Podrška

Podrška plenumu beogradskog Fakulteta likovnih umetnosti

Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu izražava punu podršku studenticama i studentima beogradskog Fakulteta likovnih umetnosti u njihovim zahtjevima prema upravi fakulteta, univerzitetu i ministarstvu, kao i u njihovim univerzalnim zahtjevima za besplatnim obrazovanjem, te u metodi borbe koju su za ostvarenje svojih zahtjeva odabrali.

Tri ključne točke studentske borbe koje su ovdje istaknute – konkretni zahtjevi usmjereni na sve razine moći i odlučivanja, širenje konkretnih, partikularnih zahtjeva na općedruštveni i globalni kontekst, te metoda borbe koja uključuje stvarno, a ne samo simboličko zauzimanje akademskog prostora koji studentima pripada, blokadom su Fakulteta likovnih umetnosti iznova učinkovito artikulirane, upisujući se tako u sada već respektabilni niz studentskih zauzimanja fakulteta na jugoslavenskom prostoru u posljednjih nekoliko godina. Taj je pak niz dio globalnog studentskog pokreta čiji su najsnažniji i najvidljiviji odjeci studentske borbe u Čileu i Kanadi, kao i niz pokreta, organizacija i akcija diljem Evrope i svijeta. Cilj ovako širokog kontekstualiziranja lokalnih studentskih borbi nije njihovo lažno osnaživanje, jer njima to nije potrebno, već isticanje nužnosti shvaćanja tih borbi kao dio šireg, globalnog, ne samo studentskog, fronta protiv komercijalizacije znanja, obrazovanja i javnih dobara uopće.

Ovdje želimo istaknuti i nekoliko komparativnih momenata između trenutačne situacije na beogradskom i zagrebačkom univerzitetu/sveučilištu. Na zagrebačkim, kao i na ostalim fakultetima u Hrvatskoj u tijeku je primjena tzv. novog modela studentskih participacija. Prema odluci Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH, a koju sveučilišta i fakulteti redom usvajaju, pokušava se uvesti jedinstveni model plaćanja na svim sveučilištima, model koji se temelji na famoznoj izvrsnosti (ideologemu kojim se komercijalizacija obrazovanja pokušava zamaskirati neoliberalnom frazom o poticanju uspješnosti), dok je u praksi riječ o penalizaciji studenata koji ne uspiju u akademskoj godini skupiti 55 ECTS bodova. Cijene bodova i školarina pritom nekontrolirano rastu, odluke su donesene tik pred početak akademske godine, ministarstvo programskim ugovorima ucjenjuje sveučilišta i fakultete, a ovi teret prebacuju na studente pokušavajući im svim mogućim birokratskim smicalicama i podvalama naplatiti što više ECTS-ova. I dok su s jedne strane ove odluke totalizirajuće, čime se praktički ukida autonomija sveučilišta i fakulteta, na studente one djeluju po principu fragmentizacije, cjepkanja studentskog tijela na bodovne/cjenovne razrede i kategorije, čime se studente pokušava međusobno antagonizirati te spriječiti njihovu zajedničku borbu. Upravo je zbog toga otpor tendencijama komercijalizacije i etatizacije nužno pružati u duhu solidarnosti, jer oni koji sada nisu obuhvaćeni naplaćivanjem studija vrlo će vjerojatno to kroz kratko vrijeme biti.

Zanimljivo je također uočiti kako su i u Zagrebu i u Beogradu ove godine u prvi plan iskočili mali, umjetnički fakulteti. U Zagrebu je to Akademija dramskih umjetnosti čiji su studenti stavljanjem veta na odluku o naplaćivanju studija pružili najaktivniji otpor novom udaru na javno obrazovanje. Ovu podudarnost smatramo znakovitom pojavom jer signalizira kako je komercijalizacija visokog obrazovanja zahvatila i područja koja su dosad bili marginalizirana, ali time i izvan domašaja politike ekstremne komercijalizacije (na ADU-u se studiranje dosad nije naplaćivalo), što je jasan pokazatelj kako je neoliberalni napad na javna i zajednička dobra sveobuhvatan, s tendencijom stalnog jačanja i širenja svog zamaha. A ako je napad sveobuhvatan, takav mora biti i otpor. Poručujemo vam stoga da ustrajete u vašoj borbi, da održite blokadu fakulteta, a sve studente beogradskog univerziteta pozivamo da se solidarno pridruže vašem otporu i tako prošire područje borbe za obrazovanje kao zajedničko dobro dostupno svima.

Jedan svet, jedna borba!
Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu

23. listopada 2012.
Tagovi:
, ,

Vezani članci

  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
Arhiva članaka