Obavijest o neizlaženju Zareza

Redakcija Zareza obavještava čitatelje i suradnike da novi Zarez br. 405 danas neće izaći iz tiska, po prvi put od veljače 1999. godine: “Budući da do utorka 24. ožujka nismo dobili prihode od prodaje posljednjih brojeva, niti novi ugovor za 2015. godinu, niti dio dodijeljenih sredstava za provođenje programa u 2014. godini od Grada Zagreba, kao ni ugovor od Ministarstva kulture za 2015. godinu na čijim smo natječajima ostvarili financiranje, novi broj Zareza morat će pričekati neki drugi dan.”

Obavijest o neizlaženju Zareza
Redakcija Zareza ispričava se svim svojim čitateljima i suradnicima što danas, 27. ožujka 2015. godine, na kioscima neće moći pronaći Zarez br. 405. Protekle smo se godine nekoliko puta zbog kašnjenja raspisivanja i rezultata javnih natječaja, kao i uplate dodijeljenih financijskih sredstava, našli u situaciji u kojoj nismo bili sigurni hoće li broj koji smo pripremili utorkom u konačnici biti tiskan na što smo više puta upozoravali i u samim novinama.

Upravo se to dogodilo s našim 405. brojem: po prvi put od veljače 1999. godine Zarez se neće naći na kioscima u svojem redovnom dvotjednom tempu jer smo, unatoč podmirenju cjelokupnog duga tiskari početkom siječnja ove godine, naredne brojeve tiskali zahvaljujući razumijevanju i strpljenju naše tiskare, Slobodna Dalmacija. Budući da do utorka 24. ožujka nismo dobili prihode od prodaje posljednjih brojeva, niti novi ugovor za 2015. godinu, niti dio dodijeljenih sredstava za provođenje programa u 2014. godini od Grada Zagreba, kao ni ugovor od Ministarstva kulture za 2015. godinu na čijim smo natječajima ostvarili financiranje, novi broj Zareza morat će pričekati neki drugi dan.

Premda se neizlaženje Zareza naizgled podudara s preslagivanjem snaga u nadležnoj instituciji, o poveznicama između dva događaja može se govoriti isključivo osvrnemo li se na širi plan: sektor kulture je i dalje marginaliziran, podfinanciran, narušen tržišnom logikom unutar koje ne može funkcionirati zbog svojih specifičnosti i obilježen krajnjom nesigurnošću kako svojih proizvoda, tako i svojih radnika. Jedina razlika između Zareza i drugih časopisa s područja kulture i znanosti je što Zarez izlazi redovnim tempom od kojega do sada nismo morali odstupati pa se ovo prisilno odsustvo i nesigurnost našeg djelovanja lakše zamijeti nego u slučaju elektroničkih medija ili tiskanih medija koji izlaze u drugačijem tempu.

Unaprijed se zahvaljujemo svojim čitateljima i suradnicima na razumijevanju i strpljenju. O svim promjenama okolnosti obavijestit ćemo Vas na zarez.hr i svojoj Facebook stranici.

S nadom da će 405. broj osvanuti prije, a ne kasnije,

uredništvo Zareza

Vezani članci

  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.