“Perspektive novog sindikalizma”, 2.6.2014.

Pogledajte snimku tribine Perspektive novog sindikalizma (Galerija Nova, 2.6.2014.), održane u sklopu projekta Početnica zajedničkog djelovanja, 2013. – 2014. prema konceptu Ženske fronte za radna i socijalna prava. O potrebi za dizanjem strukturnih kapaciteta sindikatâ, njihovim vraćanjem iz interesne u sferu političkog, sistemskim pristupom problemima novog radništva (rad na određeno, agencijski rad, outsourcing…) i drugih prekarnih kategorija ljudi (nezaposlene/i, umirovljenice/i, mladi, radnice/i migranti), razvijanjem široke klasne solidarnosti u obrani javnih usluga i prirodnih resursa, te prepoznavanjem važnosti feminističke perspektive pri analizi postojećeg neoliberalnog sustava, govorili su Mario Kikaš, Bojana Percan i Jagoda Milidrag Šmid, nakon čega je uslijedila rasprava.

Trenutna situacija zahtijeva građenje širokih društvenih saveza oko obrane i poboljšanja javnih usluga i očuvanja prirodnih resursa, što sindikate stavlja u situaciju da moraju radikalno mijenjati svoje strategije i strukturne kapacitete. Kako bi se mogli boriti za šire društvene ciljeve, sindikati više ne mogu funkcionirati kao sektorske organizacije koje pokušavaju zaštiti (postojeća) prava svojih članova, već moraju prepoznati emancipatorske potencijale sindikalnog pokreta i razvijati ideju široke klasne solidarnosti.

Takav “novi sindikalizam” mora se vratiti u sferu političkoga i probleme promatrati sistemski, a unutarnju strukturnu dinamiku prilagoditi pojavi novog radništva kojem pripadaju i one/i koje/i su izvan svijeta rada (nezaposlene/i, umirovljenice/i, mladi) i one/i čiji je rad često nevidljiv (radnice/i migranti). Pri tome treba posebno napomenuti važnost prepoznavanja postojanja tzv. neproduktivnog ženskog rada, odnosno neplaćenog ženskog rada u kućanstvu kao bitnog momenta za otkrivanje neuralgičnih točaka kapitalističke društvene reprodukcije.

Poseban izazov za “novi sindikalizam” bit će pronalaženje modela za sindikalno organiziranje radnica i radnika zaposlenih u prekarnim oblicima rada (rad na određeno, agencijski rad, outsourcing te svi ostali oblici privremenih i povremenih poslova) koji su postali dominantni oblici zapošljavanja u okviru novih odnosa moći između rada i kapitala te kao takvi neprekidno reproduciraju društvenu nejednakost i siromaštvo. Budući da u takvim oblicima rada dominiraju žene, prepoznavanje važnosti feminističke perspektive u analizi postojećeg neoliberalnog sustava te iznalaženju sistemskih alternativa pokazuje se kao test za budućnost “novog sindikalizma”.

Izvor