Senat UNIZG: Obustava nastave 2011./2012.

Na današnjoj sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu zaključeno je: sadržaj prijedloga zakona takav je da ih nije moguće popravljati i učiniti prihvatljivima za akademsku zajednicu; ako se sa sveučilišnom zajednicom ne uspostavi puna suradnja na izradi budućeg strateškog okvira u području visokog obrazovanja i znanosti kao preduvjeta za buduće zakonodavstvo, odgodit će se početak nastave u akademskoj godini 2011./2012. na Sveučilištu u Zagrebu.

Zaključci Senata, 5. srpnja 2011.

Dana 21. lipnja 2011., Vlada Republike Hrvatske prihvatila je i uputila na Sabor prijedloge Zakona o sveučilištu, Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o znanstvenoj djelatnosti. Na ove prijedloge sveučilišna zajednica je tijekom proteklih mjeseci iznijela mnogobrojne primjedbe. Na sjednici održanoj 10. ožujka 2011., Senat Sveučilišta u Zagrebu zaključio je da oni nisu prikladni za zakonodavnu proceduru i zatražio da se zakonodavstvo u ovom području utemelji na strategiji razvoja visokog obrazovanja i znanosti koju prethodno treba izraditi. Na osnovi ovih zaključaka Senat i druga sveučilišna tijela poduzeli su niz daljnjih koraka kako bi upozorili na neprihvatljivost ovih zakonskih prijedloga, kao i na opasne posljedice za cijeli nacionalni istraživački i visokoobrazovni sustav koje bi se prouzročile njihovim prihvaćanjem.

Na sjednici Senata održanoj 2. lipnja 2011., ministar se suglasio s potrebom izrade nacionalne strategije, ali je ostao pri stavu da postojeći prijedlozi ipak trebaju biti upućeni u saborsku proceduru. Senat je ponovio da se ne dijeli taj stav, ali je u znak spremnosti za dijalog pristao osnovati radnu skupinu koja će, u kontekstu rada na izradi Nacionalne strategije, s predstavnicima MZOŠ analizirati nacrte zakona i na njih pristigle primjedbe, uspostaviti primjereni dijalog o dijelovima predloženih nacrta koja se ne mogu uključiti u polazišta za izradu strategije te raditi na iznalaženju rješenja prihvatljivih akademskoj zajednici.

Na sastanku s tom radnom skupinom, ministar je zatražio da ona predloži amandmane koji bi prijedloge zakona učinili prihvatljivim. Ministar je bio dobro upoznat s činjenicom da radna skupina nije bila ovlaštena to učiniti, jer je Senat u više navrata odlučio da se predloženi tekstovi na taj način ne mogu popravljati. Nakon što je radna skupina podsjetila ministra da ona ne može predložiti amandmane koji bi tekst učinili prihvatljivim Sveučilištu, sastanci radne skupine i predstavnika ministarstva više se nisu sazivali.

Vlada je prijedloge koje je MZOŠ pripremio uputila u saborsku proceduru, bez ikakvog očitovanja na mnogobrojne kritične osvrte i stručne primjedbe koje je u protekla dva mjeseca uputila akademska zajednica. Ministarstvo je time pokazalo nespremnost za minimum dijaloga sa sveučilišnom zajednicom.

Slijedom svega navedenoga, Senat donosi sljedeće zaključke:

  • Sadržaj prijedloga Zakona o sveučilištu, Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o znanstvenoj djelatnosti takav je da oni nisu trebali biti upućeni u saborsku proceduru. Način njihove pripreme i upućivanja u proceduru takav je da ih u nastavku takve procedure nije moguće popravljati i učiniti prihvatljivima za akademsku zajednicu.
  • Ako se sa sveučilišnom zajednicom ne uspostavi puna suradnja na izradi budućeg strateškog okvira u području visokog obrazovanja i znanosti kao preduvjeta za buduće zakonodavstvo, u skladu s propisima Republike Hrvatske i standardima demokratske procedure, odgodit će se početak nastave u akademskoj godini 2011./2012. na Sveučilištu u Zagrebu.

Senat ponovno izražava spremnost Sveučilišta u Zagrebu na suradnju u izradi Nacionalne strategije razvoja znanosti i visokog obrazovanja i zakona sastavljenih temeljem takve strategije.

*Upozoravamo čitatelje da službeni dokument sa zaključcima današnje sjednice Senata Sveučilišta u Zagrebu još uvijek nije objavljeno na njihovoj službenoj stranici.

Vezani članci

  • 27. listopada 2026. Izvor: wikiart.org Četiri jahača deradikalizacije: kako sistem rekuperira pobunu i kako mu mi u tome pomažemo (osobno svjedočanstvo) Ulazak u parlament, sindikalni legalizam, NGO sektor i akademija rijetko funkcioniraju kao poluge transformacije; češće služe kao mehanizmi kojima sistem apsorbira i pacifizira radikalne impulse. Iz osobnog iskustva generacije stasale u blokadama 2009., autor analizira „četiri jahača deradikalizacije”, ili kako se pod krinkom potrage za djelotvornijim oblicima borbe opozicijsko djelovanje neprimjetno pretvara u vlastitu suprotnost i stavlja u službu reprodukcije sistema.
  • 20. rujna 2026. Izvor: membrana.org Prelazeći reku: Socijalizam i svetsko tržište od Jugoslavije ka Kini (1. deo) Analizirajući jugoslavenski samoupravni model i njegovu povijesnu isprepletenost s kineskim traženjem alternativnog socijalističkog puta, autor istražuje kako je gubitak unutarnjih poluga kontrole u sudaru sa svjetskim sustavom vodio ka periferizaciji. Donosimo prvi dio analize, dok će se nastavak usredotočiti na specifičnosti kineske ekonomske tranzicije.
  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.