kolumna

Predstavljanje zbornika “Društvo u pokretu. Novi društveni pokreti u Jugoslaviji od 1968. do danas”

U četvrtak, 11. ožujka, u 18 sati u konferencijskoj dvorani knjižnice Filozofskog fakulteta u Zagrebu, održat će se predstavljanje zbornika radova s konferencije “1968. i novi socijalni pokreti u Jugoslaviji”, održane 12. – 14. lipnja 2009. u Novom Sadu, u organizaciji Alternativne kulturne organizacije (AKO) iz Novog Sada te ženskog informacijsko-dokumentacijskog centra Žindok iz Beograda. Zbornik možete skinuti u .pdf formatu ovdje.

“Društvo u pokretu. Novi društveni pokreti u Jugoslaviji od 1968 do danas”

Zbornik radova sa konferencije “1968 i novi socijalni pokreti u Jugoslaviji” održane 12-14 juna 2009. u Novom Sadu (Kino sala MSUV)

Raspad Jugoslavije do pre nekoliko godina tumačen je u zemljama nastalim usled tog procesa uglavnom kao neophodnost, koja je bila uslovljena navodnom “vekovnom mržnjom” različitih naroda na ovom prostoru. Teze proizašle iz ovog, nažalost vrlo uticajnog, diskurzivnog pomeranja, do danas utiču i na tumačenje prilika u jugoslovenskom društvu u vreme postojanja jugoslovenske države. Štaviše, naučni prikazi društvene transformacije u postjugoslovenskom periodu često su postavljani u kontekst (novih) nacionalnih (ili pre nacionalističkih) političkih i istorijskih projekata. Jugoslavija i uopšte sve što je iole podsećalo ili moglo da podseća na jugoslovensku državu ili društvo, svesno je prećutkivano.

Ako socijalistička jugoslovenska država zaista nije imala nikakav stvaran društveni legitimet, postavlja se pitanje kako onda objasniti postojanje brojnih pokušaja promene stanja u tom društvu, koje su artikulisali društveni pokreti tokom celog ovog perioda, pritom se ne pozivajući na tzv. nacionalne interese. Počevši od pokreta iz 1968. godine, kao prvog masovnog, od zvaničnih političkih centara nezavisno pokrenutog i usmeravanog društvenog pokreta, sve se češće postavljalo pitanje pravca budućeg razvoja jugoslovenskog društva. Pri tome, dakle, tzv. nacionalni problem nije igrao značajnu ulogu, budući da, prema uverenjima najvećeg broja savremenika, centralno pitanje u jugoslovenskom društvu tog vremena nije bilo nacionalno, već socijalno pitanje.

Raznovrsnost društvenih pokreta, koji su, uprkos jasnoj kritici različitih problema, njihovo rešenje uglavnom tražili upravo u tom jugoslovenskom kontekstu, do sada nije naišla na veće interesovanje ni u naučnim istraživanjima, ni u široj javnosti na prostoru bivše Jugoslavije. Deo ovih (novih) društvenih pokreta, pre svega oni značajniji tema su ovog zbornika.

Produkcija:

Alternativna kulturna organizacija – AKO (Novi Sad)

Ženski informaciono-dokumentacioni centar Žindok (Beograd)

Izdavač:

Cenzura, Novi Sad

Podrška projektu:

Rosa Luxemburg Stiftung (Berlin)

Download publikacije u elektronskom formatu na stranici: www.ako.rs

7. ožujka 2010.
Tagovi:
,

Vezani članci

  • 27. listopada 2026. Izvor: wikiart.org Četiri jahača deradikalizacije: kako sistem rekuperira pobunu i kako mu mi u tome pomažemo (osobno svjedočanstvo) Ulazak u parlament, sindikalni legalizam, NGO sektor i akademija rijetko funkcioniraju kao poluge transformacije; češće služe kao mehanizmi kojima sistem apsorbira i pacifizira radikalne impulse. Iz osobnog iskustva generacije stasale u blokadama 2009., autor analizira „četiri jahača deradikalizacije”, ili kako se pod krinkom potrage za djelotvornijim oblicima borbe opozicijsko djelovanje neprimjetno pretvara u vlastitu suprotnost i stavlja u službu reprodukcije sistema.
  • 20. rujna 2026. Izvor: membrana.org Prelazeći reku: Socijalizam i svetsko tržište od Jugoslavije ka Kini (1. deo) Analizirajući jugoslavenski samoupravni model i njegovu povijesnu isprepletenost s kineskim traženjem alternativnog socijalističkog puta, autor istražuje kako je gubitak unutarnjih poluga kontrole u sudaru sa svjetskim sustavom vodio ka periferizaciji. Donosimo prvi dio analize, dok će se nastavak usredotočiti na specifičnosti kineske ekonomske tranzicije.
  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
Arhiva članaka