Italija protiv reformi sveučilišta

Javna rasprava o prijedlogu nacrta zakona o reformi sveučilišta talijanske ministrice obrazovanja Mariastelle Gelmini traje godinu dana. Protiv zakona oglasila se oporba i većina akademske zajednice – brojni istraživači, doktorandi, studenti i profesori. 30. studenog 2010. nacrt zakona prihvaćen je u Zastupničkom domu talijanskog parlamenta (Camera) sa 307 glasova za, 252 protiv i 7 suzdržanih. Zakon je 9. prosinca trebao ići na treće čitanje i glasanje u Senat, ali je zbog masovnog studentskog pritiska posljednja rasprava o reformi visokog obrazovanja odgođena tek za 14. prosinca, kada će se glasovati o povjerenju Vladi.


Što donosi reforma talijanskog visokog obrazovanja?


Ukoliko vam se reforma talijanskog visokog obrazovanja učini poznatom, vjerojatno ste pratili kritike prijedlogâ nacrta Zakona o sveučilištu, Zakona o znanosti i Zakona o visokom obrazovanju Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske. U talijanskom nacrtu zakona imamo identičnu formulu: politička i tržišna regulacija znanosti, ukidanje autonomije sveučilištâ i rezanje troškova za visoko obrazovanje. Ulaganje u visoko obrazovanje drastično se smanjuje, a javna sveučilišta boje se da neće moći podnijeti nove rezove unatoč novcu koji ubiru od visokih školarina. Sveučilištima je obećana jednokratna pomoć za 2011. godinu, iako još nije uplaćen ni osnovni iznos za 2010.

Ministar financija Giulio Tremonti naglašava da su mjere štednje nužne, dok ministrica obrazovanja Gelmini pojašnjava kako se ovim reformama Italija približava Europi.

Sveučilišta se dijele na neuspješna i uspješna. (Ne)uspješnost se mjeri mnogim parametrima od kojih prednjače ekonomski – koliko je sveučilište u protekloj akademskoj godini zaradilo na tržištu.

Osim toga, ukida se pravna osobnost fakultetâ.

Stipendije se više neće dijeliti prema socio-ekonomskom statusu nego isključivo prema izvrsnosti. Također, većina stipendija dijelit će se studentima s tehničkih fakulteta, dok će humanističke znanosti biti puno manje stipendirane. U 2009. za stipendiranje studenata uloženo je 246 milijuna eura, a u 2011. cifra će iznositi 76 milijuna eura.

Uvode se studentski krediti po uzoru na one u Velikoj Britaniji. Ministrica Gelmini više je puta izjavila kako je namjera ove reforme približavanje Europi i sustavu visokog obrazovanja u Velikoj Britaniji i Njemačkoj. Sveučilišta moraju biti transparentnija, konkurentnija i otvorenija.

Senat gubi veliki dio ovlasti koje pruzima Upravno vijeće (Upravno vijeće je gotovo identično Sveučilišnom vijeću prema ZOS-u). Fuchs i Gelmini za uvođenje vanjske političke kontrole na sveučilišta imaju isti argument – navodno smanjenje korupcije. Ukida se i trajni status istraživača koji dobivaju ugovore na određeno vrijeme. Ukoliko nakon šest godina rada ne dobiju ugovor na neodređeno, otpušta ih se.

Žele ubiti javna sveučilišta – Ne reformi, blokirajmo sve!


Već tjednima na ulicama mnogih talijanskih gradova prosvjeduju istraživači, studenti i profesori. Pridružuju im se i srednjoškolci i radnici. Transparenti su visjeli s tornja u Pisi, s rimskog Foruma, a i na Slavoluku pobjede u Parizu – gdje su talijanski studenti na Erasmus razmjeni poručili što misle o reformi. Kulminacija prosvjeda dogodila se 30. studenog, na dan glasanja u Cameri. Silvio Berlusconi izjavio je da pravi studenti stoje kući i uče te da je vrijeme da sveučilišta prestanu trošiti ovoliku količinu javnih sredstava.

30. studenog 2010, glasanje o reformi visokog obrazovanja


U Rimu je prosvjedovalo preko 50.000 studenata. Dio studenata uspio je napraviti sit in ispred Parlamenta na trgu Montecitorio unatoč jakim policijskim snagama. Centar Rima bio je paraliziran većinu dana, a blokirana je i glavna stanica rimskog metroa Termini. Okupirani su mnogi fakulteti. Učenici pet srednjih škola u znak solidarnosti blokirali su nastavu.

I u Veneciji se preko 200 srednjoškolaca pridružilo studentima u borbi protiv reformi. U Palermu studenti planiraju nastaviti blokade do 14. prosinca kada se glasa o povjerenju vladi. Na fakultetima se održava alternativna nastava. Blokirani su Filološki fakultet, Fakultet političkih znanosti i dijelovi Biološkog i Pravnog fakulteta. Studenti su također blokirali promet u centru grada. U Napulju, Torinu, Trstu i Milanu blokirani su glavni kolodvori. U L’Acquili su okupirana tri, a u Bariju dva fakulteta. U Bologni su studenti blokirali izlaz na autocestu.

Prosvjedi su u manjoj mjeri nastavljeni i 1. i 2. prosinca. Mnogi fakulteti još uvijek su blokirani, studenti održavaju sastanke vezane za buduće akcije. Stotinjak studenata simbolično je okupiralo rektorat rimskog Sveučilišta Tor Vergata, a u Palermu se 3. prosinca planiraju dodatne akcije zbog posjete ministrice Gelmini.

Preko inicijative “Ujedinjeni protiv krize – u obrani javnih dobara” studenti se s ostalim građanima Italije ujedinjuju u borbi protiv Berlusconija i njegove Vlade. Inicijativa poziva sve obespravljene imigrante, studente, istraživače, radnike koji se u zadnje vrijeme sve glasnije bore za svoja prava (posebice radnici Fiata iz Melfija) i sve ostale građane čija su radnička prava i egzistencija ugroženi zbog štetnih poteza talijanskih političkih elita na veliki prosvjed 14. prosinca na trg Montecitorio u Rimu. Na istom trgu, istoga dana, u zgradi Parlamenta glasat će se o povjerenju Vladi.

I na talijanskom primjeru možemo zaključiti da se borba protiv neoliberalnih reformi, započeta kritikama nacrta zakona pisanih iz sigurnosti akademskih fotelja, ukoliko želimo sačuvati javna sveučilišta i radna mjesta, neminovno mora nastaviti na ulicama.

Ivana Ribar

(Tekst je ažuriran novim podacima 03.12.2010.)

Vezani članci

  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 29. ožujka 2022. Danska planira dati utočište Ukrajincima, a Sirijce poslati doma Olakšavanje integracije ukrajinskih izbjeglica u dansko društvo odvija se usporedno s pojačanim naporima da se sirijske izbjeglice trenutno nastanjene u Danskoj vrati u ratnu zonu, ukazujući na rasističku intonaciju migrantskih politika u Europi.
  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi Povodom četrdesetogodišnjice Krležine smrti, specijalno izdanje Jutarnjeg lista donosi intervju s Igorom Mandićem, koji ikonoklastički prebire po Krležinom liku i djelu još od zbirke Zbogom, dragi Krleža iz 1988. godine. Mandić denuncira Krležu upisujući mu ideološko inzistiranje na vulgarnoj koncepciji društveno angažirane uloge književnosti. Time se pridružuje „antitotalitarnim“ moralističkim čitanjima koja, zakrivena tobožnjom književnom ekspertizom, manje govore o književnosti, a više o perspektivama liberalne inteligencije.
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim Demontirajući mitove liberalnog pristupa umjetnosti, Katja Praznik u svojoj knjizi Art Work: Invisible Labour and the Legacy of Yugoslav Socialism mapira kulturno-umjetničku povijest socijalističke Jugoslavije iz vizure koja umjetnost prije svega promišlja kao područje rada. Kulturno-umjetnička proizvodnja u prvoj se dekadi u većoj mjeri odvija pod okriljem centralizirane države, potom kroz dvije dekade u decentraliziranom smjeru, a od 1970-ih se sve više liberalizira. Umjetnici_e radnici_e postaju socijalistički_e poduzetnici_e ─ sve prekarniji_e i sve manje zaposleni_e ─ a umjetnost se iz područja rada i društvene kulture seli u mitski univerzum individualiziranog stvaranja i slobode: barem za one koji si tu slobodu mogu priuštiti. U tom rastakanju socijalističkog modela kulture nemalu ulogu imala je i tzv. alternativna scena, koja je iz vlastitih srednjoklasnih ukotvljenosti zdušno prihvaćala liberalne kulturne reforme.
  • 23. prosinca 2021. Skoro dva štrajka u povijesti Hollywooda U moru štrajkova i drugih radničkih akcija diljem svijeta koje je dodatno potaknula pandemija COVID-19 i popratne fluktuacije u globalnim lancima opskrbe, odrazivši se u intenzifikaciji eksploatacije radne snage i pogoršanju radnih uvjeta, napose je indikativna namjera IATSE-a, jedinog preostalog sindikata koji okuplja filmske radnice i radnike ispod crte, da po prvi puta u više od stotinu godina postojanja pokrene štrajk. Iako je u konačnici postignut dogovor sa zapošljavateljima, uvid u strukturu glasovanja članstva ukazuje na ogromno tinjajuće nezadovoljstvo i akcijsku spremnost radnica i radnika, čemu je u ovoj industriji komparabilan tek posljednji masovni holivudski štrajk iz 1945. godine, koji je kulminirao Krvavim petkom.
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu“ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve