Prosvjed

Blokada na Filološkom fakultetu u Beogradu

Jutros je blokirana nastava na Filološkom fakultetu u Beogradu nakon što je Ministarstvo obrazovanja u petak odbilo ispuniti zahtjeve studenata iznesene tijekom protesta koje je Plenum FFZG-a podržao. Upravo se na Filološkom fakultetu odvija plenum na kojemu će se glasiti o daljnjim akcijama i potvrditi blokadu. U nastavku pročitajte današnju izjavu za medije, a više informacija možete naći na njihovoj stranici.

Ministarstvo obrazovanja je u petak 14.10.2011. odbilo da ispuni zahteve studentskog protesta, pritom obrazlažući da mi nemamo nikakav legitimitet i da mogu prihvatiti pregovore jedino sa Studentskom konferencijom univerziteta Srbije (SKONUS), a koja nas je prva i dovela do postojeće situacije.

Ostavljeni bez odgovora i drugih metoda borbe, studenti su na plenumu nakon protesta koji je održan u petak 14.10.2011. odlučili da je blokada fakulteta jedini mogući i efikasni metod borbe koji preuzimamo. Filološki fakultet je od danas u blokadi, sva nastava se odlaže do daljenjeg i zgrada fakulteta se nalazi pod kontrolom studenata. Izuzev nastave, sve ostale aktivnosti će se odvijati kao i do sada. Tokom blokade će se organizovati alternativna dešavanja i edukativne ativnosti organizovane od strane samih studenata.

Ovim pokušavamo da ukažemo na ponižavajuće teške i nepodnošljive uslove u kojima se danas nalazi studentska populacija, a koji proizvode drastične posledice na sam život studenta, porodice koje studente izdržavaju, pa samim tim i na celo društvo. Studiranje postaje onemogućeno sve većem broju ljudi, finansijski i društveni teret koji studenti nose na svojim leđima postaje praktično nemoguće podneti. Računi, stan, hrana, knjige, školarine su neki od mnogih problema sa kojima se danas studenti sami bore bivajući primorani da paralelno sa studijama traže zaposlenje koje im nije zagarantovano čak ni nakon završetka studija. Krenuli smo putem koji ima za cilj preokrenuti ovu situaciju po svaku cenu.

Blokada koju mi sprovodimo nije napad, već sama odbrana obrazovanja. Sve što danas pokrećemo može se videti samo kao najprogresivniji pokret u današnjem društvu, pokret koji je samoorganizovan na principima demokratije i bez ikakvih predstavnika i studentskih organizacija koje godinama podržavaju tok u kome se visoko obrazovanje usmeravalo. Mi danas stajemo u odbranu studentske autonomije, u odbranu demokratije i u odbranu obrazovanja koje mora biti dostupno svima. Ovo nije ograničena studentska borba, ovo je društvena borba i borba za slobodnije i pravednije društvo. Zato, spremni smo da se povežemo svakom samoorganizovanom društvenom borbom koja deli naše stavove i pozivamo sve koji to žele i mogu da se pridruže studentskoj borbi i blokadama fakulteta koje su u toku i koje predstoje. Takođe, pozivamo sve koleginice i kolege da tokom blokade okupiraju svoj fakultet i iskoriste njegove resurse i kapacitete u aktivnosti koje će biti edukativne, radne i dalje organizacione prirode. Blokadom otvaramo univerzitet, nakon svega ona za nas predstavlja festival svetlosti i zvuka koji nas može vratiti u život. Oslobodićemo univerzitet i očuvati ga slobodnim!

Znanje nije roba! Svi u blokade!

Plenum studentkinja i studenata Filološkog fakulteta u Beogradu

17.10.2011.

17. listopada 2011.
Tagovi:
,

Vezani članci

  • 27. listopada 2026. Izvor: wikiart.org Četiri jahača deradikalizacije: kako sistem rekuperira pobunu i kako mu mi u tome pomažemo (osobno svjedočanstvo) Ulazak u parlament, sindikalni legalizam, NGO sektor i akademija rijetko funkcioniraju kao poluge transformacije; češće služe kao mehanizmi kojima sistem apsorbira i pacifizira radikalne impulse. Iz osobnog iskustva generacije stasale u blokadama 2009., autor analizira „četiri jahača deradikalizacije”, ili kako se pod krinkom potrage za djelotvornijim oblicima borbe opozicijsko djelovanje neprimjetno pretvara u vlastitu suprotnost i stavlja u službu reprodukcije sistema.
  • 20. rujna 2026. Izvor: membrana.org Prelazeći reku: Socijalizam i svetsko tržište od Jugoslavije ka Kini (1. deo) Analizirajući jugoslavenski samoupravni model i njegovu povijesnu isprepletenost s kineskim traženjem alternativnog socijalističkog puta, autor istražuje kako je gubitak unutarnjih poluga kontrole u sudaru sa svjetskim sustavom vodio ka periferizaciji. Donosimo prvi dio analize, dok će se nastavak usredotočiti na specifičnosti kineske ekonomske tranzicije.
  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
Arhiva članaka