Čiji oporavak? Kakva dvostruka recesija?

Richard Wolff u članku pokazuje zbog čega je zabrinutost oko ponovnog ulaska Amerike u recesiju nakon njenog navodnog „oporavka“ ustvari krivo čitanje ekonomske situacije odnosno izostavljanje najvažnijih ekonomskih pokazatelja: postotka nezaposlenosti i kvalitete radnog mjesta, tj. visine plaća i naknada u odnosu na radno vrijeme i vrijeme za odmor i plaćene neradne dane. Rast profita korporacija nauštrb radnih mjesta, plaća i mirovina može voditi samo u još veću ekonomsku nestabilnost.


Je li u tijeku ekonomski oporavak? Je li došlo do oporavka koji je sada zaustavljen? Hoće li trenutna recesija od koje smo se djelomice oporavili sada ući u drugu fazu tj. ponovno započeti? U zahuktalim raspravama u koje su uključeni srednjostrujaški političari, novinari i intelektualci lome se koplja oko pitanja oporavka i dvostruke recesije. No ekonomska stvarnost za većinu je Amerikanaca potpuno drugačija.

Institut za ekonomsku politiku (Economic Policy Institute) u Washingtonu sastavio je grafikon prikazan dolje koji možemo koristiti da bismo razjasnili i ispravili zbrku oko „oporavka“ i „dvostruke recesije“.



Grafikon pokazuje da su se “oporavili” samo profiti korporacija. Oni su počeli opadati s početkom krize na kraju 2007. sve dok nisu dosegli najnižu razinu krajem 2008. Nakon toga profiti korporacija su se „oporavili“ i rasli do sredine 2010, a s njima je raslo i tržište dionica. Na grafikonu je prikazano razdoblje do travnja 2010, nakon čega je oporavak korporacijskih profita i tržišta dionica zatajio i sada prijeti ponovnim opadanjem. Drugo opadanje korporacijskih profita predstavlja tu „dvostruku recesiju“ koje se boje političari, novinari i intelektualci. Time nam pokazuju kako ne znaju razlikovati ono što se događa s profitima od onoga što se događa u ekonomiji.

Bolje mjerilo stanja ekonomije jest broj plaćenih zaposlenja koje ekonomija omogućuje. Taj grafikon pokazuje da je pad broja plaćenih zaposlenja započeo nedugo nakon početka Velike recesije i da se od tada nije zaustavio. Radna mjesta su nestajala bez obzira na to što je stotine tisuća mladih završilo obrazovanje i počelo tražiti posao. Istovremeno, skraćeno radno vrijeme i prisilni dopusti narušili su kvalitetu mnogih zaposlenja koja još nisu propala. Tom narušavanju doprinijelo je i široko rasprostranjeno smanjivanje plaća i naknada (mirovina, zdravstvenog osiguranja, godišnjih odmora itd.). Gotovo nitko nije ostao nezahvaćen povećanom nesigurnošću zaposlenja.

Nikada nije ni došlo do „oporavka“ za većinu Amerikanaca. U biznisu je bilo došlo do oporavka, ali tome sada prijeti ponovno opadanje. Većinu radnika ne čeka drugi pad jer se njihovi ekonomski uvjeti nisu nikada ni bili oporavili. Pred njima je rizik da će korporacije na drugi pad u svojim profitima reagirati prebacujući na radnike još veće troškove prouzrokovane ovom kapitalističkom krizom.

Richard Wolff
S engleskog preveo Damjan Rajačić

Vezani članci

  • 19. travnja 2021. Startupi neće riješiti nezaposlenost u Italiji Talijanski i strani korporativni gurui koji već desetljećima mantraju neoliberalne trope poput digitalizacije, očekivano pozdravljaju Draghijeve najave poreznih olakšica digitalnim startupima kao inovativne. Međutim, dosadašnji digitalizacijski napori, usmjereni na privlačenje stranog kapitala i zaogrnuti agendom društvene mobilnosti kroz malo poduzetništvo, niti su doveli do smanjenja nezaposlenosti, niti do procvata tehnološke učinkovitosti od koje bi stanovništvo zaista imalo koristi.
  • 17. travnja 2021. Tesla proglašena krivom za razbijanje sindikata "„Ovo je ogromna pobjeda za radnice i radnike koji su imali hrabrosti usprotiviti se i organizirati u sistemu koji trenutno u velikoj mjeri ide u prilog zapošljavatelja poput Tesle koji ne prezaju od kršenja zakona“, izjavila je potpredsjednica UAW-a Cindy Estrada „Iako slavimo pravdu sadržanu u današnjoj presudi, ona naglašava supstancijalne mane američkog Zakona o radu. Ovdje imamo primjer kompanije koja je očito prekršila zakon, a ipak mora proći tri godine prije negoli radnice i radnici pogođeni time dobiju ikakvu pravdu.“"
  • 10. travnja 2021. Nema dokaza za zabranu sudjelovanja trans žena u sportu Ideologem kojim se učvršćuju anti-trans norme i regulative, te legitimira isključivanje trans žena i interspolnih osoba iz ženskog sporta, zasniva se na vizuri spola kao biološkog. Potom se, još vulgarnije, sport razumije kao polje kompeticije koje poglavito zavisi od hormona, veličine organa i sličnih spolnih obilježja. Međutim, ne postoje utemeljena znanstvena istraživanja koja bi potkrijepila pretpostavku da trans žene općenito imaju bolje sportske performance u odnosu na cis žene, niti je istraženo kako točno na njihove predispozicije utječe hormonska terapija, dok je mit o automatski boljim rezultatima zahvaljujući većoj razini testosterona već srušen. S obzirom na to da su razlike u izvedbi unutar svih sportskih kategorija prije svega individualne, možda je vrijeme da se dovede u pitanje i mit o podjeli sporta na „ženski“ i „muški“.
  • 25. ožujka 2021. Spomenici, nazivi ulica i osporeno sjećanje "Ponosno „anti-woke“ pozicioniranje samo je posljednji u nizu vladinih pokušaja da memorijalizira bjelačku supremaciju. Meghan Tinsley izvještava o politici komemoracije."
  • 20. ožujka 2021. Talijanska vlada outsourceala je ekonomsku strategiju privatnoj konzultantskoj firmi McKinsey Još jedno postavljanje premijera „odozgo“ u Italiji znači nastavak tehnokratskih politika u sklopu kojih se čelnike_ce ne bira demokratski, dok se potez legitimira navodnim kompetencijama koje posjeduje izabrana osoba. Nekoć vodeća figura Europske centralne banke, premijer Mario Draghi formirao je kabinet koji je također sastavljen od „stručnjaka“, onih koji pretežno podupiru ekonomske politike već potvrđene kao devastirajuće po živote stanovništva u Italiji. Vrhunac ove navodno neutralno-ekspertne misije potez je kojim ekonomski plan oporavka od posljedica pandemijske krize ne donose čak ni ovi stručnjaci, nego je zadaća delegirana drugoj „stručnoj“ instanci ‒ privatnoj konzultantskoj firmi za upravljanje McKinsey. Birače i biračice i dalje nitko ništa ne pita.
  • 13. ožujka 2021. Zeleni feministički val u Čileu Zelena marama simbol je prosvjeda latinoameričkih feministkinja i feminista protiv kriminalizacije pobačaja, sveprisutna i u Čileu – jednoj od država u kojoj su zakoni u pogledu reproduktivnih prava najkonzervativniji. Nakon trodesetljetnog učvršćivanja neoliberalnog modela i drakonskog napada na reproduktivnu pravdu, Čileanke_ci dobivaju priliku da u procesu promjene pinočeovskog ustava kreiraju strukture koje bi mogle poboljšati njihove živote. Jedna od ključnih stavki koje feminističke skupine nastoje ugraditi u nacrt novog ustava upravo je emancipatorna reproduktivna politika koja će odlučno dekriminalizirati pobačaj.
  • 13. ožujka 2021. Pobjeda za radnike i radnice u sudskom sporu oko Ubera Odlukom britanskog Vrhovnog suda koja daje pravo zaposlenima u Uberu na minimalnu nadnicu i plaćeni godišnji odmor, konačno ih se legalno prepoznaje kao radnice i radnike, a ne kao samozaposlene. Ova važna pobjeda za radničku klasu u sukobu rada i kapitala dolazi nakon dugotrajne borbe, prije svega zahvaljujući inovativnim sindikalnim grupama koje su prepoznale da novi oblici eksploatacije u okviru ekonomije honorarnih poslova iziskuju i nove oblike otpora i kolektivnog radničkog udruživanja.
  • 13. ožujka 2021. Prijedlog izgradnje ugljenokopa u Cumbriji duguje svoju popularnost izostanku zelene alternative "Vlada je odgovorna za stvaranje održivih radnih mjesta u dijelu zemlje koji još uvijek nosi ožiljke nanesene desetljećima deindustrijalizacije te se oporavlja od ekonomskih psoljedica pandemije COVID-19"
  • 13. ožujka 2021. Studentice i studenti s Bosporskog sveučilišta protiv Erdoğana Postavljanje na čelo Bosporskog sveučilišta rektora koji je blizak vladajućoj Stranci pravde i razvoja, te poznat po svojim anti-LGBTIQ+ stavovima samo je korak u nizu proširenja dosega Erdoğanove autoritarne vlasti na nekoć nezavisne institucije i jačanja konzervativnog utjecaja na turski društveni život. Međutim, takav čin proizveo je dvomjesečne studentske prosvjede. Vlast demonizira pobunjenike_ce, označavajući ih kao teroriste, seksualne devijante, vandale i barbare, u pokušaju legitimiranja policijske brutalnosti i uhićenja. Studentski otpor u Istanbulu ipak žilavo opstaje, ali potrebna mu je međunarodna solidarnost.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve