Civilno društvo, nevladine organizacije i javna sfera

Posljednjih desetljeća, kako je demokratska borba dobila na važnosti – nakon što ju je, općenito govoreći, ljevica podcjenjivala – tako se ponovno pojavila kategorija civilnog društva. Ona se sama po sebi protivi Državi i mijenja klasne odnose. Radi se o povratku klasičnom liberalizmu koji prati povratak liberalizma na ekonomskom planu – neoliberalizam.


Veliki povratak Marksovom opusu proizlazi iz otkrića da se klasne veze isprepliću sa cjelinom kapitalističkog društva. Nakon što je radio s kategorijama nasljeđenima od liberalizma, poput civilnog društva/civilne Države, napravio je ono što zovemo “anatomijom civilnog društva” i ondje pronašao klase i klasnu borbu.

Posljednjih desetljeća, kako je demokratska borba dobila na važnosti – nakon što ju je, općenito govoreći, ljevica podcjenjivala – tako se ponovno pojavila kategorija civilnog društva. Ona se sama po sebi protivi Državi i mijenja klasne odnose. Radi se o povratku klasičnom liberalizmu koji prati povratak liberalizma na ekonomskom planu – neoliberalizam.

U granice ove kategorije ulaze organizacije različitog tipa, od onih usko povezanih s društvenim pokretima i s drugim oblicima otpora vojnoj diktaturi, do drugih, mnogo neodređenijh. Takvo je stapanje moguće zato što kategorija civilnog društva tome pogoduje. Ona bi značila “ono što nije Država”, dopuštajući da se pod ovaj široki kišobran skriju udruge onih koje se bave poljoprivrednim poslovima i one seoskih radnika, one čiji su članovi vlasnici banaka i bankari, udruge gospode s privatnih fakulteta kao i one studentske. Drugi su izrazi “civilnog društva” još problematičniji, poput trgovaca naftom, vojski, itd., a koji svi pripadaju “civilnom društvu”.

Svima im je zajednički nedostatak transparentnosti jer se same prozivaju predstavnicima civilnog društva, a izabiranje voditelja i načini donošenja odluka obično su netransparentni. Dovoljno je pogledati kako je lako osnovati nevladinu organizaciju i kandidirati se za dobivanje novca iz proračuna ili prikriti sumnjive projekte.

Osim neodređenosti – da upotrijebim blaži izraz – tu je i definicija “nedržavnog”. Ta se protudržavna pozicija lagano svodi na neoliberalne pozicije. Nemaju granica u odnosu prema “partnerstvima” s velikim privatnim korporacijama i njihovim zakladama, dok je, pak, zona razgraničenja u odnosu s državom jasno ocrtana.

S ponovnim javljanjem liberalizma došlo je do preporoda njegove vizije demokracije i države. Demokracija je počela značiti postavljanje granica i unutarnje kontrole nad djelovanjem Države, koja bi onda po definiciji bila glavni neprijatelj demokracije, čiji su sastavni dijelovi, kako se čini, pojedinci združeni u civilnom društvu.

U tom slučaju bi pitanje bilo kako civilno društvo može kontrolirati Državu kako bi osiguralo demokracija. Što više Države, manje demokracije – tako neoliberalizam prodaje svoju teoriju o minimalnoj državi. Ograničimo državu, kako bi tržište preuzelo glavnu ulogu. U teoriji, glavnu ulogu bi igralo civilno društvo koje zapravo jedva prikriva tržište.

Taj negativni koncept Države napušta put demokratizacije Države. To je liberalan koncept, ponovno aktualiziran idejom kontrole civilnog društva nad Državom – a koje čine nevladine i druge organizacije koje kane igrati tu ulogu.

Politika koja je najviše napredovala na stvaranju demokracije u Brazilu bila je participatorno sastavljanje proračuna koja je ojačala javnu sferu unutar same Države, na štetu trgovačkih interesa. Demokratska borba nije van Države, nego se s njom presijeca. U državi su zastupljeni različiti interesi koji se, iako su proturječni, križaju u društvu.

Razdvajanje te dvije stvari (demokratske borbe i Države) liberalnog je karaktera, lišeno osnovnog aspekta realnosti – sve je ispresijecano društvenim određenjima. Civilno društvo je fikcija, baš kao i Država koja je u opreci s njim, i sve to bez klasnog određenja.

Demokratizirati je demerkantilizirati, potvrditi sferu javnosti na štetu trgovinske sfere. Demokratizirati znači ojačati ulogu građana nauštrb uloge potrošača. Demokratizirati znači donijeti demokratizaciju u u srce države.

Emir Sader
S portugalskog preveo Ivan Tomašić
Na portugalskom objavljeno u Carta Maior 20. studenog 2011.

Vezani članci

  • 28. lipnja 2020. Izbori 2020: Budućnost parlamentarne političke diskusije U prvom su planu nadolazećih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj dvije najveće stranke, obje izašle iz procesa unutarnje konsolidacije oko figura svojih lidera. Ekstremna desnica, koju je HDZ proteklih godina odbacio, prijeti ostvariti povijesno dobar rezultat i trajno poremetiti dugogodišnju političku ravnotežu. Međutim, u Sabor bi mogla ući i lijevo-zelena koalicija te konačno uvesti nove političke modele i koncepte u hrvatski parlamentarizam.
  • 28. lipnja 2020. Nemiri Stonewalla "Danas je prvi dan Mjeseca ponosa, proslave Stonewallskih nemira iz 1969. godine. Ustanci trenutno izbijaju diljem zemlje. Današnji bogati bijeli gej muškarci možda se protive „nasilju“, ali povijest LBGTQ+ pokreta pokazuje da se neredi ugnjetavanih ljudi tiču oslobođenja."
  • 21. lipnja 2020. Martin Luther King znao je da nema ničega mirnog u nenasilju ako se provodi kako spada Daleko od srednjostrujaške aklamacije nenasilnog djelovanja svedenog na moralni nagovor, širenje utjecaja u postojećim institucijama i pristojne, pacifizirane prosvjede, Kingov zagovor nenasilja kao metode gnjevnog, ali staloženog suprotstavljanja sistemskom nasilju kroz kolektivnu direktnu akciju koja remeti normalno funkcioniranje društva, taktičke je prirode. Radikalna rekonstrukcija američkog društva na kakvoj je radio iziskivala je da se gnjev transformira u moć putem angažmana duljeg trajanja, umjesto da se opravdano, ali reaktivno troši u neredima.
  • 21. lipnja 2020. Voziti automobil u doba nejednakosti "Kada časopis poznatiji po recenzijama stranih superautomobila i domaćih nabrijanih vozila te uredničkoj politici koja izaziva kontroverze jedino kada napada terence (u prilog monovolumenima i automobilima) istakne priču o Oliveru, obiteljskom automobilu Jasona M. Vaughna marke Subaru, koji je prešao 418 000 kilometara, u članku pod naslovom “The Fear of Failure” („Strah od neuspjeha“), to je svakako znak da živimo u vremenima opscene nejednakosti."
  • 21. lipnja 2020. Prava definicija „privatnog vlasništva“ "Elite se pribojavaju uništenja vlastite imovine, ali još više strahuju od uništenja društvenih odnosa koji čine privatno vlasništvo mogućim. Dakle, strepe od svijeta bez policije."
  • 14. lipnja 2020. Neka vas „preispisivanje povijesti“ ne zabrinjava: upravo je to historičarski posao Rušenje spomenika britanskom robovlasniku Edwardu Colstonu u bristolsku luku dočekano je, između ostalog, reakcijama koje hine zabrinutost za historiografiju. Međutim, svako je postavljanje spomenika i politički čin, a kada je omjer komemoracije eksponenata trgovine robljem i imperijalizma naspram njihovih žrtava toliko jednostran, upravo se obaranje ovakvog spomenika ispostavlja kao predugo odgađani prilog historijskoj reevaluaciji.
  • 14. lipnja 2020. Trudeauov odgovor na rad policije i rasnu pravdu samo je prazna gesta Platitude centrističkih političara poput kanadskog premijera Justina Trudeaua i njihovo korištenje prilika za simboličku kooptaciju antirasističkih društvenih pokreta slaba su zamjena za strukturno adresiranje mehanizama i institucija koje potiču i održavaju rasizam, fenomen koji nikako nije ograničen na kontekst SAD-a.
  • 14. lipnja 2020. Rezervna armija – pandemijsko izdanje "Zbog načina na koji je američka ekonomija trenutno konfigurirana, privatna poduzeća počet će zapošljavati radnice i radnike i smanjivati rezervnu armiju tek kada im to postane profitabilno. Radnici i radnice će pak biti prepušteni na milost i nemilost tih odluka i, posljedično, na agregatnoj razini nastaviti gubiti naspram njihova suparnika, korporacija koje neovisno o ikome donose odluke o zapošljavanju."
  • 7. lipnja 2020. Rad od kuće nakon korona virusa osigurat će šefovima veću kontrolu nad radničkim životima Korist koju korporacijama donosi rad od kuće daleko nadilazi pogodnosti koje od takvog aranžmana imaju radnici i radnice. Unatoč tome što istraživanja pokazuju da ih većina jedva čeka vratiti se na tradicionalno radno mjesto, uštede koje se mogu ostvariti eksternaliziranjem nekretninskih i režijskih troškova na individualna kućanstva, uspješno provedeni eksperiment rada na daljinu tijekom pandemije i pritom zabilježeni porast učinkovitosti pružile su upravama velikih kompanija dovoljno povoda da krenu najavljivati prebacivanje na „digitalni standard“, koji radništvu predstavljaju kao povlasticu.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve