Pobuna Syrizinih zastupnika protiv sporazuma

Nastavljaju se perturbacije u Syrizi oko kontroverznog sporazuma kojeg je u Briselu prije desetak dana potpisao ministar financija Yanis Varoufakis. Tijekom višesatne zatvorene diskusije Syrizinih parlamentarnih zastupnika na vidjelo je izašla njihova ozbiljna podijeljenost te protivljenje i suzdržanost u pogledu donesenog sporazuma. Od vlade zahtijevaju promptnu i odlučnu provedbu predizbornih obveza.

Syrizini parlamentarni zastupnici izrazili su ozbiljnu sumnjičavost prema sporazumu kojeg je ministar financija Yanis Varoufakis potpisao s Eurogrupom (ministrima financija eurozone) i pozvali na neodložno provođenje predizbornih obveza. Tijekom zatvorene diskusije koja je trajala dvanaest sati, većina Syrizinih zastupnika kritizirala je sporazum, dok je manjinski dio, predvođen Lijevom platformom, glasao protiv njega tijekom neformalnog glasanja.
Čini se kako Syrizina vlada ima poteškoće osigurati podršku sporazumu koji je s Eurogrupom potpisao Varoufakis.

Tijekom dvanaestsatnog sastanka Syrizine parlamentarne skupine održanog u srijedu, 25. veljače, parlamentarci su kritizirali dogovor potpisan između grčke vlade i Eurogrupe. Sastanak je kulminirao indikativnim glasanjem za ili protiv sporazuma. Panagiotis Lafazanis, predvodnik Lijeve Platforme i aktualni ministar za produktivnu obnovu,

Budući da im nije predana potpuna dokumentacija o tome što je dogovoreno na sastanku Eurogrupe, zastupnici su svoja stajališta zauzeli ponajprije na temelju izvještajâ koje su podnosili Varoufakis i premijer Alexis Tsipras. U tim je izvještajima sporazum predstavljen kao vladin uspjeh

okoliš i energiju, zahtijevao je da se glasovi prebroje, ali to je odbijeno. No unatoč tome, nakon što je tridesetak zastupnika napustilo prostoriju u trenutku glasanja, trećina prisutnih zastupnika odbila je sporazum, izjasnivši se ‘protiv’ ili ‘suzdržano’.

Svi zastupnici Lijeve platforme, kao i nekoliko drugih – među kojima je i Zoe Konstantopoulou, predsjednica parlamenta; Nina Kasimati i drugi – glasali su ‘protiv’ ili ‘suzdržano’. Ministri u vladi poput Panagiotisa Lafanazisa, Nikosa Chountisa, Dimitrisa Stratoulisa, Kostasa Isichosa, Nadie Valavani i Thodorisa Dritsasa bili su suzdržani. Mnogi zastupnici koji su glasali suzdržano, izrazili su svoje nezadovoljstvo u pogledu Varoufakisovih manevara.

Budući da im nije predana potpuna dokumentacija o tome što je dogovoreno na sastanku Eurogrupe, zastupnici su svoja stajališta zauzeli ponajprije na temelju izvještajâ koje su podnosili Varoufakis i premijer Alexis Tsipras. U tim je izvještajima sporazum predstavljen kao vladin uspjeh. Tsipras je tvrdio kako sporazum garantira „razdvajanje ugovora o zajmu od Memoranduma, raskid s politikom mjera štednje sadržanom u Memorandumu te stabilizaciju financijskog sustava“. Drugi visoki vladini dužnosnici podržali su gledište da je time zajamčena financijska likvidnost.

Međutim, većina tih tvrdnji nije podržana niti jednim dokumentom sporazuma kojega je potpisao Varoufakis. Razdvajanje ugovora o zajmu od Memoranduma, za koje vlada tvrdi da je postignuto, nije priznala nijedna druga strana u pregovorima. Svi ostali partneri govore tek o promjeni formulacije teksta sporazuma,

Razdvajanje ugovora o zajmu od Memoranduma, za koje vlada tvrdi da je postignuto, nije priznala nijedna od drugih strana u pregovorima. Svi ostali partneri govore tek o promjeni formulacije teksta sporazuma, koju je zatražio Varoufakis

koju je zatražio Varoufakis.

Štoviše, u ugovoru o zajmu kojega je ministar financija poslao (zajedno sa zahtjevom za njegovim produljenjem) jasno stoji da je Memorandum uvjet za taj ugovor, te da ta dva dokumenta idu u paru. U tekstu sporazuma ne postoje jamstva Grčkoj u pogledu financijske likvidnosti. Jedina čvrsta obveza je ponavljanje pozicije zajmodavaca kako će Grčkoj biti dodijeljena sredstva „samo ukoliko trenutni program (memorandum) uspješno provede do kraja“ te ukoliko Trojka (tj. novoimenovane „Institucije“) tu provedbu pozitivno ocijeni.

No ono o čemu se uopće do sada nije raspravljalo, jesu pravne posljedice za Grčku koje proizlaze iz sporazuma kojega je potpisao Varoufakis, s obzirom da se čini kako taj dokument u potpunosti priznaje zakone i uvjete iz Memoranduma. Treba napomenuti da ministra financija nije pratilo bilo kakvo iskusno osoblje i da tijekom sastanka Eurogrupe u grčkoj delegaciji nije bilo niti jednog pravnog stručnjaka koji bi provjerio formulacije u dokumentu.

Zabrinuti glasovi javili su se već nakon jučerašnjih (25. veljače 2015., op. prev.) curenja informacija iz njemačke vlade (što je izvijestio Nikos Heilas, berlinski dopisnik lista To Vima) o tome da ugovor iz studenog 2012. godine, tj. konkretnije, njegove odredbe vezane

Zastupnici inzistiraju da vlada smjesta počne provoditi predizborni program, s čim se Tsipras složio, te im zajamčio da će se s time započeti tijekom idućih nekoliko dana. Međutim, i dalje je nejasno kako, ako će se provedba gotovo svake obveze iz tog programa smatrati „unilateralnim potezom“ ukoliko ne dobije prethodno odobrenje Trojke/Institucija

uz olakšavanje grčkog duga kroz potencijalno buduće reprogramiranje duga (produljenje otplatnog razdoblja, op. prev.) i smanjivanje kamatnih stopa, više ne vrijede. Prema Nijemcima, u sporazumu koji je potpisao Varoufakis „jasno stoji kako će Grčka svoje dugove u potpunosti i pravodobno vratiti svim svojim zajmodavcima“. Ako je tome uistinu tako, moglo bi doći do velikih neugodnosti za Grčku.

Na sastanku Syrizine parlamentarne grupe nije došlo do kvalitetne rasprave o stvarnom sadržaju sporazuma. Unatoč tome, gotovo svi zastupnici inzistiraju da vlada smjesta počne provoditi vlastiti program – upravo onako kako je obećala prije izbora – tako što će svoj prvi zakonodavni paket staviti na dnevni red parlamenta kao hitnu i neodgodivu točku. Alexis Tsipras se s time složio, te im zajamčio da će se s provedbom programa započeti prema rasporedu, tijekom idućih nekoliko dana.

Međutim, i dalje je nejasno kako bi do toga trebalo doći. Provedba gotovo svake obveze iz Syrizinog „Solunskog programa“ smatrat će se „unilateralnim potezom“ ukoliko ne dobije prethodno odobrenje Trojke/Institucija. A takvi potezi striktno su zabranjeni tekstom sporazuma s Eurogrupom.

Vasiliki Siouti je grčki novinar i bivši urednik novina Ependytis.
S grčkog prevela Aspassia Daskalopoulou
S engleskog preveli Martin Beroš i Damjan Rajačić

Adaptirana fotografija Zoe Konstantopoulou i Panagiotisa Lafazanisa preuzeta sa stranice Greek Reporter

Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?

Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?

Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru

Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice

Michael Roberts: Grčka – o dugu i financijskoj pomoći ‘Trećem svijetu’

Richard Seymour: Syriza je pokošena na EU pregovorima

Vezani članci

  • 27. rujna 2024. Solidarnost kao uzajamna pomoć Ako se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
  • 23. rujna 2024. Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizam Na tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
  • 10. rujna 2024. Zapadni kanon i kontrakanon: nedostatak historijsko-materijalističke analize u književnoj kritici U tekstu se razmatraju manjkavosti zapadnog "kanona" i alternativnog "kontrakanona" u književnoj kritici i teoriji. I dok konzervativni branitelji uspostavljenog zapadnog kanona konstruiraju sakralni status za zaslužne ''genije'' i ''velikane", produbljujući larpurlartističke pretpostavke o tobožnjoj autonomiji umjetnosti obrisanoj od svakog traga politike, ni kontrakanonska kritika koja je nastala zamahom tzv. Nove Ljevice ne usmjerava se na političko-ekonomske dinamike, već prije svega na jezik i tekst. Unutar radikalne književne kritike (poststrukturalizma, feminističke kritike inspirirane Lacanom, postmarksističke kritike itsl.), posebno mjesto zauzimaju postkolonijalna kritika i na njoj utemeljene subalterne studije, jer preispituju uspostavu zapadnog kanona na leđima imperijalizma i kolonijalizma. Međutim, i postkolonijalna učenja su ustrajala na tomu da marksistička tumačenja ne mogu obuhvatiti korporealnost života na Istoku. Na tragu marksističkog književnog kritičara Aijaza Ahmada i teoretičara Viveka Chibbera, tekst stoga kritički propituje i postkolonijalni pristup Edwarda Saida (i drugih).
  • 5. rujna 2024. Nema većeg Nijemca od Antinijemca Autor analizira tzv. “antinjemačku” frakciju njemačko-austrijske ljevice, koja se iz povijesnih i političkih razloga snažno zalaže za podršku Izraelu, što ju odvaja od globalne ljevice koja uglavnom podržava borbu za slobodnu Palestinu. Ova frakcija smatra njemački nacionalizam i antisemitizam duboko ukorijenjenim problemima germanofonih društava, a u anticionizmu vidi rizik antisemitizma, te svoje proizraelsko stajalište opravdava kao nužno u kontekstu povijesne odgovornosti Njemačke za Holokaust. Takav stav izaziva sukobe na lijevoj sceni u Njemačkoj i Austriji, pri čemu antinjemački ljevičari druge ljevičarske skupine smatraju regresivnima zbog njihove podrške Palestini.
  • 25. kolovoza 2024. Oteta revolucija i prepreke emancipaciji: Iran na ivici Knjiga „Iran on the Brink: Rising of Workers and Threats of War‟ („Iran na ivici: radnička pobuna i prijetnje ratom‟), napisana u koautorstvu Andreasa Malma i Shore Esmailian, donisi historijski pregled Irana kroz klasnu analizu i globalnu geopolitiku. Konkretna analiza historijskih događaja i radikalno-demokratskih tradicija prije svega pokazuje kako se od Iranske revolucije 1979., kao najmasovnije revolucije i radničke borbe u svjetskoj povijesti, došlo do uspostavljanja Islamske republike te zaoštravanja odnosa SAD-a i Izraela s Iranom. Zauzimajući značajno mjesto u „palestinskom pitanju‟, odnosima s Libanom i Irakom, ova historija je značajna i radi razumijevanja suvremene situacije, te daje orijentire za internacionalnu ljevicu koja bi solidarnost s iranskim narodom gradila u pravcu emancipacije.
  • 23. kolovoza 2024. Izraelska kampanja protiv palestinskih stabala masline Autorica u ovome članku razmatra izraelsko sustavno uklanjanje palestinskih stabala masline, koje značajno utječe na palestinsku ekonomiju i kulturu. Masline su ključne za životne prihode mnogih obitelji te simbol otpora i kulturnog identiteta. Osim što se stabla uklanjaju, priječi se i ograničava njihova ponovna sadnja, što dodatno pogoršava ekonomsku nesigurnost naroda Palestine. Unatoč naporima da se maslinici obnove, dugotrajni rast ovih stabala otežava njihov oporavak.
  • 21. kolovoza 2024. Novi iracionalizam Tekst se bavi iracionalizmom u filozofiji, znanosti, historiji i ideologiji 19. i 20. stoljeća, pokazujući kako ova struja ima duboko reakcionaran i defetistički karakter. Iracionalizam u filozofiji i društvenoj teoriji nije slučajna pojava. György Lukács mu je u „Razaranju uma‟ pristupao kao sastavnom djelu mišljenja i djelovanja u uvjetima imperijalizma i kapitalističke ekspanzije. Bellamy Foster se na tom tragu osvrće na ključne figure moderne i suvremene filozofije iracionalizma, osvjetljujući njihovu reakcionarnu i apologetsku funkciju. Pored potiskivanja marksističke teorije i analize, te indirektne apologetike kapitalističkih društvenih odnosa, u ovim učenjima pod maskom radikalne kritike krije se mistifikacija tih odnosa i zakriva potreba za prevladavanjem kapitalizma. Autor se zalaže za racionalno orijentirani pristup, koji nosi potencijal za promjenom i ukidanjem sistema zasnovanog na eksploataciji, dominaciji, otuđenju, uništenju životnog prostora, iscrpljivanju prirodnih bogatstava i sveukupnom podrivanju opstanka čovječanstva.
  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve