iscrpljujuća. Blokada nije sama sebi svrhom, ona je metoda u borbi za konačni cilj – obranu prava na obrazovanje dostupno svima.
Pri prelasku u novu fazu borbe, moramo se osvrnuti i na ono što smo postigli u prethodnoj. Tijekom druge blokade, koja se odvijala u četiri hrvatska sveučilišna grada (Puli, Zagrebu, Rijeci i Splitu), nanovo je otvoren prostor za artikulaciju koji smo iskoristili da iznesemo i dodatno argumentiramo zahtjev za potpuno javno financiranim visokoškolskim obrazovanjem. Po prvi put on je službeno prihvaćen od visoke sveučilišne instance: Senat Sveučilišta u Puli na svojoj je sjednici podržao studentski zahtjev i tako odlukama izvaninstitucionalnog političkog subjekta dodao i institucionalnu legitimaciju. Osim vlastitog prijedloga zakona, proizveli smo niz analizâ, kritikâ i tekstova koji sadrže precizna pojašnjenja našeg zahtjeva i razloga zbog kojih je on u interesu većine članova ovog društva. Još jednom smo prokazali i spriječili pokušaj da se potiho i nabrzinu, bez javne rasprave i participacije zainteresiranih, progura društveno destruktivna zakonska regulativa. Ukazali smo na još jedan nepoželjan aspekt te regulative, onaj o korporativnoj restrukturaciji sveučilišta, i time osvijestili negativne učinke koje bi njezino donošenje moglo imati po autonomiju sveučilišta i društvo u cjelini. Stoga je nužno potrebna javna rasprava o prijedlogu zakona koja mora podrazumijevati očitovanje svih akademskih sastavnica. Održali smo otvorenim protočan komunikacijski kanal između svih hrvatskih sveučilišta koji je pomogao da se inicijativa manjeg broja studenata jednog fakulteta pretvori u socijalni pokret bez presedana. U borbu koja je započela na proljeće, ove su se jeseni uključili i brucoši. Njihov angažman bio je izuzetno važan, a s vremenom će postajati još važniji. Znanja koja smo stekli prenosimo dalje, a naš broj raste. Ova je blokada pokazala složnost, jedinstvo i sve bolju samoorganizaciju studenata koji se bore za besplatno obrazovanje. Osim istodobnim kretanjem u blokadu više fakulteta, pri čemu je akcija ovaj put počela u Puli, borba se vodila i izvan granicâ fakultetâ dvama efektnim prosvjedima pred Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa.
Nastavili smo suradnju s drugim socijalnim grupama čiji su interesi sukladni našima i ojačali međusobnu povezanost. Tribine na kojima su sudjelovali radnici brodogradilišta 3. maj, Petrokemije Kutina, podrška radnika Željezare Split te preko tristo seljaka na prvom seljačkom plenumu u dvorani VII Filozofskog fakulteta u Zagrebu događaji su od nezanemarive društvene važnosti. Fakulteti više nisu institucije za reprodukciju socijalnog autizma, već polazišna mjesta društvene promjene i političke inovacije.
No u svemu ovome, ni u jednom trenutku iz vida nećemo izgubiti osnovni cilj: potpuno javno financiranje visokoškolskog obrazovanja na svim razinama. Borbu nastavljamo, samo je metoda privremeno promijenjena. Već sljedeći tjedan ispunjen je serijom novih predavanja, tribina i radionica koje će se održavati na Filozofskom fakultetu. Novi veliki sastanak studenata svih gradova i fakulteta već se neko vrijeme planira, a dogovaraju se i nove zajedničke akcije. Sljedeći plenum održat će se u utorak.
Ne pristajemo na licitaciju pravima – jednakost nije na prodaju!
