Proglas uz konstituirajuću sjednicu Studentskog zbora


Izbori za Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu i studentske zborove njegovih sastavnica trebali su biti održani između 15. i 30. ožujka prošle godine, a iako su raspisani u svibnju 2010., Studentski zbor zagrebačkog sveučilišta svoju konstituirajuću sjednicu sazvao je gotovo godinu dana nakon početka izbornog procesa. Taj se proces može nazvati legalnim, a novi saziv Studentskog zbora legitimnim samo u totalitarnim društvima s obzirom na cijeli niz eklatantnih kršenja izbornih propisa.Za one koji možda još ne znaju, ponovit ćemo najvažnija:

● onemogućavanje promatranja izbora pravovremeno prijavljenim promatračima;
● opetovano prekoračivanje ovlasti Rektorata Sveučilišta pri tumačenju i interpretaciji izbornih propisa
● nesastajanje Izbornog povjerenstva Sveučilišta tijekom perioda podnošenja kandidatura, prijava za promatranje te perioda samih izbora
● uočavanje 71 ozbiljne nepravilnosti u izbornom postupku na 12 fakulteta, pri čemu na većinu uloženih prigovora nadležna povjerenstva nisu odgovorila, a ostali su odbačeni bez valjanog obrazloženja
● nepravovremeno sazivanje ponovljenih izbora na fakultetima na kojima su izbori poništeni ili uopće nisu održani
● sumnje u malverzacije s izbornim materijalom koji je više od 8 mjeseci stajao pohranjen bez neovisnog nadzora i bez objavljenih izbornih rezultata.

Studenti okupljeni u studentskoj inicijativi SONG su usprkos stalnim opstrukcijama na biračkim mjestima zabilježili 71 tešku nepravilnost i u nekoliko navrata upućivali prigovore odgovornim instancama koje su se na njih oglušile. Danas pak svjedočimo posljednjem u nizu primjera kršenja temeljnih demokratskih normi. Naime, iako odgovor na prigovor na izborni postupak nije stigao, Studentski zbor Sveučilišta uputio je poziv na konstituirajuću sjednicu. Time je još jednom prekršen Pravilnik o izborima za Studentski zbor Sveučilišta i njegovih sastavnica, čiji članak 19. stavak 9. glasi: „Ako nije bilo prigovora, ako su prigovori odbačeni ili odbijeni, rezultati izbora postaju konačni i kao takvi se objavljuju sukladno stavku 6. ovoga članka.

Sve navedene nepravilnosti, nepridržavanje zakonom i pravilnikom propisanih odredbi te izostanak odgovora na prigovor na nepravilnosti tijekom izbornog postupka ove izbore čine nelegalnima, novi saziv Studentskog zbora Sveučilišta nelegitimnim, a konstituirajuću sjednicu nezakonitom. Sve navedeno daje temelja za podnošenje tužbe Upravnom sudu, sukladno članku 22. Zakona o upravnim sporovima, a u slučaju pozitivnog rješenja tužbe, sve odluke ovoga saziva Studentskog zbora Sveučilišta će retroaktivno biti proglašene nevažećima.

Ne pristajemo na činjenicu da tijelo koje bi trebalo predstavljati tisuće studenata Sveučilišta u Zagrebu bude izabrano i uspostavljeno na potpuno nelegalan način. Ne pristajemo na šutnju nadležnih struktura na tu istu nelegalnost, ne pristajemo na predstavnike koji su do svojih pozicija došli u postupku koji se ni uvjetno ne može nazvati demokratskim i transparentnim.
Stoga pozivamo kolege kojima je do navedenih načela stalo da ne sudjeluju u ovoj predstavi.

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve