Otvoreno pismo Novinarske platforme povodom slučaja Kamensko

Novinarska platforma oglasila se otvorenim pismom povodom slučaja Kamensko. Prošlo je više od godinu dana od podnošenja kaznene prijave u slučaju Kamensko, no sve je i dalje u fazi predistražnih radnji dok je javnost zahvaljujući novinarima itekako svjesna tko i što se krije iza malverzacija u Kamenskom. Umjesto krivaca, Državno odvjetništvo u vezi Kamenskog na obavijesni razgovor poziva novinara.

U vrijeme kada pritisak krupnoga kapitala i političkih elita pogubno utječe na javne medije, kojim oni gube svoju izvornu ulogu servisa cijelog društva i postaju sredstvo zaštite interesa nekolicine, grupa novinarki i novinara spremna braniti kritičko novinarstvo i dignitet profesije u cjelini, okupila se u neformalnu inicijativu pod nazivom Novinarska platforma. Djelujemo u cilju političke emancipacije individualno i kolektivno strukturno slabijih radi postizanja stvarne društveno-ekonomske jednakosti i stoga protiv sistema zasnovanoga na eksploataciji. Kao novinarke/i i aktivistice/i zalažemo se za društveno odgovorno pisanje i takav nas stav obavezuje da se angažiramo svaki put kada uočimo da osnovne vrijednosti društva dolaze u pitanje.

Zabrinuti činjenicom da je, više od godinu dana od podnošenja kaznene prijave u slučaju Kamensko, sve i dalje u fazi predistražnih radnji i da, bez obzira na brojne prikupljene dokaze, nema pomaka prema istrazi, Novinarska platforma se odlučila tim povodom prvi put obratiti javnosti.

Javnost je u međuvremenu upoznata s ulogom najvećega medijskog magnata Ninoslava Pavića i vlasnika najvećega trgovačkog lanca u zemlji Ivice Todorića u slučaju Kamensko, no za sada niti jedan od dvojice spomenutih nije pozvan ni kao svjedok, a nekmoli kao osumnjičenik.

Zabrinjavajuće je da je u slučaj zasad uključena samo policija (u smislu predistražnih radnji), dok je reakcija DORH-a izostala. Umjesto toga, ta institucija u vezi Kamenskog na obavijesni razgovor poziva novinara, što dolje potpisana Novinarska platforma smatra apsolutno neprihvatljivim, jednako kao što smatra neprihvatljivim da više stotina radnica ostane bez posla ne zato što su loše radile, već zbog špekulacija i posljedica makinacija sa zemljištem tvornice Kamensko.

Svjesne/i smo da je Kamensko slučaj koji ima šire implikacije za društveno-politički život u zemlji, tim više što je jasno da se, između ostaloga, radi o umrežavanju krupnoga kapitala (Todorić), medijskoga kapitala (Pavić) i sveprisutnoga privatizacijskog negativca (Kutle), a sve u cilju protuzakonitoga pribavljanja imovinske koristi. Također, što je još važnije, postoje indicije i da slučaj odugovlači nadležni državni dužnosnik, glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, kojega ne vodi logika istrage, nego političko-poslovna konjunktura.

Stoga pozivamo nadležna tijela – Hrvatski sabor, mandatara Vlade i šefa saborske većine Zorana Milanovića te istaknute političare u novoj vlasti koji su, dok su bili u opoziciji, isticali da su borci u zaštiti javnoga interesa od koruptivnoga postupanja – da ostvare ono što su zacrtali u Planu 21, dakle društvo bez korupcije, čime bi dokazali kredibilitet svoje politike.

Koristimo priliku da skrenemo pažnju javnosti na to da je upravo ovo pravi trenutak – smjena vlasti i dolazak na čelo koalicije koja se u svom predizbornom programu nedvosmisleno opredjeljuje za antikorupcijsko djelovanje – za reagiranje na ovakve pojave koje postaju društvena pravilnost, čijoj se reprodukciji i afirmaciji mora stati na kraj.

Novinarska platforma / Jedan svijet – jedna borba!

Otvoreno pismo podržavaju:
Centar za mirovne studije – CMS
Kuća ljudskih prava
Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje – CESI
Centar za ženske studije
Sindikat Akademska solidarnost
Udruga B.a.B.e.
Udruga za nezavisnu medijsku kulturu

Vezani članci

  • 27. listopada 2026. Izvor: wikiart.org Četiri jahača deradikalizacije: kako sistem rekuperira pobunu i kako mu mi u tome pomažemo (osobno svjedočanstvo) Ulazak u parlament, sindikalni legalizam, NGO sektor i akademija rijetko funkcioniraju kao poluge transformacije; češće služe kao mehanizmi kojima sistem apsorbira i pacifizira radikalne impulse. Iz osobnog iskustva generacije stasale u blokadama 2009., autor analizira „četiri jahača deradikalizacije”, ili kako se pod krinkom potrage za djelotvornijim oblicima borbe opozicijsko djelovanje neprimjetno pretvara u vlastitu suprotnost i stavlja u službu reprodukcije sistema.
  • 20. rujna 2026. Izvor: membrana.org Prelazeći reku: Socijalizam i svetsko tržište od Jugoslavije ka Kini (1. deo) Analizirajući jugoslavenski samoupravni model i njegovu povijesnu isprepletenost s kineskim traženjem alternativnog socijalističkog puta, autor istražuje kako je gubitak unutarnjih poluga kontrole u sudaru sa svjetskim sustavom vodio ka periferizaciji. Donosimo prvi dio analize, dok će se nastavak usredotočiti na specifičnosti kineske ekonomske tranzicije.
  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.