Sloboda za Başak

28. svibnja 2012., Başak Şahin Duman je uhićena prilikom ulaska u Hrvatsku na temelju međunarodne tjeralice koju je raspisala Turska [1, 2, 3, 4, 5, 6]. Başak je bivša studentica medicine Sveučilišta u Ankari i dugogodišnja studentska aktivistica. Uhićena je 2004. na studentskom prosvjedu u Ankari protiv novih “antiterorističkih” zakona u Turskoj koji omogućavaju osudu za terorizam za svaki tip aktivizma koji uključuje kritiku vlasti

[izvještaj Amnesty Internationala o “antiterorističkom” zakonu]. Paradoksalno, Başak je zajedno sa sa još 46-ero studenata optužena po tom istom zakonu i, u procesu poznatom kao “Proces 46-oro”, osuđena 2010. na 6 godina i tri mjeseca zatvora zbog terorizma! Zbog tog procesa Turska Republika je tužena Europskom sudu za ljudska prava (postupak 71667/11). Važno je reći da je jedini dokaz “terorističkih” aktivnosti osuđenih to što su na prosvjedu uzvikivali parole, što se otvoreno navodi i u presudi.
Kao i mnogi drugi iz tog procesa, Başak se u međuvremenu odselila iz Turske (s tzv. zelenom putovnicom), tamo se udala i već godinama živi i radi kao prevoditeljica engleskog i španjolskog u Frankfurtu na Majni (Njemačka). Başak ima reguliran trajni boravak u Njemačkoj, i nikada nije imala problema zbog procesa u Turskoj ni u Njemačkoj, ni u bilo kojoj drugoj zemlji. Mnoge od njezinih kolegica i kolega koji su osuđeni u istom slučaju dobili su politički azil u Francuskoj, Njemačkoj, Švicarskoj i drugim zemljama. U Zagrebu je uhićena na temelju Interpolove tjeralice koja je nedavno raspisana i za koju nije znala.
Başak se sada nalazi u ekstradicijskom pritvoru u Remetincu i prijeti joj izručenje u Tursku, zemlju s najvećim brojem političkih zatvorenika, s uvjerljivo najvećim brojem novinara zatvorenih zbog onog što su pisali o zemlji u kojoj je mučenje u zatvorima više pravilo nego iznimka [Izvještaji udruga za ljudska prava]. Başak je prilikom pritvaranja u Turskoj već bila mučena!
Iako je Hrvatska po Ustavu i zakonima ne bi smjela izručiti zemlji u kojoj će biti izložena mučenju ili proganjana zbog svojih uvjerenja, pravna konfuzija u hrvatskom zakonodavstvu omogućava da RH krši čak i međunarodne ugovore o izručenju. Također, Başak u Hrvatskoj ima pravo zatražiti azil, tj. zaštitu RH od progona u zemlji čija je državljanka. Ona ga je zatražila, ali joj je aerodromska policija protuzakonito rekla da u Hrvatskoj ne postoji pravo azila! Başak sada ima odvjetnika koji će poslati zahtjev za azil i uložiti prigovor na rješenje o pritvoru, ali je rezultat još uvijek neizvjestan.
Više informacija možete naći na blogu Sloboda za Başak i na odgovarajućoj FB stranici.

Vezani članci

  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.