Marš solidarnosti “Zauzmi, obrani, proizvodi”

Ove godine marširamo solidarno, radnici i nezaposleni, obilazeći nekadašnja žarišta industrijske proizvodnje, danas poprišta pljačke rada i izvlaštenja grada. Peti jubilarni Marš solidarnosti, “Zauzmi, obrani, proizvodi” krenut će s Trga žrtava fašizma u subotu, 17.11. u 13h (okupljanje u 12:30). Tribina “Deindustrijalizacija i radnički otpor“ održat će se u Kulturnom Centru Peščenica s početkom u 15h. Potom slijedi druženje uz piće, grah i muziku.

Mapa – 5. Marš solidarnosti

Privatizacija društvenog vlasništva dovela je do deindustrijalizacije na cijelom području Zagreba, a naročito na Peščenici, nekoć industrijskom srcu grada, koje je upošljavalo preko 60.000 ljudi. Proces otimanja sredstava za proizvodnju pratilo je gašenje radnih mjesta i golem rast nezaposlenosti. Prerađivačka industrija je ili propala (Prvomajska, Jedinstvo, Naprijed, Zagrepčanka, Šavrić, TDZ…) ili je nastavila raditi sa znatno smanjenim kapacitetima (Končar, Tesla, RIZ…). Proces je bio razoran, a u većini privatiziranih, kao i novoosnovanih poduzeća, radnička prava i utjecaj radnika na politiku firme svedeni su na minimum. Bilo je i organiziranog otpora: izdvojimo radnike Komercijalne banke koji su 1999. mjesec dana držali pod kontrolom centralni trezor banke u Frankopanskoj, ili radnike TDZ-a koji su 2006. četiri mjeseca odolijevali naporima uprave da izmjesti tvornicu. Ne zaboravimo otpor radnica Kamenskog političko-građevinskoj mafiji tijekom 2010. ili nedavne borbe radnika Diokija, RIZ-a, Gredelja i drugih.

Međutim, privatizacija ni nakon 20 godina nije završena. Sad je na redu udar na energetski sektor te špekulacija nekadašnjim privrednim zemljištem. Socijalni status bivših radnika pri tom je zanemaren, društveno tkivo zajednica formiranih oko pogona planski razgrađivano, a solidarnost među radnicima sustavno slabljena.

Marš solidarnosti podržava i borbu kolektiva Reciklaonica za proizvodnju prostora i zajednice na ruševinama opljačkane Zagrepčanke, sada ugrožene zemljišnim špekulanatima u sprezi s korumpiranim gradskim strukturama.

Marš i tribinu organiziraju Mladi antifašisti Zagreba i Muzej kvarta udruge Kontraakcija. Događaj će ugostiti Kulturni Centar Peščenica kroz platformu Kvartura.

Sudionici tribine: Mario Iveković (predsjednik Novog sindikata), Dragan Vučić (predsjednik gradske četvrti Peščenica-Žitnjak), Vjekoslav Salmić (predsjednik sindikata Zagrepčanka), Marinko Vidaković (bivši sindikalni povjerenik Croatia busa), Tomislav Kiš (glavni tajnik Novog sindikata), Stipe Ćurković (Centar za radničke studije) i Domagoj Mihaljević (Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju).

Vezani članci

  • 27. listopada 2026. Izvor: wikiart.org Četiri jahača deradikalizacije: kako sistem rekuperira pobunu i kako mu mi u tome pomažemo (osobno svjedočanstvo) Ulazak u parlament, sindikalni legalizam, NGO sektor i akademija rijetko funkcioniraju kao poluge transformacije; češće služe kao mehanizmi kojima sistem apsorbira i pacifizira radikalne impulse. Iz osobnog iskustva generacije stasale u blokadama 2009., autor analizira „četiri jahača deradikalizacije”, ili kako se pod krinkom potrage za djelotvornijim oblicima borbe opozicijsko djelovanje neprimjetno pretvara u vlastitu suprotnost i stavlja u službu reprodukcije sistema.
  • 20. rujna 2026. Izvor: membrana.org Prelazeći reku: Socijalizam i svetsko tržište od Jugoslavije ka Kini (1. deo) Analizirajući jugoslavenski samoupravni model i njegovu povijesnu isprepletenost s kineskim traženjem alternativnog socijalističkog puta, autor istražuje kako je gubitak unutarnjih poluga kontrole u sudaru sa svjetskim sustavom vodio ka periferizaciji. Donosimo prvi dio analize, dok će se nastavak usredotočiti na specifičnosti kineske ekonomske tranzicije.
  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.