Tribina: “U ime referenduma: zakonodavni i teorijski aspekti” (26. 6. 2013.)

Mlade antifašistkinje Zagreba pozivaju vas na tribinu “U ime referenduma: zakonodavni i teorijski aspekti”, koja će se održati u srijedu, 26. lipnja u 19 h u prostorijama Saveza antifašističkih boraca i antifašista (SABA) u ulici Pavla Hatza 16 u Zagrebu. “Namjera nam je ovom tribinom iz različitih perspektiva analizirati problematiku referenduma na teorijskoj i zakonodavnoj razini, ponuditi moguća rješenja aktualnih problema vezanih uz provedbu referenduma te otvoriti prostor za buduću suradnju o ovom pitanju svim progresivnim organizacijama i inicijativama.” Pročitajte više o tribini u nastavku:
Nedavno održani lokalni referendumi u Fužinama i Dubrovniku kao i aktualno sakupljanje potpisa za državni referendum koje je pokrenula inicijativa “U ime obitelji” ponovno su u javnom prostoru potaknuli diskusiju vezanu uz teorijske, društvene i zakonodavne probleme s kojima se institucija referenduma kao neposredna metoda političkog odlučivanja nosi, a na koje već dugi niz godina upućuju udruge civilnog društva te različite neformalne grupe i akteri.
Namjera nam je ovom tribinom iz različitih perspektiva analizirati problematiku referenduma na teorijskoj i zakonodavnoj razini, ponuditi moguća rješenja aktualnih problema vezanih uz provedbu referenduma te otvoriti prostor za buduću suradnju o ovom pitanju svim progresivnim organizacijama i inicijativama.
Uvodna izlaganja održat će Vanja Škorić (GONG), Nikola Škorić, Izvor Rukavina (grupa Direktna demokracija u školi) i Alen Sućeska nakon čega će slijediti diskusija.
Tribinu će moderirati Iva Ivšić (MAZ).
Vanja Škorić će izložiti komparativnu analizu pravnog okvira referendumskog zakonodavstva u pojedinim starim i novim članicama Europske unije, kritički će se osvrnuti na postojeći pravni okvir u Hrvatskoj te će iznijeti preporuke GONG-a za njegovo unaprijeđenje.
Nikola Škorić će analizirati pravni okvir referendumskog zakonodavstva u Hrvatskoj kroz njegov razvoj i promjene od 90-tih do danas te će pregledom dosadašnjih inicijativa za raspisivanje referenduma u Hrvatskoj odgovoriti kako su građani koristili taj okvir i koje su bile reakcije Vlada na te inicijative.
Izvor Rukavina će pokušati odgovoriti na pitanje zašto institucija referenduma u obliku u kojem se danas provodi čini tek reducirani oblik direktne demokracije te koje je preduvjete potrebno ostvariti kako bi narod kao aktivan i odgovoran politički subjekt imao direktan utjecaj u procesima odlučivanja o različitim političkim, društvenim i ekonomskim pitanjima.
Gdje treba tražiti uzroke pojave masovne socijalne mobilizacije koju je inicijativa “U ime obitelji” uspjela postići?
Alen Sućeska će analizom specifičnih historijskih i socioekonomskih uvjeta hrvatske društvene zbilje zadnjih par desetljeća pokušati pokazati da je ovakva ideološka manifestacija socijalne svijesti posljedica njene sustavne fragmentacije, koja je, pak, sastavni, strukturalni moment kapitalizma.

Vezani članci

  • 27. listopada 2026. Izvor: wikiart.org Četiri jahača deradikalizacije: kako sistem rekuperira pobunu i kako mu mi u tome pomažemo (osobno svjedočanstvo) Ulazak u parlament, sindikalni legalizam, NGO sektor i akademija rijetko funkcioniraju kao poluge transformacije; češće služe kao mehanizmi kojima sistem apsorbira i pacifizira radikalne impulse. Iz osobnog iskustva generacije stasale u blokadama 2009., autor analizira „četiri jahača deradikalizacije”, ili kako se pod krinkom potrage za djelotvornijim oblicima borbe opozicijsko djelovanje neprimjetno pretvara u vlastitu suprotnost i stavlja u službu reprodukcije sistema.
  • 20. rujna 2026. Izvor: membrana.org Prelazeći reku: Socijalizam i svetsko tržište od Jugoslavije ka Kini (1. deo) Analizirajući jugoslavenski samoupravni model i njegovu povijesnu isprepletenost s kineskim traženjem alternativnog socijalističkog puta, autor istražuje kako je gubitak unutarnjih poluga kontrole u sudaru sa svjetskim sustavom vodio ka periferizaciji. Donosimo prvi dio analize, dok će se nastavak usredotočiti na specifičnosti kineske ekonomske tranzicije.
  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.