Zašto smo protiv novih zakona?

Nakon najave spremnosti Fakultetskog vijeća da poduzme legalne i legitimne akcije protiv novih zakona, uključujući i štrajk, bitno je da se i studente informira zašto su spomenuti zakoni štetni i nepopravljivi. Zato smo osnovne informacije o novim zakonima, uključujući i pitanje kako bi studenti ubuduće trebali plaćati svoj studij, stavili u letak kojeg možete naći u nastavku. Na kraju posta se letak nalazi u pdf formatu tako da ga kolege s drugih fakulteta i sveučilišta mogu slobodno distribuirati svojim kolegama.

PROTIV UPISNINA!

    I dosada su upisnine predstavljale administrativne troškove studija, ali su iznosile maksimalno nekoliko stotina kuna i plaćale se uz školarinu te pri svakom upisu u sljedeću akademsku godinu. Novi zakoni predviđaju cijenu upisnina za preddiplomski studij u visini 60% prosječne hrvatske plaće te upisninu za diplomski i doktorski studij u visini jedne cijele prosječne hrvatske plaće. U predloženom zakonu nema mehanizama koji onemogućuju paralelno postojanje školarina, participacija ili financijskih penalizacija. Podsjećamo da školarine nisu postojale ni u trenutno važećem Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, pa su se svejedno naplaćivale i svake godine progresivno rasle po proizvoljnom nahođenju fakulteta. Ne samo da predloženi Zakon o visokom obrazovanju ne garantira niti promovira potpuno javno financirano obrazovanje nego tekst Zakona ne garantira čak ni “besplatnu prvu godinu studija”.

PROTIV KOMERCIJALIZACIJE!

    Novim zakonskim rješenjima MZOŠ javna sveučilišta i njihove sastavnice, nositelje javnog visokog školstva u Hrvatskoj, podređuje interesima kapitala smanjujući fiskalnu odgovornost države u financiranju javnog visokog obrazovanja. Pogoduje se privatnim visokim učilištima te se vrši otvoren udar na ona znanstvena područja koja ne služe ostvarenju profita.

PROTIV ETATIZACIJE I POLITIČKE KONTROLE!

    Prema novom Zakonu o sveučilištu uvodi se upravno tijelo nazvano sveučilišno vijeće u kojem će većinu imati predstavnici izvršne vlasti. Uloga i broj članova senata znatno se smanjuju, dok se rektorska pozicija pretvara u menadžersku, a sam rektor prema Zakonu ne mora biti član akademske zajednice. Slično je i zakonsko rješenje koje se odnosi na sastavnice sveučilišta u kojima vijeća sastavnica gube svoje dosadašnje funkcije, a dekan ne mora biti zaposlenik vlastitog fakulteta, što vodi stvaranju menadžerske figure dekana i korporativne strukture ustanove. Paradoksalno je da će financiranje sveučilišta javnim novcem ovisiti o pregovorima rektora i MZOŠ-a, a rektorov prijedlog financiranja mora odobriti sveučilišno vijeće u kojem većinu čine predstavnici imenovani odlukom Vlade.

PROTIV SMANJENJA KVOTA I UKIDANJA STUDIJSKIH GRUPA!

    Novim načinom financiranja preko programskih ugovora, koje proizlazi iz dogovora rektora i MZOŠ-a i bez kontrole akademske zajednice, dovodimo se u situaciju u kojoj će MZOŠ diktirati kvote, tj. studijske grupe i programe koje kani financirati. Jasan cilj zakona je i diversifikacija izvora financiranja studija što znači moguće zatvaranje ili privatizaciju neprofitabilnih fakulteta koji ne nalaze privatne izvore financija i ovise prije svega o primicima iz proračuna.

PROTIV PACIFIKACIJE!

    Promoviranjem uvođenja upisnina kao besplatnog obrazovanja MZOŠ želi primiriti studentsku populaciju u procesu donošenja zakona pogubnih za budućnost znanosti, visokog obrazovanja i nadolazećih generacija studenata. Povećanjem udjela studentskih predstavnika u Senatu (čije ovlasti su znatno smanjene) i Nacionalnom vijeću za visoko obrazovanje također se pokušava osigurati studentski mir. No, jedan predstavnik stranačke mladeži manje ili više – ne znači ništa, jer oni ionako djeluju u interesu partitokracije, a ne svoje baze. Paralelno s donošenjem zakona, MZOŠ iza kulisa vrši novi udar na studentski standard povećanjem cijene prehrane; cijene smještaja u domovima porasle su od 100 do 200% u zadnje dvije godine, a socijalne povlastice u domeni lokalne vlasti također se režu, kao npr. besplatan javni prijevoz.

ZA DIREKTNU AKCIJU!

Protiv Novih Zakona – Letak(function() { var scribd = document.createElement(“script”); scribd.type = “text/javascript”; scribd.async = true; scribd.src = “http://www.scribd.com/javascripts/embed_code/inject.js”; var s = document.getElementsByTagName(“script”)[0]; s.parentNode.insertBefore(scribd, s); })();

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve