Plenum

Izjava Plenuma FFZG-a povodom izbora dekana

Na današnjoj sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu birat će se novi dekan Fakulteta. Kandidati su dosadašnji dekan Damir Boras s Odsjeka za informacijske znanosti i Damir Agičić s Odsjeka za povijest. Delegati plenuma će se Vijeću obratiti izjavom koju možete naći u nastavku.

Poštovani profesori, poštovane profesorice, poštovano Vijeće,
Nakon temeljite plenumske rasprave, odlučili smo Vam se obratiti ovom
izjavom. Nijedan od dvaju programa kandidatâ za funkciju dekana Filozofskog fakulteta ne
zadovoljava višestruko elaboriran i potvrđivan stav većine studenata ovog
Fakulteta. Nijedan program ne udovoljava zahtjevu za potpuno javno financiranim
obrazovanjem, ne donosi nikakve mjere, prijedloge ni planove na temelju kojih
bi bilo vidljivo da  najveći fakultet u
državi ima sposobnosti oduprijeti se komercijalizaciji visokog obrazovanja i
komercijalizaciji znanstvenog procesa.
Umjesto da traže mogućnosti otpora komercijalizaciji ova dva programa samo
traže mogućnosti kako da se u njoj što bolje snađu. Pokušaj prilagodbe politici
nove Vlade i resornog Ministarstva nije borba protiv komercijalizacije
obrazovanja.
Plenum je odlučio djelovati u skladu sa svim prethodnim izjavama i apelima
Vijeća Filozofskog fakulteta u kojima se Vijeće eksplicitno pozicioniralo na
stranu borbe protiv komercijalizacije. Stoga smo nakon višesatne rasprave
zaključili da ne možemo podržati nijednog kandidata za funkciju dekana.
Odlučili smo Vam se usmeno obratiti ovom izjavom jer znamo da pri glasanju
protiv, kao i suzdržavanju od glasanja, svoj negativni stav treba objasniti.
Pozivamo članove Fakultetskog vijeća da pročitaju netom objavljenu Deklaraciju
o znanosti i visokom obrazovanju Sindikata “Akademska
solidarnost”. U razdoblju koje nam predstoji presudna je
suradnja profesora i studenata u otporu komercijalizaciji obrazovanja i
znanosti. Još jednom Vas molimo da stanete uz nas u borbi za potpuno javno
financirano obrazovanje.
Protivimo se načinu provođenja izbora prema kojemu tek desetina
znanstveno-nastavnog osoblja fakulteta odlučuje o izboru dekana. Upravljanje Fakultetom
trebalo bi demokratizirati, a početni korak u tom smjeru treba biti omogućavanje
svim zaposlenicima Fakulteta da odlučuju o izboru dekana. Ostaviti proceduru ovakvom
kakva je sada znači nastavak sukobljavanja interesa unutar fakultetskih
frakcija i njihovih zakulisnih igara. Izbor dekana u tom je sustavu izbora tek
kulminacija takve netransparentne politike. 
Smatramo, također, da treba omogućiti mehanizam kojim bi studenti mogli odlučiti
o opozivu dekana, bilo peticijom, bilo nekom drugom metodom. Statut Fakulteta
propisuje da dekan može biti razriješen dužnosti prije isteka roka na koji je
izabran ako (među ostalim) zlouporabi položaj dekana ili svojim ponašanjem
povrijedi ugled dužnosti koju obnaša. O tome trebaju moći odlučiti i studenti.
Zbog gore navedenih
razloga delegati plenuma, a sukladno odluci 166. plenuma FFZG-a, neće glasati
niti za jednog kandidata.

Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u Zagrebu 16. ožujka 2012.

15. ožujka 2012.
Tagovi:
, ,

Vezani članci

  • 27. listopada 2026. Izvor: wikiart.org Četiri jahača deradikalizacije: kako sistem rekuperira pobunu i kako mu mi u tome pomažemo (osobno svjedočanstvo) Ulazak u parlament, sindikalni legalizam, NGO sektor i akademija rijetko funkcioniraju kao poluge transformacije; češće služe kao mehanizmi kojima sistem apsorbira i pacifizira radikalne impulse. Iz osobnog iskustva generacije stasale u blokadama 2009., autor analizira „četiri jahača deradikalizacije”, ili kako se pod krinkom potrage za djelotvornijim oblicima borbe opozicijsko djelovanje neprimjetno pretvara u vlastitu suprotnost i stavlja u službu reprodukcije sistema.
  • 20. rujna 2026. Izvor: membrana.org Prelazeći reku: Socijalizam i svetsko tržište od Jugoslavije ka Kini (1. deo) Analizirajući jugoslavenski samoupravni model i njegovu povijesnu isprepletenost s kineskim traženjem alternativnog socijalističkog puta, autor istražuje kako je gubitak unutarnjih poluga kontrole u sudaru sa svjetskim sustavom vodio ka periferizaciji. Donosimo prvi dio analize, dok će se nastavak usredotočiti na specifičnosti kineske ekonomske tranzicije.
  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
Arhiva članaka