Egipat: predavanje i inicijativa solidarnosti

Danas u srijedu 2. veljače u 20 sati u prostorijama Zelene akcije Srećko Horvat i Ivana Biočina drže predavanje o jednom od simptoma Mubarakove vladavine Egiptom, tzv. “Gradu smeća” te o trenutnim zbivanjima u toj zemlji. Također, podsjećamo da je u petak, 28. siječnja ispred Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija održan prosvjed podrške egipatskom narodu u organizaciji inicijative “Solidarnost s egipatskim narodom” i Centra za mirovne studije. U nastavku donosimo tekst njihovog pisma podrške, a za buduće aktivnosti inicijative pratite njihovu Facebook stranicu.

2. veljače 2011., 20:00 – 22:00
Zelena akcija, Frankopanska 1, Zagreb, Hrvatska

Prije točno mjesec dana Srećko Horvat i Ivana Biočina posjetili su jednu od najsiromašnijih četvrti Kaira, takozvani „Grad smeća“. Podno brda Mokattam smjestio se slam u kojem živi oko 20-30.000 Kopta – egipatskih kršćana koji preživljavaju od reciklaže otpada.

Na predavanju će biti predstavljena iskustva iz prve ruke, popraćena bogatom fotodokumentacijom, a izlaganje će se dotaknuti i recentnih prosvjeda i pokazati zašto je „Grad smeća“ simptom Mubarakove vladavine, te u kojem smjeru idu trenutna zbivanja. Nakon predavanja slijedi zvučna slika Kaira koju je snimila Ivana Biočina, a dočarava Kairo prije nemira.

Inicijativa Solidarnost sa egipatskim narodom upućuje zahtjev za najoštrijom osudom postupaka egipatske vlade:

· oduzimanja prava građana na slobodno okupljanje i prosvjede

· oduzimanje prava na slobodu govora onemogućavanjem pristupa internetu i telefonskim mrežama

· policijskog nasilja

· masovnih i preventivnih lišavanja slobode

Izražavamo solidarnost s ljudima koji se u ovom trenutku na ulicama Egipta bore za svoju slobodu. Potrebna je velika hrabrost kako bi ustali protiv nepravdi diktatorskog režima, svjesni da ih sam čin izlaska na ulice izlaze brutalnom policijskom nasilju i da riskiraju vlastite živote. Desetljećima već ljudi u Egiptu žive u izvanrednom stanju, lišeni elementarnih ljudskih i političkih prava, bez osnovnih sredstava za dostojan ljudski život. Takvo stanje je moguće samo uz aktivnu ili pasivnu podršku svjetskih vlada. Zato zahtijevamo od hrvatske vlade da javno najoštrije osudi postupke egipatske vlade i iskoristi sve dostupne diplomatske i političke kanale kako bi se stanovnicima Egipta omogućilo pravo na izražavanje vlastite političke volje i zaštitila njihova osnovna ljudska prava.

Inicijativa Solidarnost sa egipatskim narodom
Centar za mirovne studije

Vezani članci

  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.