FFBG: Saopštenje povodom zamrzavanja blokade nastave

Na Plenumu Filozofskog fakulteta održanom 09. novembra 2011. nakon opsežne diskusije o daljem nastavku protesta izglasan je privremeni prekid blokade nastave, sa početkom od četvrtka 10. novembra.

Plenum smatra da su studentkinje i studenti u protestu tek blokadama Filološkog i Filozofskog fakulteta, kao i Visoke škole za elektrotehniku i računarstvo strukovnih studija, skrenuli pažnju javnosti na goruće probleme u visokom školstvu i time stvorili prostor za otvorenu diskusiju i o širim društvenim pitanjima.

Tokom blokade dobili smo podršku dela nastavnog kadra, koleginica i kolega iz inostranstva, radnica i radnika u kulturi, nekolicine sindikata i različitih udruženja građana. Više od 1300 studentkinja i studenata Filozofskog fakulteta potpisalo je peticiju podrške zahtevima i blokadi. Na taj način izgradili smo mrežu solidarnosti koja prevazilazi granice Univerziteta.

Uprkos tome, Vlada Republike Srbije, Ministarstvo prosvete i nauke, Univerzitet u Beogradu, kao i Uprave Filozofskog i Filološkog fakulteta, nisu izrazili spremnost da ostvare komunikaciju sa studentkinjama i studentima u protestu. Umesto razmatranja naših zahteva, odlučili su se za diskreditaciju protesta, podsticanje sumnji u naše namere i stvaranje uslova za napade privatnog obezbeđenja i fašističkih grupa na studentkinje i studente. Rektor Kovačević je, ujedno, drugi rektor od 1905. godine koji je na studentske zahteve odgovorio pozivom na državno nasilje na Univerzitetu.

Širenje protesta, zasnovanih na direktno-demokratskim plenumima i autentičnim studentskim zahtevima, ugušeno je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, organizovanom reakcijom „zvaničnih studentskih predstavnika“, fašista i policije. U okolnostima ovakve represije jasno nam je da je nemoguće dopreti do većeg broja naših koleginica i kolega, kako bismo zajednički mogli da se izborimo za dostupnije i kvalitetnije obrazovanje.

Budući da je Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu ostao jedini u blokadi, Plenum je odlučio da ne pristane na igru u kojoj će navedeni potezi vlasti koleginice i kolege okrenuti jedne protiv drugih. Zamrzavanjem blokade nastave u ovakvom trenutku hoćemo da se udružimo sa svima onima koji su sa nama saglasni oko potrebe za borbom protiv komercijalizacije obrazovanja i za stavljanje znanja u središte reforme sistema obrazovanja.

Nezadovoljni institucijom Studentskog parlamenta, koristimo zakonom zagarantovano pravo na samoorganizovanje i pravo na pobunu protiv diskriminišućih uslova studiranja, u kojima obrazovanje nije podjednako dostupno svima.

Blokadu zamrzavamo pod sledećim uslovima koje upućujemo Upravi Filozofskog fakulteta:
  • da obezbedi slušaonicu rezervisanu isključivo za studente, u kojoj se neće odvijati redovne nastavne aktivnosti – kako bismo omogućili dalje neometano studentsko samoorganizovanje i očuvali nezavisan studentski prostor osvojen tokom blokade;
  • da sve slušaonice, u slobodnim terminima, budu dostupne studentkinjama i studentima Filozofskog fakulteta, bez podnošenja molbe Upravi, a uz prilaganje indeksa portiru;
  • obustavu najavljenih disciplinskih i krivičnih postupaka protiv tri studenta učesnika blokade, kao i garancije da niko od učesnika u protestima neće trpeti sankcije.


Da bismo osigurali ispunjenje ovih uslova, protest nastavljamo okupacijom slušaonice 101, u kojoj ćemo nastaviti organizovanje programa alternativne nastave.

Za kvalitetno obrazovanje dostupno svima. Znanje nije roba!


Plenum Filozofskog fakulteta u Beogradu


Više informacija potražite ovdje:

Vezani članci

  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi "Na gotovo dvjesto pedeset strana gustog materijala, književnost kao praksa pisanja jedva da se i spominje. Umjesto toga (o) piscu se sudi s obzirom na to u kojoj je mjeri politički djelovao u skladu ili (pretežito) usuprot načelima koje liberalna inteligencija drži transcendentnim. Takvo je analitičko polazište posve legitimno, no ono ne treba auru književnog znalca, koju Mandić sveudilj potura, pridodavši na samom kraju i popis svojih književnih recenzija, valjda kao dokaz vlastite ekspertize."
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim "U širokom luku od avangardnih preko neoavangardnih do alternativnih umjetničkih praksi, kojim autorica ocrtava dinamični odnos institucije umjetnosti i socijalizma, historijska je ironija da je upravo alternativna scena postala rodno mjesto prekarnih radnih uvjeta. Jugoslavenska socijalistička institucija umjetnosti tako je napravila puni krug – od integracije umjetnika u društvenu podjelu rada do umjetnika-poduzetnika suvremenog neoliberalnog tipa. U sjajnoj analizi Katje Praznik ona se pred nama rastvara kao iznimno zanimljiv analitički predmet, upravo zato što nam dokazuje kako u momentu krize poduzetnički model nije bio rješenje."
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu‟ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.
  • 19. prosinca 2021. Prilog razvijanju konceptualnih okvira rada njege Nakon utemeljujućih debata o socijalnoj reprodukciji, o razlikama između unitarnih i višesistemskih teorija i o nadnicama za kućni rad tijekom 1970-ih, od 1990-ih se u okvirima feminističke ekonomije teorijski utemeljuje i jedna specifična vrsta socijalno-reproduktivnog rada: rad njege. Dakako, geopolitička, povijesna i međunarodna podjela rada reprodukcije, odnosno globalni lanci njege, iziskuju analitičko nijansiranje razlika u zemljama kapitalističkog centra (gdje se rad skrbi poglavito delegira na jeftinu migrantsku i ne-bijelu radnu snagu), u socijalističkim državama (gdje je umnogome državno podruštvljen) i u zemljama globalnog Juga (gdje se socijalno-reproduktivni aranžmani oslanjaju na šire obitelji, zajednice, civilni sektor i neformalni sektor rada). Složenija konceptualizacija rada njege dolazi i iz feminističkih istraživanja socijalnih politika, te kroz konceptualne alatke dijamanata njege i ukupne društvene organizacije rada.
  • 16. prosinca 2021. Romski feminizam: od rodno-ravnopravnog preko intersekcionalnog prema socijalno-reproduktivnom pogledu (3. dio) Nakon analize elemenata rodno-ravnopravne i intersekcionalne optike, posljednji dio triptiha o romskom feminizmu donosi prikaz optike teorije socijalne reprodukcije, koja se ovdje razmatra kao analitički i politički najpotentniji okvir za promišljanje položaja Romkinja, a u sprezi s marksističkim razumijevanjem složenih odnosa rada: i proizvodnog (prije svega kroz ukotvljenost u neformalnu sferu rada) i reproduktivnog (kroz marginalizirana domaćinstva u kojima se socijalno reproducira rasijalizirana radna snaga). Pokazuje se kako je najveći broj Romkinja ne samo dio rasijalizirane, etnicizirane i orodnjene radničke klase, već je njihov položaj zapravo potpuno uključen u kapitalizam. Utoliko su i zagovaranja politike inkluzije promašena, a socijalno-reproduktivni pogled naznačuje jedinu revolucionarnu putanju: antikapitalističku.
  • 13. prosinca 2021. Neoliberalna država globalnog Juga (2): bliži li se kraj autoritarnog neoliberalizma? "Indija i Turska su jedine dvije velike države globalnog Juga u kojima je kulturni nacionalizam ostvario pobjedu nad sekularizmom i uspostavio kontinuiranu vlast. Međutim, oba primjera pokazuju da kulturni nacionalizam ulazi u svoju autoritarnu fazu, koju u slučaju Indije neki autori_ce nazivaju i fašističkom. U trenutnim geopolitičkim okolnostima u kojima ove dvije države imaju bitnu ulogu, razvoj ovakvih tendencija poziva na oprez, a istovremeno zlokobno potvrđuje tezu da formalno demokratske institucije nisu dovoljne da bi spriječile razvoj autoritarnih političkih oblika vlasti."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve