kolumna

Izvještaj sa 75. plenuma, 23. veljače 2010.

Na 75. plenumu održanom 23. veljače 2010. godine raspravljalo se o pet točaka dnevnog reda. Plenum je prije svega obaviješten o novim “realnostima” kao što je odgoda sjednice Rektorskog zbora na “najvišoj naseljenoj točki RH”. Ulaskom u novi semestar i novi raspored – održavanje plenuma ostaje u svom fiksnom neblokadnom terminu: utorkom u 20 sati. Radne grupe su podnijele svoje tjedne izvještaje, a plenum je podržao prosvjede mljekara kojima nisu ispunjeni zahtjevi s proljetnog prosvjeda s kojega smo izvještavali. I ovaj plenum, iako malobrojan i kratak – završio je u “solidarističkom” tonu.

Na 75. plenumu održanom 23. veljače 2010. godine raspravljalo se o pet točaka dnevnog reda.

Plenumu su pročitane obavijesti. Dvodnevna sjednica Rektorskog zbora koja je trebala biti održana ovog tjedna odgođena je za dva tjedna. Službeno objašnjenje se ne zna.

Odlučeno je da se plenumi i u novom semestru održavaju utorkom. U tu svrhu će se Fakultetu uputiti molba za uvrštenje plenuma u satnicu. Odabrana je i osoba koja će se pobrinuti da se prije plenuma polijepe plakati.

Dobili smo tekst o kojem bi mišljenje trebali poslati svi sudionici European Education Congressa o kojem je bilo govora na prošlom plenumu. Zaključeno je da bi tekst trebala proučiti radna grupa za analizu i seciranje dokumenata.

Radna grupa za širenje direktne demokracije podnijela je izvještaj. Kuharica je prevedena na engleski i njemački jezik. Organizirat će se predavanja radnicima u suradnji sa sindikatima. Na grupi je bilo riječi i o privatizaciji voda i šuma. Sljedeći sastanak grupe održat će se u prostoriji A-001 u petak, 26. 2. u 12h.

Sastanak miniakcija na kojem će se odabirati članci Jutarnjeg lista za predstojeću izložbu održat će se u subotu, 27. 02. s početkom u 12h. Svi zainteresirani su pozvani da dođu i sudjeluju u stvaranju izložbe.

Plenum je odlučio da nema potrebe izglasavati ovlasti predstavnicima koji će ići promatrati sjednicu Rektorskog zbora. Plenum će postupke predstavnika naknadno podržati ili se od njih ograditi.

Plenum je izglasao podršku mljekarima koji zbog neispunjenih zahtjeva i neisplaćenih poticaja u ponedjeljak počinju štrajk ispred zgrade ministarstva koji će trajati dok im se ne povisi otkupna cijena mlijeka. Izradit će se mljekarska skripta koja će im biti podijeljena na protestu – tekstove šaljite na skripta.bo[at]gmail.com. Osigurat ćemo megafon za “open air mljekarski plenum“. Plenum je, na temelje prijašnje odluke da će pomoći drugim potlačenim skupinama u održavanju plenuma tako što će im, ako je potrebno i blokiranjem, osigurati prostor, odlučio da će ukoliko se doista ukaže potreba, blokirati dvoranu D7 za potrebe mljekarskog plenuma.

Dogovoren je smještaj i pratnja austrijskim studentima koji u sklopu međunarodne akcije za besplatno obrazovanje dolaze u radni posjet.

Odlučeno je da se sljedeći plenum održi za dva tjedna, u utorak, 9.3. u 20h u dvorani D7.

Odabrani su moderatori i plenum je zaključen u 21.27h.

25. veljače 2010.
Tagovi:

Vezani članci

  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
Arhiva članaka